Kada je prošlog tjedna u Saboru izlagao godišnje izvješće, premijeru Andreju Plenkoviću sve se činilo savršeno. Radi se na demografskoj obnovi, sprečava se iseljavanje, a u duhu kršćanske solidarnosti čak 30 posto socijalnih davanja ide siromašnima.
No, iste te srijede, a dan poslije Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, ekipa Potrage u Sabor je odnijela snimke iz dvije naše priče koje su potresle Hrvatsku.
Reporterka Potrage Marijana Čikić pitala je narodne zastupnike osjećaju li se odgovornima za to što su mnogi primorani kopati po kontejnerima ili čekati u redovima socijalnih samoposluga. Rijetki su priznali krivnju, dosta ih je bježalo od kamera, a nekima bi bilo bolje da su šutjeli.
Snimke siromaštva, koje prikazuje kako ljudi nemaju za hranu, odnosno jedan obrok dnevno, uključujući školsku djecu, potresle su Hrvatsku. Rasplakale. Ali i razljutile. Snimljene su u razmaku od svega dva tjedna. U Zagrebu i Osijeku. A mogle su biti iz bilo kojeg hrvatskog grada. Jer u Lijepoj našoj živi gotovo milijun siromašnih ili onih na rubu siromaštva.
"Kakva je to naša država da dozvoljava da su ljudi gladni i da nemaju što jesti? To je pretužno. Bože dragi, svaki dan te snimke treba prikazivati u Vladi, prije svake sjednice Vlade, i u Saboru, prije početka zasjedanja. To je slika vašeg dugogodišnjeg rada", neki su od komentara građana na viđene prizore ljudi koji doslovce moraju kupiti hranu s poda da bi nešto taj dan pojeli.
Odlučili smo vas poslušati. S tabletom u ruci dolazimo na sjednicu Sabora. Dan nakon obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv siromaštva. Dan u kojem premijer Plenković hvali prvu godinu svoje vladavine s posebnim naglaskom na siromašne.
"Naš osnovni cilj je osigurati kvalitetniji život, viši životni standard i što bolje mogućnosti za osobni razvitak i na tome predano radimo svakoga dana", kazao je u Saboru premijer Andrej Plenković prezentirajući godinu dana rada Vlade.
Održao je govor i Sabor napustio sporednim putem. Pred novinare nije želio stati. "Politiku u kojoj je središtu čovjek pokazujemo i oživotvorenjem kršćanskog načela solidarnosti, brigom o najranjivijim i marginaliziranim društvenim skupinama", također je rekao Plenković.
Baš poput ovih koji svakodnevno pretražuju kontejnere i podove tržnica u potrazi za hranom. Snimili smo prizore građana koji doslovce s poda uzimaju hranu. Dok, Plenković kaže:
"Gradimo cjelovit pravedan i transparentan sustav socijalne skrbi za ljude u potrebi. Siromašne, bolesne, osobe s invaldititetom."
Među takvima je i Ljiljana koja sa sinom s invaliditetom živi od dvije tisuće kuna. Spavaju u fotelji, nemaju ni kuhinju ni ormar, ni kupaonicu.
"Za tri posto najsiromašnijih kućasntava izdvajamo 31 posto ukupnih sredstava u sustavu socijalne skrbi", rekao je Plenković.
U tom su sustavu samohrana mama Danijela i njezina kći Viktorija. Žive od 1.800 kuna. Tisuću plaćaju stan.
Tu i tamo nam se dogodi da nam je koji komadić mesa na meniju", kaže samohrana majka Danijela Gilišek.
Mnogi zastpunici saborskim hodnicima koračaju iz mandata u mandat. S ove ili one strane vlasti. Izmjenjuju se. Pokušavamo doznati osjećaju li se krivima zbog sve teže situacije u kojoj žive njihovi birači. No, mnogi nisu spremni stati pred kamere.
"Ne, hvala", rekao nam je Gordan Maras (SDP), bivši ministar poduzetništva, na naš zahtjev da s njim porazgovaramo o problemu siromaštva milijun građana.
"Budu kolege koje prate. Ne razgovaram o tome", kazao nam je Siniša Hajdaš Dončić (SDP), bivši ministar prometa.
"Ne razgovarate o milijun siromašnih u Hrvatskoj?!", uzvratili smo mu.
- "Ne mogu bez glasnogovornice", pokušao se izvući.
"Ne znam kakav će biti kontekst. Ja o tome ne želim pričati, to je moja ljudska obveza. Nemojte molim vas, nemojte vikati, nemojte snimati", rekao nam je Ivan Šuker (HDZ), bivši ministar financija.
Stevo Culej imao je drukčiji odgovor. "Imate ovdje bogatih ljudi koje možete pitati. Ja sam siromah." No, na koncu je pristao te smo mu prikazali potresne snimke siromaštva, odnosno ljudi koji kopaju po kontejnerima i kupe hranu s poda.
"Ovo je Hrvatska. Zagreb. Trešnjevačka tržnica. To gledam svaki dan. Čovjek je s poda uzeo meso s poda", pokazujemo HDZ-ovom zastupniku.
