Punih 15 godina je prošlo otkada je Drago Števinović iz Novske nastradao u prometnoj nesreći i ostao bez obje noge, a gotovo isto toliko je u raljama pravosuđa.
Prvo je u dva navrata oslobođen optužbe da je kriv za nesreću,a potom je dva puta dobio sud za odštetu koju je tražio od Hrvatskih cesta jer je tvrdio da prometnica nije bila održavana kako treba. A onda se ove godine sve promijenilo - sud je iz treće odbacio tužbu, a Dragu ostavio s više od 60 tisuća kuna sudskih troškova. Čovjek koji se nije predao već je otvorio obrt pita se hoće li troje zaposlenih morati dobiti otkaz.
Nakon što država u 6 godina nije uspjela utvrditi je li, za prometnu nesreću kriv ili ne - Drago je krenuo u svoju pravnu bitku.
Prošlo je 15 godina i dobro bi bilo kad bi se moglo reći da se vratio na početak. No, Drago je ostao bez obje noge, a po svemu sudeći, sada će postati i socijalni slučaj.
“Sad se dešava da se pravi socijalni slučaj od nekoga tko je punio državnu blagajnu i tko je zapošljavao ljude”, kazao je Drago Števinović, Novska.
Državnu blagajnu Drago puni kao poduzetnik, vlasnik kafića u Novskoj koji zapošljava tri osobe u gradu u kojem je pronaći posao - prava lutrija.
“Naravno da mi mislim da je to nepravedno…”, rekao je Alen, zaposlenik.
Ono što će se dogoditi jest zatvaranje kafića zbog sudskih troškova u tužbi protiv Hrvatskih cesta.
“Sud je donio zakonitu presudu i dalje ne bismo komentirali taj slučaj, u rješenju je sve navedeno, zašto je odbijena žalba tužitelja. Ali garantirate da je cesta bila sigurna za odvijanje prometa jer inače bi bila zatvorena za odvijanje prometa”, kazala je Tamara Pajić, glasnogovornica Hrvatskih cesta.
Život mu se zauvijek promijenio.
“Dečki su htjeli van i ja sam rekao da nije problem, ovaj put ću ja voziti jer sam ja kupio auto, dosad sam se ja uvijek vozio s nekim, pa ću večeras ja voziti. A prije toga sam si digao par DVD-a i htio gledati filmove kod kuće, takav mi je bio plan. Međutim, izjalovilo se i ispostavilo se da mi je odluka bila kriva”, ispričao je Drago.
Automobil je kupio tek nekoliko tjedana prije i rutom od Lipika do Novske se nije previše vozio.
“Vozio sam se tom cestom više puta, ali u 90 posto slučajeva kao suvozač što je naravno potpuno drugačije nego kada čovjek vozi sam. Uglavnom nije bila česta ruta kojom sam se kretao”, rekao je Drago.
Kada su se vraćali iz izlaska, oko 5 i pol ujutro, Drago je izgubio kontrolu nad automobilom i izletjeli su s ceste. Bili su to, kako kaže, tzv. hupseri.
“Ja sam naletio i meni je auto destabilizirao se i bacilo me desno. I da ne sletim desno, u tom trenutku, ja sam skrenuo lijevo i sletio s autom”, ispričao je Drago.
Sletio je s još tri osobe koje su se vozile s njim. Svima je odmah bilo jasno - nešto nije u redu.
“Baš tog samog čina, to je bio šok, sjećam se da sam ležao na travi i da su svi bili oko mene, zabrinuti, ova jedna prijateljica je govorila pomakni nogu, na što sam ja odgovorio da ne mogu”, kazao je Drago.
Nije ih mogao više nikada pomaknuti. Od tog dana koristi se invalidskim kolicima.
Prolaziti mjestom na kojem se prije punih 15 godina dogodila nesreća koja mu je zauvijek promijneila život - nije mu lako. Jer, kaže Drago, i danas vidi da je cesta u lošem stanju.
