Treća priča o gluhoj šesteročlanoj obitelji, od kojih troje članova živi u posve derutnoj staroj školi, u potpunoj izolaciji od svijeta – trebala je biti ona sa sretnim završetkom. Ali, nije. Ovo će biti priča o sustavu kojem su oni, poput mnogih drugih u potrebi, samo broj.
"Moja mama, brat i Dragica da za kuću nisu javili ništa, da im je to jako čudno", kaže Davor Krmpotić.
Davor je jedan od petero Nehajkine gluhe djece. Gluha je i ona i pokojni suprug. Ovaj smo razgovor vodili u kući roditelja Davorove zaručnice u kojoj sad i on živi. Ali, ne prestaje se brinuti za majku, brata i sestru, koji uz gluhoću imaju i intelektualne poteškoće. Gdje i kako žive je strašno. I već šest godina mole za pomoć.
"Znači, zadnje smo bili kod vas, evo sad smo se sjetili, prije četiri mjeseca. Tad se sve činilo kao bit će super, u međuvremenu ništa, kako Vi to komentirate? Meni je teško shvatiti da netko tko treba rješavati ovakve probleme i pomoći ljudima koji su stvarno u velikoj potrebi da, na žalost, do sad ništa nisu napravili", kaže Stjepan Špilek iz Zagreba.
I nama je. Zato vas moramo podsjetiti na njihovu priču i sva obećanja koja su oni koji su im mogli pomoći dali pred našim kamerama.
"Evo, tu je voda, za kupaonicu. Uzmem lonac i donesem vodu iz gusterne i onda uzmem pumpu za vodu. Ovo je ta pumpa. Uključim je u struju, stavim u vodu i onda se tu grije. I onda se kupamo tu. Ali kad je zima hladno je", rekao je Davor 7. svibnja 2021.
"Ja sam navikla na ovakav život. Ja to sve brzo napravim, a nikad nisam bila bolesna", rekla je Nehajka Krmpotić iz naselja Veljun Primorski 7. svibnja 2021.
Bilo je ovo prije pet mjeseci. Posjetili smo Nehajku, Dragicu i Darka u Veljunu Primorskom. Njih troje živi u ovoj staroj poluraspadnutoj školi u koju su se uselili prije 15 godina, dok im je otac još bio živ. Nemaju vode, kupaonice, WC se ne može tako ni nazvati. Nemaju ni susjede, ni signala. Prva trgovina, ljekarna, liječnik udaljeni su 17 kilometara, a javni prijevoz ne postoji.
"Nemamo tu unutra pipu niti vodu, nemamo niti grijanje. A ne možemo ništa napraviti zato što mi nismo vlasnici ovog zemljišta. I ne možemo niti nadograditi niti uvesti vodu, ništa", rekao je Davor 7. svibnja 2021.
Nije jasno ni tko su vlasnici te škole, pa ih valjda zato nitko dosad nije dirao
A škola samo propada unatoč njihovim stalnim krpanjima. S oko četiri tisuće kuna, koliko ukupno primaju njih troje, ne mogu si osigurati bolje mjesto za život. Zato su još prije 6 godina zatražili pomoć u zbrinjavanju i od Grada Senja, kojem administrativno pripadaju, i od Ličko-senjske županije.
"Obitelj je već prije pet, šest godina tražila i od grada i od županije neku pomoć da ih se negdje smjesti, ništa se nije u međuvremenu dogodilo! Mi u centru nismo zaprimili nikakve službene dopise ili od obitelji niti od nikakvih institucija u kojem bi tražili naša nekakva postupanja u okviru naše nadležnosti", rekla je ravnateljica Centra za socijalnu skrb Senj Nedeljka Slavković 21. svibnja 2021.
Djelatnici senjskog Centra za socijalnu skrb dodatno su zakomplicirali situaciju. Nehajku su posjetili prije nas, i to nakon što ih je to zamolila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. No, došli su bez prevoditelja za znakovni jezik i posve pogrešno shvatili da Nehajka želi ostati živjeti u toj ruševini.