"Pa i meni ako padne sendvič, on uvijek padne na masnu stranu, uzmem ga s poda", rekao je Culej."Ja znam jako puno onih koji su i sami krivi za svoje siromaštvo. Pa postoji sustav koji se brine za to putem naknada sustav je kriv što nije odredio moguće više novaca."
Na pitanje jesu li nam doista potrebni borbeni avioni u koje će država uložiti silan novac, Culej odgovara: "Pa ja sam bio u vrijeme kada su nam borbeni avioni jako falili. I dao bih sve za jedan borbeni avion. I koricu kruha bih dao za jedna metak a ne za avion. E, ali sad nam fali hrana a ne borbeni avion. Hrane ima samo je pogrešno raspoređena", smatra Culej.
Saborski zastupnik uzvratio je na svojim primjerom. "Vi govorite meni o siromaštvu, vi govorite meni o hrani, evo ja dolazim iz Jarmine, ja sam jučer prije nego što sam došao ovdje u Sabor, nahranio 70 svinja."
OFF: Vratit ćemo se još na uvaženog zastupnika. Baš kao što se pred naše kamere ipak vratio SDP-ov Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava.
"U budžetu ima prostora da se te stvari promjene. Mi nismo imali dovoljno prihoda jer je ekonomija padala", kaže Mrsić.
I HDZ-ovu Đakiću bilo je mučno gledati naše snimke. "Kupujemo borbeni zrakoplov za 300 milijuna kuna, a milijun ljudi je sirmašno ili na rubu siromaštva Tri sata su čekali u Osijeku trećinu pileta", kazali smo mu.
- "Gledajte, prioriteti ove Vlade su takovi da moraju pratiti ono što su potpisali s NATO savezom. Glasni jesu prioritet, ali sigurnost zemlje je još veći prioritet", tvrdi Josip Đakić (HDZ), saborski zastupnik.
Ne dijele ipak svi taj stav. "Znate što, ja sam doktor ekonomije, oni su doktori za preživljavanje, ja naprosto ne mogu shvatiti kako ti ljudi rasporede tih 1.400 kuna mjesečno", kazao nam je saborski zastupnik Ivan Lovrinović (Promijenimo Hrvatsku).
"Ovo je za proplakati. Jednostavno opet vam ponavljam da je ovo tužno i da hrvatsko društvo se puno više treba solidarizirati I jednsotavno čuti njihov vapaj", reakcija je zastupnika Mosta Mire Bulja.
Predsjednik SDP-a tvrdi nam da i neki njegovi rođaci ovako žive, a i na svojoj je koži osjetio siromaštvo. "Znam kako je to, otac mi se isto hranio u socijalnoj kuhinji, ja isto jedno vrijeme dok sam živio s njim. Znam jako dobro kako je kad nermate komadić mesa u varivu", kazao nam je Davor Bernardić, predsjednik SDP-a.
Na pitanje zašto SDP-ova vlada nije snizila PDV na hranu, Bernardić odgovara: "Ja ne mogu odgovarati za mandate svojih prethodnika. Ali ovo što vidimo je na žalost da je Slavonija opustošena ratom i 27 godina opustošena HDZ-om."
"U našem mandatu smo se borili da izvučemo zemlju iz krize i to smo napravili", kao i uvijek pozitivan je Branko Grčić (SDP), bivši ministar regionalnog razvoja.
Vladajući su, kažu nam, svjesni da se neke stvari trebaju promijeniti. Samo nam baš ne znaju reći ni koje ni kada.
"To su mjere koje trebaju biti poduzete, ali to ne ide preko noći i ja vjerujem da ćemo mi donijeti mjere u Hrvatskoj koje će ljudima olakšati život. Ja sam imao šansu negdje živjeti", rekao nam je MiroKovač (HDZ), bivši ministar vanjskih i europskih poslova.
"Radio sam 43 godine i imam mirovinu od 2.500 kuna. Pa toga nema ni u Albaniji. Naša država propada", kaže nam jedan umirovljenik.
I baš kao što smo očekivali - uvijek je kriv netko drugi. "Donekle se osjećam krivim, ali ne u biti", kazao nam je JosipĐakić (HDZ), saborski zastupnik.
OFF: I kad priznaju odgovornost, uvijek postoji neki ali. "Osobno ja nisam sudjelovao ni u kakvim radnjama koje su dovele do toga", pravda se MiroKovač (HDZ), bivši ministar vanjskih i europskih poslova.
"Pokušavam čvrsto stajati na nogama zato što sam ponikao iz jedne siromašne obitelji. I jako suosjećam s tim ljudima. Svaki političar u ovoj zemlji mora osjećati dio krivnje za ovakvu situaciju", kazao nam je BrankoGrčić (SDP), bivši ministar regionalnog razvoja.
"Ja kad budem stopostotna vlast, a znam da nikad neću biti, ja bih to uredio čarobnim štapićem ili nekim drugim štapićem", kaže HDZ-ovac Culej.
Jedino što možemo zaključiti jest da čarobnjaci ipak ne sjede u Saboru. Čarobnjaci su svi ovi ljudi koji preživljavaju s tisuću, dvije kuna na mjesec.
I nema tog čarobnog štapića koji bi nam mogao objasniti kako to onima koji im kroje sudbinu nije jasno. A siromašnima je sve teže...
