"Te večeri sam otišao spavat, probudila me glasna muzika
Thompsona, dolazak Hrvata, vika, izađi, ubit ću te, izađi, ubit
ću te, majku ti četničku... izlazi, izlazi...
Čuo sam lupu, lomljavinu jer je provalio ulazna vrata i počeo
lomit sve", govori don Ivica
Sinanović.
Iako je od tog 22. svibnja 2012. prošlo više od pet godina, don Ivica Sinanović dobro se sjeća noći u kojoj je sve krenulo po zlu. Na katu župnog dvora u Banićima tada su spavali njegovi gosti, rođakinja i dijete.
"Ja sam se digao, odškrinuo sam vrata, vidio, međutim kad me skužio i ta vrata je nogom razbio i odmah me direktno udario, u predjelu lica, srušio me, ja sam se digao, dobio sam i drugi udarac i kad je opet mi opsovao majku četničku, rekao da će me zaklat, ubit, tad sam ja odregirao, neki sklop se dogodio i ja sam mu zadao par udaraca...", prisjeća se svećenik.
48-godišnji Marko Kraljević koji je imao gotovo 2,9 promila alkohola u krvi pao je na pod i nekoliko minuta kasnije podlegao teškim ozljedama.
"Ja i kolegica smo bili među prvim novinarima koji su došli tamo negdje oko 8, bio je završio očevid", još se sjeća prizora koji ih je dočekao novinar Dubrovačke televizije Nikša Grljević.
"Još su bili tragovi krvi na ulaznim vratima i oko kvake.Od sumještana nismo mogli dobiti nikakvu suradnju u tom trenutku. Izgledalo je teško, kao da je netko izvukao zrak zapravo iz cijelog mjesta, osjetilo se da se nešto grozno dogodilo. To je bila nezapamćena jedna situacija u dubrovačkom kraju, da svećenik nekom uzme život", kazao je Nikša Grljević.
Don Ivica Sinanović završio je u istražnom zatvoru u kojem je bio čak 58 dana. Međutim, nakon toga je došlo do podizanja optužnice zbog kaznenog djela usmrćenja. Na županijskom sudu u Dubrovniku, svećenika je branio, bivši sudac, danas odvjetnik Gašpar Rino Lujak.
"Cijelo vrijeme njegova teza je po prilici je bila ovakva - žao mi je, ja ne mogu pobjeć od činjenice da sam lišio života jedno ljudsko biće, ali ja se ne osjećam krivim, ja sam se branio", kazao nam je odvjetnik Gašpar Rino Lujak.
No 30. travnja 2013. sud u Dubrovniku Ivicu Sinanovića osudio je na četiri i pol godine zatvora. "Ne uzevši u obzir, ne razmatrajući je li na njegovoj strani bilo nužne obrane ili prekoračenja nužne obrane", komentira odvjetnik.
Ivica Sinanović koji je nekad trenirao boks i kickboks na sudu je pokušao objasniti da nije imao izbora i da bi pobjegao da je znao što će se dogoditi.
"Meni se cijelo vrijeme serviralo kao da sam ja njega obgrlio i da sam ga udarao na podu, međutim, za mene kad je završio napad - tu je bilo gotovo... Tako da… Gotovo, kad je pao, pa čujte Marko Kraljević je bio… nisam ga više udarao! Ja sam to doživio kao brzo suđenje, ekspresno, gospodin Čengija me osudio sa tako jednom lijepom pričom, kao da je on to sve gledao sve, kao da sam ja monstrum", pripovjeda svećenik.
Na presudu se žalilo i državno odvjetništvo i obrana. Tri godine čekalo se Vrhovni sud. U ožujku 2016. predmet su vratili na početak pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće!
"Uz stav Vrhovnog suda da se zasada zaključci izneseni u toj presudi prvobitno donesenoj ukazuju kao preuranjeni, neutemeljeni, proizvoljni, i pogrešni", objašnjava odvjetnik.
