Svaki prozor krije svoju sudbinu, a ona podstanarska u Zagrebu sve je teža. Studenti, mlade obitelji, samci sve teže pronalaze pristojne stanove za najam. A ako ih i pronađu - cijene su bližu nebu od nebodera.
Josip Mišić je odradio dvoznamenkasti staž na tuđim krevetima i kaučima. On i supruga podstanari su već deset godina. "Bilo je svakakvih iskustava. Puno ljudi sam upoznao, od normalnih do poprilično nenormalnih", priča Josip.
Jedno iskustvo posebno pamti. "Stan se činio skroz OK, ali stanodavac je bio nekakav IT-evac i znači osiguranje je bilo na namještaju za svaku preinaku koju smo htjeli napraviti trebali smo njegovo pisano odobrenje", prisjeća se.
"Ljudi nam se svakodnevno javljaju da su u kaosu i da ne mogu uopće naći primjeren stan, pogotovo za hrvatske standarde i za prosječna hrvatska primanja jednostavno je postalo gotovo nemoguće iznajmiti normalan stan", objašnjava Dina Serdarušić.
Zbog situacije na tržištu najmodavci mogu što žele
Dina i njezin suprug vlasnici su agencije za nekretnine Eurovilla. U poslu su već godinama. Imaju bebu od deset mjeseci i sami su doživjeli ružno iskustvo. Pet mjeseci su tragali za stanom, ali ih nitko nije htio primiti s djetetom. Nisu problem samo cijene nego i suludi zahtjevi najmodavaca.
"Ja opet pokušavam tu utjecati na vlasnike da im kažem da zapravo to normalno da je to život i da ljudi imaju i kućne ljubimce i djecu da je zapravo suludo ograničavati ljude koji žele ući u tvoj stan, platiti ti punu cijenu, plaćati režije", smatra Dina.
Trenutno je situacija na tržištu nekretnina takva kakva je i najmodavci zapravo mogu što žele jer najmoprimci nemaju izbora. Zašto? Otkrit ćemo vam malo kasnije. Kad se i sami uvjerimo u to što nam svi govore.
S agencijama posebna priča
Prvo su nas šokirale cijene u oglasnicima. A zatim i ono što se za taj iznos nudi. Primjerice, za 490 eura u ovom dvosobnom stanu, čiji namještaj bi lako mogao biti stariji od novih stanara, ne smijete pušiti niti imati kućne ljubimce. Ali, svejedno, zakasnili smo.
"Činjenica je da nismo dugo ponovo tražili najmoprimca, stavili smo nešto veću cijenu jer smo procijenili da je cijena sada veća na tržištu već sam se čak i bojao da smo malo pretjerali ali eto ipak ne", tvrdi najmodavac.
S agencijama je posebna priča. Većinu stanova u oglasnicima nude upravo oni. Logično bi bilo da proviziju plati najmodavac, ali čini se da trenutačni zakon ponude i potražnju ide na ruku i njima.
Gospođa koju smo kontaktirali objašnjava nam da u slučaju kada bismo putem njihove agencije uzeli stan i potpisali ugovor o najmu, agencijska provizija bi iznosila jednu mjesečnu najamninu.
Na opasku kako se radi o malo neuobičajenoj praksi, iz agencije objašnjavaju kako proviziju uzimaju od najmodavca i najmoprimaca. Provizija je, kako objašnjava, ugovorena mjesečna najamnina plus PDV. U konkretnom slučaju, 500 eura je cijena mjesečnog najma i 500 eura je angažman od pola sata razgledavanja stana.
'Došli su kao stanari i imaju svoj dio obaveza'
Jedno razgledavanje smo dogovorili. Pravi studentski stan u obiteljskoj kući. Vlasnik je stariji gospodin koji bi studenticama za skroman ali pristojan smještaj naplatio 400 eura. Možda ne daje puno, ali puno očekuje.
