Puno će toga građani u Hrvatskoj šutke istrpjeti, ali kad netko, kao prošlog tjedna na Drveniku Velom – tjera ljude s plaže koju naziva privatnom – nekako se svi ujedine u osudi. Jer bez ikakvog prava svojata se ono najljepše što imamo! I nije iznajmljivač iz nemile scene od prošlog tjedna jedini koji to radi. Ana Trcol nasumce je nazvala nekoliko oglasa i redom su je uvjeravali da svi imaju privatne plaže. Plaža nikada ne može biti privatna! Može se doduše ograditi plažu, pa i naplaćivati ulaz, ali strogo i samo uz koncesiju. Koje su to plaže, koliku kaznu bi mogli platiti svi ostali koji svojataju pomorsko dobro i zašto se u nedjelju prosvjeduje u (nekad) prekrasnoj uvali Vruja.
Što hoćete. Kako ste došlo do plaže? Pješke. Gospodine, ja sam novinar, je li vi znate hrvatske zakone? Hoćete li završiti u medijima? Ajde stavite me u medije, ali prvo odite u katastar i vidite da je to moja privatna plaža, nema pomorskog dobra, makni mi se s plaže, je*at ću ti majku.
Ovim riječima privatni iznajmljivač i okupator pomorskog dobra na otoku Drveniku Velom, počastio je Tonku Alujević i njezinu prijateljicu. Da stvar bude bolja, kako se kasnije doznalo, vlasnik vile iznad plaže radi za državu, odnosno Ministarstvo poljoprivrede.
Jesu li smjeli otjerati Tonku Alujević s plaže - pitali smo u Ministarstvu mora.
Je li to primjer uzurpiranje pomorskog dobra?
"U svakom slučaju je", rekla je Nina Perko, ravnateljica Uprave pomorstva Ministarstva mora.
Na upit postoje li u Hrvatskoj privatne plaže odgovara: "U Hrvatskoj ne postoji privatni plaže i u hrvatskoj povijesti, tradicija je da se nikada pomorsko dobro nije mogla privatizirati niti na jedan način".
Jedini način na koji se može ograničiti opća upotreba je koncesija, no ne i svaka. "Koncesije da bi se nešto isključila iz opće upotrebe su vrlo rijetke. Takav uvijek mora biti predviđen i dokumentima prostornog uređenja i mora davatelj koncesije o Tome odlučiti prilikom raspisa natječaja i taj uvjet mora biti već naveden u samom natječaju", priča Perko.
Takvih je plaža sveukupno 18 u Hrvatskoj. U Istarskoj županiji
riječ je o 3 plaže nudističkih kampova - Koversada, Valalta i
Ulika. U Primorsko-goranskoj županiji 2 su nudistička kampa -
Kandelora i Baška Škrila, 2 plaže ispred hotela - u uvali Čikat i
u Novom Vinodolskom i plaža Kostabela. U Ličko-senjskoj županiji
ograničiti ili naplatiti ulaz mogu vam u kampu Straško na Pagu i
na plaži Starigrad ispred hotela.
Tu je i 6 plaža Zadarske županije - ispred resortova Crvena luka,
Pine Beach Pakoštane, Zaton Holiday i Punta Scala, kamp Šimuni i
plaža Borik.
U Šibensko-kninskoj županiji naplaćuje se ulaz u autokampu
Lovišća i plaži u uvali Gračina. Splitsko-dalmatinska i
Dubrovačka županija nemaju ovakve plaže.
I nigdje osim gdje takva koncesija, znači koja isključuje opću upotrebu, ne može nitko zabraniti niti naplatiti ulaz?
Tako je, kaže Perko.
Bilo kome?
Tako je. Pomorsko dobro i princip koji zadržavamo je opća upotreba. Svatko može doći na obalu, svatko može staviti svoj ručnik ili šugaman, kako god bi rekli i u i koristiti se blagodatima koje naša obala nudi, priča Perko.
No kakva je situacija u praksi? Iznajmljivači vole reklamirati, ali i prilično naplatiti tzv. privatne plaže. Jednostavnom pretragom može se doći do apartmana koji plaže ispod svojih kuća reklamiraju kao - privatne.
Kazne su propisane zakonom o pomorskom dobru i sežu i do 150 000 kn i ovi se o puno elemenata. Da ovakvih primjera ima svagdje, jasno je svima - u Hrvatskoj je sve privatno - od plaža do dupina.
Više pogledajte u prilogu Potrage.