"Tu ste nam, prevodite i sami ste nam rekli da Davora poznajete jer je član vaše udruge, a majku ne i da teže razumijete nju zbog dijalekta i zbog svega! Da, teže ju razumijem jer ju prvi puta vidim. Nisam navikla na njezin znakovni", rekala je prevoditeljica za znakovni jezik Udruge Videatur Valerija Anđelković 7. svibnja 2021.
"Nikada do sada stvarno nije bilo problem u toj komunikaciji. Znači, kolegica koja je bila gore poznaje znakovnu abecedu. Žena s kojom je komunicirala je pismena. Dakle, pročitala je zapisnik, vlastoručno ga je potpisala. Evo, i nije bilo onda razloga da smo ponovno tražili prevoditelja, dok nismo vidjeli ovaj prilog vaš", rekla je ravnateljica Centra za socijalnu skrb Senj Nedeljka Slavković 21. svibnja 2021.
Nakon našeg drugog priloga, Krmpotiće su, zajedno s prevoditeljicom primili u Centru
Kaže Davor, bio je to dug i neugodan razgovor. Ali, shvatili su da se obitelj želi preseliti na sigurnije mjesto.
"Znači, zapisnik je promijenjen i oni su pričali ako ne uspijemo se privremeno preseliti, znači, da je privremeno rješenje da tražimo kuću u najam", kaže Davor.
To što bi kao osobe s invaliditetom trebali imati prednost pri stambenom zbrinjavanju, to valjda nije važno.
"Ona nas je pitala - što ako se dogodi, na primjer, da se kuća sruši, gdje ćemo mi. Rekla je da sami potraže privremeno rješenje, da budu podstanari. A tko bi platio podstanarstvo? Moja mama", kaže Davor.
Prvi naš prilog vidio je i novi gradonačelnik Senja, HDZ-ov Jurica Tomljanović. Njegovi prethodnici, također HDZ-ovci Nekić i Rukavina za Krmpotiće nisu učinili ništa.
Na pitanje ima li ikakve tragove da je Grad Senj ikad išta po tom pitanju tražio, gradonačelnik je 21. svibnja 2021. odgovorio: "Gledajte, ja nemam naznake da je grad nešto radio."
Ovaj razgovor s gradonačelnikom Tomljanovićem snimali smo uoči lokalnih izbora.
Prilično važan podatak
"Ono što smo mi sad pokrenuli, službe grada, zatražili smo u razgovoru s gospođom Krmpotić Nehajkom da ona kaže jedan termin kad može ona primiti službenike grada i da mi angažiramo službenog komunikatora, kako već se to naziva, i da odradimo jedan službeni sastanak da vidimo točno što oni žele", rekao je Tomljanović 21. svibnja 2021.
Ono što oni žele jest kućica bilo gdje na području županije, samo da su bliže civilizaciji. Jer ondje gore češće sreću vukove i medvjede nego ljude.
"Da ćemo pokrenuti, sigurno hoćemo, nije problem. Ne bježi grad Senj od odgovornosti za taj slučaj", rekao je Tomljanović 21. svibnja 2021.
Ali, Grad Senj nema nekretnine u svom vlasništvu koje bi im mogao dati na korištenje. Ima ih država. I to četiri u Senju, četiri u ostatku županije. Taj smo podatak doznali od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i servirali ga već tada gradonačelniku. Sve što je trebao učiniti jest poslati upit Ministarstvu da mu dostave adrese, pa da se cijela priča pokrene. Dali smo mu sve kontakte i dobili predizborno obećanje.
Na pitanje je li ovo samo predizborno obećanje, gradonačelnik je, 21. svibnja 2021., odgovorio: "Ma, nema veze ovo s izborima. Ovo su ljudske sudbine koje treba, bez obzira na izbore, bili oni danas, sutra ili prekosutra, koje treba riješiti i pomoći ljudima da imaju adekvatne uvjete življenja. Pogotovo kad su još osobe s invaliditetom. To je ovako moje razmišljanje. S izborima to nema nikakve veze.