"Bitno je samo da neke velike tulume i velike cirkuse ne rade znate. Mislim da tu ne bi trebali prijatelji ili netko prespavati, ali da posjete, pa nismo mi ne znam gdje. Normalno da mogu doći samo da od toga ne prave cirkus da se ne deru. A ako su tu stanari onda imaju i nekakve obaveze. Zimi kad treba, snijeg se čisti naizmjenično. Da ne misle da sam ja kućna pomoćnica i da ja njima moram sve servirati da je to sve plaćeno, ne oni su došli kao stanari i onda oni imaju svoj dio obaveza", tvrdi gospodin.
Ovo je luksuz i pjesma za sljedeći stan čije razgledavanje dogovaramo. Za 350 eura dobit ćete jednosoban potkrovni stan koji izgleda kao da je svaka prabaka iz obitelji donirala pokoji komad namještaja. Taj namještaj se, objašnjava nam stanodavac, ne smije uopće micati.
I počinje intervju s pomalo zamijenjenim ulogama. Obiteljsko blago ne smije pasti u bilo čije ruke. Djeca, dodaje, ako nam se dogode – neće nas baš izbaciti, ali, kaže, nije baš stan za djecu.
'Ponavljam im da drže neki standard'
U razgovoru za stan jedan najmodavac nas je pitao i za struku. Jer upravo su pristali useliti dva konobara, ali mi, kao bračni par smo možda bolji ulov. Dogovorili smo se da nam njezin suprug pokaže stan. Potkrovlje, treći kat bez lifta i bez klime.
Uredili su ga, kaže, prije 4 godine. Primijetili smo vlagu. On objašnjava kako je to zbog toga što je stan zatvoren cijelu godinu te da bi tu vlagu trebalo sanirati. Ne spominje on tko bi to trebao napraviti. Ali napominje, možete već sutra useliti. S obzirom na to da je već večer – sumnjamo da će se on pozabaviti time.
"Ja im nebrojeno puta ponavljam, dajte molim vas držimo neki standard, promijenite namještaj, dajte da tim ljudima koji uđu bez obzira oni će ući i ovako i onako jer nemaju izbora, ali dajte da im bude ugodno u vašem stanu da dugoročno budete i vi i oni zadovoljni ali to je neki čudan mentalitet gdje ljudi kažu evo sad ide i dajemo pod bilo koju cijenu i uopće nas nije briga ako je namještaj loš", objašnjava Dina.
A nije ih briga iz jednostavnog razloga – posljednjih pet godina Zagreb bilježi značajan porast turista. I ostvarila se uzrečica – svakog gosta tri dana dosta.
Cijene se neće mijenjati, ali ponuda bi se mogla popraviti
"Dogodilo se da je na primjer stanove kojima je cijena dugoročnog najma prije bila između 300 do 600 eura ti vlasnici stanova su odlučili te stanove davati u dnevni najam zato što ih je zahvatio trend apartmanizacije u čemu oni sebi vide bolju računicu, veće prihode i samim time se onda smanjio broj stanova koji su raspoloživi za dugoročni najam", tvrdi Dina.
Tko je imao novca za preuređenje i vremena za bavljenje turizmom, svoj stan je podredio tome. Ostalo je ovo što je ostalo. "Dogodila se klasična situacija kad nemate konkurenciju. Ostalo je toliko malo stanova u tom cjenovnom rangu da ljudi više nemaju potrebe ulagati u stanove i iznajmljuju derutne stanove sami od sebe zato što ne postoji dovoljno stanova i onda ljudi nemaju izbora", tvrdi.
Što se cijena tiče, dodaje Dina, situacija se neće značajnije mijenjati. Ali, ponuda bi se ipak mogla popraviti. "Mi smo primijetili zadnjih mjeseci stvarno nam se dosta naših klijenata koji su zadnjih godina pribjegli dnevnom najmu vraćaju se ipak na dugoročni najam jer su uvidjeli da to možda i nije baš tako sjajno i da ta računica možda baš i nije takva", tvrdi Dina.
A kad se na tržište vrate ti ipak uređeniji stanovi, i ovi koji iznajmljuju muzejske primjerke, morat će nešto promijeniti. Ili će prabakin kauč na otpad ili će cijene spavanja na njemu ipak morati pratiti to povijesno iskustvo.