“Cijelo vrijeme, moji svjedoci i ja, tvrdimo da je cesta bila u lošem stanju”, rekao je Drago.
Osim tri svjedoka u automobilu, nesreću je vidio i Dragin prijatelj Milan Filipović koji se vozio ispred njih.
“Prijatelj Milan je istu stvar izjavio još na očevidu, da je pogledao u retrovizor isključivo iz tog razloga jer je osjetio hupsere i da je vidio mene kako ja već izlijećem van ceste”, kazao je Drago.
Nedugo nakon dogodilo se nešto, za što Drago tvrdi, da mu je kasnije stvaralo velike probleme. Cesta se sanirala.
“Par dana poslije su rađene su korekcije, na tom dijelu ceste. Mjesec dana poslije presvućena je cijela dionica, možda kilometar. Presvućena je novim asfaltom. I godinu dana poslije, otprilike, je presvučena cijela druga dionica, nekih osam kilometara”, rekao je Drago.
No, to nisu jedini noviteti na cesti - danas je postavljen i znak koji tamo prije, kaže Drago, nije bio.
“Znak ograničenje 80 nalazio se na cesti, no znak za hupsere tj. za izbočenje nije bilo. Taj znak nije bio u vrijeme nesreće, kada je točno postvaljen ne znam…”, kazao je Drago.
Da su bili radovi - potvrdili su i u Hrvatskim cestama. No, tvrde tek 2004. godine.
“Detaljno radovi koji su podrazumijevali i obnovu kolničke rekonstrukcije kao odvodnju i zapravo kompletnu sanaciju odvijali su se u zadnjem kvartalu 2004. Godine”, rekla je Tamara Pajić.
Brzo nakon nesreće, krenula je pravna bitka. Prvo na redu, kazneni progon.
“U tom cijelom procesu sam imao dvije oslobađajuće presude, a treću, pravomoćnu, nisam dočekao jer sustav se pokazao kao trom i došlo je do zastare”, ispričao je Drago.
Država je htjela dokazati da je za nesreću kriv Drago.
“Radili smo nekoliko vještačenja gdje su vještaci dokazali da sam vozio u ograničenju. Što se tiče same ceste, nisu mogli dokazati u kakvom je stanju bila sama cesta”, kazao je Drago.
Kada je, 6 godina nakon nesreće tj. 2009., nastupila zastara, Drago je tužio Hratske ceste za odštetu.
“Od 2009. do danas imam dvije presude u svoju korist, znači presude da su Hrvatske ceste dužne meni isplatiti taj novac, kao odštetu”, rekao je Drago.
Trebao je dobiti oko 350 tisuća kuna i 900 kn na mjesec, do kraja života. No, nedavno je stigla i pravomoćna presuda.
“2018. godine, u 1., 2., mjesecu je stigla 3., pravomoćna, drugostupanjska, znači na koju ja nemam pravo žalbe. Presuda je okrenuta za 180 stupnja, protiv mene. Dobile su Hrvatske ceste”, kazao je Drago.
I sada Drago mora platiti preko 60 tisuća kuna sudskih troškova. Oni će mu biti vraćeni jedino ako Vrhovni sud presudi njemu u korist.
“Imam još mogućnost raditi reviziju na Vrhovni sud, poslati to na Vrhovni sud. Mi smo napravili reviziju na Vrhovi sud, poslali smo je i sada čekamo što će se sljedeće dogoditi”, ispričao je Drago.
Od kada je u kolicima - Dragin život se u potpunosti promijenio. No, od njega nije odustao, već se bori svim snagama da za sebe sam zarađuje. Zato je i otvorio kafić.
“Ukazala se prilika, grad je dao na natječaj ovaj prostor, i ja sam se prijavio i otvorio kafić. Jer je prostor bio cijeli uređen i moje je bilo da nekakave detalje uredim i stavim i mogu krenuti s poslom”, rekao je Drago.
No, nije uvijek bilo tako. Drago je nakon nesreće otišao u invalidsku mirovinu. Bio je, kako on kaže, na teret državi, a to nije želio.