"Mi kako smo bili, negdje ja mislim u petom mjesecu još, gore na Velebitu, kako je došao tamo gradonačelnik grada Senja gdje smo razgovarali s njim, on nam je rekao da se strpimo malo da im damo vremena da odrade posao ako se ikako može. Međutim, evo, ništa do sad se nije desilo, nitko nije zvao, nitko nije se javljao tako da ništa. Jednostavno nula", kaže Stjepan Špilek iz Zagreba.
Nulu smo dobili i mi
Gradonačelnik je uporno ignorirao naše pozive, poruke, mailove. Javio se tek jednom, kratko, i spomenuo da on takvih ima i previše.
"Ne znam da li je uopće kad se vratio u Senj više razmišljao o tom problemu", kaže Stjepan.
Ponavljamo, sve što je trebao napraviti jest javiti se Ministarstvu koje je očekivalo njegov upit, i tražiti da mu pošalju adrese raspoloživih nekretnina.
Nakon tolikog ignoriranja, nismo imali izbora nego da mu dođemo pred prozor ureda. Začudo, ovaj se put javio na telefon. No, valja napomenuti da smo ga prije toga prijavili Povjereniku za pristup informacijama jer nam uporno nije odgovarao na pitanje – je li od Ministarstva zatražio adrese.
"Ne bježim ja od toga, mi smo to poslali ministarstvu sve što treba i napisali smo vam u biti sve što ide. Vi ste nama poslali požurnicu za pristup informacijama pa ćemo vam tu odgovoriti sve. Mi kao institucija ne možemo dijeliti stanove razumijete, ja nemam stanove", kaže gradonačelnik i dodaje kako su oni poslali upit ministarstvu iako je ministarstvo odgovorilo da nije.
"Kako nismo?! Meni su službenici rekli da su poslali. Ajde, zvrcnem za pet minuta samo da nešto tu odradim."
Bilo je to prije 17 dana. Još nas nije nazvao.
Otprilike tri tjedna prije ovog razgovora gradonačelnika smo sreli na području grada Senja radeći jednu drugu priču. Tad nam je u prilično neugodnom razgovoru poručio da on zapravo za ovu obitelj ne može učiniti ništa jer on takvih ima i previše.
Pa onda, eto, ni za koga od njih nije zatražio četiri prazna stana da ih u njih smjesti. Odnosno, jest. Zatražio je adrese prije nekoliko dana tek kad smo u priču uključili Povjerenika za pristup informacijama.
"Problem je specifičan jer ovo su ljudi koji ne čuju, koji si stvarno u suštini sami ne mogu ništa pomoći", kaže Stjepan.
Od gradonačelnika smo u međuvremenu digli ruke i mi i Krmpotići
Okrenuli smo se na preostale četiri lokacije na području Županije. No, nismo znali u kojim se gradovima i općinama nalaze. Tražili smo od Ministarstva da nam pošalje adrese, pa da onda mi zovemo načelnike ili gradonačelnike tih mjesta da oni pokrenu priču. Jer ne ide drukčije. Lokalna samouprava te nekretnine mora zatražiti od Ministarstva da im ih daju na korištenje.
"Pogledao sam unazad, u stvari retroaktivno, prilog koji ste snimali za RTL dosada i moja je želja u stvari također koliko mi možemo kao jedinica lokalne samouprave, znači Ličko-senjska županija, da izađemo u susret obitelji", kaže župan Ličko-senjske županije Ernest Petry.
Novi lički župan, za razliku od svog stranačkog kolege gradonačelnika, zahtjev Ministarstvu poslao je odmah. I tu sad kreće nova dimenzija državne nebrige.
"Čekamo, u stvari kako smo kontaktirali nakon vaše informacije, kontaktirali smo resorno ministarstvo i čekamo od resornog ministarstva da nam se dostavi popis objekata", kaže Petry.
Mi smo taj popis zatražili prije dva mjeseca. Župan prije tri tjedna. Mi smo uporno slali mejlove, zvali glasnogovornika, slali poruke. Uglavnom neuspješno. Nakon mjesec dana odgovorili su nam da nam taj podatak ne mogu dati zbog Zakona o zaštiti podataka. Što znači da oni smatraju kako građani ove zemlje ne smiju znati gdje i koliko državnih stanova zjapi prazno, dok postoje tolike obitelji koje treba zbrinuti.