“Mirovina je bila nekih 1580 kn i ja kao osoba mlada, s 24, 25 godina. Nisam bio zadovoljan s tih 1580 kn i gledao sam kako bi ipak nešto radio. Na kraju krajeva čovjek se osjeća zadovoljnijim čim pridonosi društvu”, kazao je Drago.
Dakle, bio je u mirovini. Sada sam zarađuje za život. I porezima i nametima koje plaća - puni državnu blagajnu.
“I na kraju krajeva, ta situacija izvuče čovjeka van. Mogao sam ja ići svaki dan van, ali kada idete van bez nekog cilja, sve to nakon nekog vremena postane besmisleno. Ovako sam imao cilj održavanje ovog posla. I čovjek ne razmišlja o puno nekih drugih stvari kada ima posao na pameti”, ispričao je Drago.
No, sada mu je na pameti ovrha koja visi nad glavom zbog više od 60 tisuća kuna sudskih troškova koje mora platiti. Novac za to - nema.
“Samom tom činjenicom da ide ovrha zbog tromosti sustava, nakon devet godina. Činjenica je da ja to ne mogu platiti, da s tim meni blokiraju sve račune pa tako i žiro račun. Ako ja nemam žiro račun, ja ne mogu raditi”, rekao je Drago.
A ako ne može on raditi - ne mogu ni osobe koje je zaposlio.
“Dogoditi će se to da četiri čovjeka gube posao, dogoditi će se da mene koji sam izašao iz mirovine, maknuo s proračuna države da bi pridonosio. Sad se događa da se pravi socijalni slučaj od nekoga tko je punio državnu blagajnu”, kazao je Drago.
Da cijela stvar nije pravedna - misli i Alen, jedan od konobara koji ondje radi.
“Nisam upućen u slučaj skroz do kraja, ali znam otprilike o čemu se radi. I naravno da mislim da je nepravedno ako će se to dogoditi. Što ne želimo ni mi zaposlenici ni šef”, kazao je Alen, zaposlenik.
Jer, misle svi ovdje: stvar se mogla riješiti u kraćem roku.
“Mislim da sudski trošak možda nije nepravdan, na neki način. Ali devet godina, to je znači skupljanje sudskih troškova na devet godina. Slučaj se mogao riješiti puno prije…”, rekoa je Drago.
Pitali smo Hrvatske ceste: Je li cesta bila sigurna? Uvjeravaju - bila je.
“Naše ceste su uvijek zapravo na nivou kompletnog uređenja državnih cesta. Postoje određene norme, ali naravo postoje programi sanacije koje u jednom određenom tijeku se moraju i rekonstruirati”, rekla je Tamara Pajić.
Takozvanih hupsera, kažu, nije bilo.
“Ako mislite na rupe ili ulegnuća, cesta je bila sigurna za odvijanje prometa. Nije bilo nikakvih ulegnuća”, kazala je Tamara Pajić.
Dok čeka daljnji tijek situacije - odnosno da mu kafić zatvore, a račune blokiraju, Drago se opušta u streljani. Iako se ovim bavi tek tri godine, već je dospio u reprezentaciju.
“To mi puno pomaže, smiruje me, nemate puno vremena razmišljati o nečem trećem, samo razmišljate o tom hicu, položaju tijela, ruci, mišićima, o nizu stvari koje morate odraditi da bi taj hitac ispao kako treba”, rekao je Drago.
Ovo mu je pomoglo da se izvuče iz crnih misli koje mu, obzirom na stanje, znaju prolaziti glavom. No i dalje ne može prežaliti to da će opet primiti veliki udarac.
“Da je barem taj spor trajao nekih dvije, tri godine. Pa neka sam i izgubio, ja bi to platio 10, 15 tisuća kuna, nije 62. To bi se na neki način moglo skupiti i platiti. Iako bi me unazadilo, ne bi me uništilo”, istaknuo je Drago.
Sada samo može čekati ovrhu. Ovrhu koju vjerojatno neće čekati toliko koliko čeka pravdu.