"To jednostavno, evo, da nije tužno bilo bi smiješno. Jednostavno, da netko ako i ima adrese tih nekretnina da to ne daje. Ne znam zašto to ne daju jednostavno, to je i meni vrlo, vrlo čudno jednostavno", kaže Stjepan Špilek.
Bilo je čudno i Povjereniku za pristup informacijama, jer smo, nakon svih neuspjelih pokušaja da dođemo do javnih podataka, prijavili i njih. Povjerenik im je naredio da su to podaci koje nam moraju dati.
RTL-ova Marijana Čikić je popis tih nekretnina dobila. Radi se o četiri senjske, dva Otočca i jedan Gospić.
I jedna je nekretnina na području Perušića za koju, kako su sami napisali, ne znaju kako su je izgubili jer se sad vodi kao vlasništvo općine Perušić. Prošli četvrtak je bio rok koji im je dao povjerenik da mi odgovore. Ali, taj rok ne vrijedi i za župana, pa njemu, eto još nisu proslijedili isti ovaj papir koji je dobila Marijana Čikić.
"Kad pošalju službeni popis mi ćemo znači tražiti u stvari sa jedinicom lokalne samouprave nadležne, znači gradom Senjom, Centrom za socijalnu skrb, stupiti u kontakt da obave razgovore s obitelji da se pogledaju te nekretnine i ukoliko je nekretnina neka zadovoljavajuća i adekvatna za smještaj te obitelji, onda ćemo pokrenuti daljnju proceduru smještaja obitelji ukoliko i oni prihvaćaju smještaj u toj stambenoj jedinici", kaže Petry.
Ali, župan to ne može pokrenuti dok neki državni namještenik ne stisne send na svom računalu. Zbog inercije Ministarstva ministra Horvata, ova će obitelj, čini se, još jednu zimu provesti u groznim uvjetima.
"Ja molim sve političare koji mogu u ovome svemu pomoći da potaknu te ljude koji bi to trebali napraviti da se to i učini. Jednostavno da se to ne odugovlači. Nažalost, ovi ljudi trebaju još jednu zimu preživjeti u onoj kući gore", kaže Stjepan.
"Sad kad je počela kiša jako padati sad cijelo vrijeme curi, ali je problem struja od kabla i ako se namoči, može se zapaliti. Htio sam pozvati električara da to popravi. Prije dva tjedna smo cijepali drva. Sada ima dovoljno drva za zimu. Unutra će biti toplije", kaže Davor.
I krpaju tako Krmpotići dalje. U tišini
U ovoj priči sluha nedostaje i onima koji bi trebali biti ovdje za njih.
"Sigurno da je bilo prilike i mogućnosti da se možda na drugačiji način ipak njima pomogne i da se zbrinu tako da taj, da to zbrinjavanje apsolutno, što se tiče stambenih prilika, bude sigurno i da odgovara onome što oni trebaju kao osobe s invaliditetom", kaže zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević.
Mira njihovu priču prati već godinama. Puno prije nas. I sama je pisala raznim gradonačelnicima, moleći pomoć. Ali, ni njezini apeli nisu urodili plodom.
"Tim više možda boli ova činjenica da je to tako dugo godina ovaj problem prisutan o kome mi govorimo. Ali, evo ga, možda je sada ipak došao taj krajnji trenutak da se stvari počnu rješavati onako kako mislimo da trebaju", kaže zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević.
Nadali smo se to i prošli put. Ali, ako Ministarstvo nije u
stanju dva mjeseca poslati osam adresa. Ako gradonačelnik Senja
ne mari za socijalno ugrožene građane, pa pet mjeseci ni ne traži
uopće te adrese – tko zna koliko će ova priča još trajati.
Krmpotićima samo možemo poželjeti mirnu zimu bez puno vukova,
snijega i potrebe za liječnikom.