Pola godine poslije – izmijenjeno sudsko vijeće – donosi novu odluku. "Na toj glavnoj raspravi je donesena oslobađajuća presuda kojom je Županijski sud u Dubrovniku zauzeo stajalište da bi optuženik Ivica Sinanović počinio ovo kazneno djelo uslijed prepasti od napada pokojnog Marka Kraljevića koji s njegove strane nije bio ničim izazvan, pa da je u tom slučaju njegova krivnja isključena!", prepričava odvjetnik.
Vrhovni sud u ožujku je donio konačnu odluku. Odbio žalbu državnog odvjetnika i potvrdio oslobađajuću presudu. Odvjetnik obitelji ubijenog Marka Kraljevića poručuje – odluku moramo poštivati, ali ishodom ni on ni obitelji nisu zadovoljni.
"Ja držim da je sam događaj se nije dogodio na način kako je to u sudskom spisu i utvrđeno. Oni su pogođeni samim događajem, jer se radi o jednoj iznimnoj tragediji. Međutim kad takva jedna tragedija prati i razvoj situacije koji je oslobađajuća presuda onda je to vrlo teško shvatiti, pogotovo obitelji majci, sestri, koji nisu pravnici", rekao je Dragan Pištalo, odvjetnik obitelji Kraljević.
Događaj iz svibnja 2012. ostavio je traga u
Banićima… Nitko od mještana malog naselja u
Dubrovačkom Primorju nije želio stati pred kameru. Zamolili su
nas tek pristojno da što prije odemo. Jer tema je za njih previše
bolna.
Župni dvor kraj crkve svete Magdalene danas je
prazan, svećenik iz susjedne župe misu služi samo nedjeljom. Na
groblju kraj crkve je i grob Marka Kraljevića.
Na istom groblju zbog kojeg su odnosi svećenika i lokalnih vlasti
– bili sve, samo ne dobri. A Marko Kraljević bio je općinski
vijećnik i predsjednik mjesnog odbora.
"Oni se muče, oni nemaju dolje mjesta, to je groblje malo, ti starci nemaju novaca da plaćaju. Ja sam im ustupio crkveno zemljište, na što su me napadali, da zašto ja to radim, odakle mi pravo. Ako sam ja župnik, brinem od dobrobiti župe, ja sam smatrao da trebam ljudima pomoć. Znači umjesto 40 tisuća kuna, platili bi 10 ili 10 i pol", govori don Ivica Sinanović.
Nepoznati počinitelji psa su mu upucali pištoljem u glavu i ostavili poruku da je riječ o opomeni. Na zid kraj crkve napisali su mu da je lopov. Objašnjava da je stao na žulj mnogima kad se usprotivio gradnji deponija kraj izvora. Pa i načelniku kojeg smo kontaktirali telefonski, ali pet godina kasnije odbija o tome govoriti.
"Ja sam bio protiv toga, načelnik me pokušao ušutkat, dobit na svoju stranu, podmićivanjem Nikola Knežić... Na što ja nisam pristao", govori svećenik. A dan prije tragedije – zbog svega Ivica Sinanović podnio je neopozivu ostavku dubrovačkom biskupu Mati Uziniću. Biskup ga je pozvao da dođe nakon što prespava.
"Međutim ta informacija koju sam ja biskupu dao je iz biskupije iscurila, Po onome što su rekli, u župi – da je on znao da ja idem ća, i reko je on neće otić, nego će me on ubit. Mene najviše što je smetalo što su me nazivali svećenikom ubojicom. Što su me nazivali, što su mislili da je čovjek došao pred moja vrata da sa mnom razgovara, da sam ga ja zatukao", kaže Sinanović.
Biskup je Ivicu Sinanovića nakon tragedije suspendirao, zabranio mu vršenje svećeničkih čina, pa suspenziju povukao nakon oslobađajuće presude.
"Sud je rekao svoje konačno, a to je za njega i za nas, jedna određena satisfakcija, biskup, inače biskupija nije ničim htjela utjecati na pravosuđe, i zato mu je ostala ona suspenzija", objašnjava Stanko Lasić, generalni vikar Dubrovačke biskupije.
Generalni vikar dubrovačke biskupije don Stanko Lasić u međuvremenu je osobno u Baniće vodio vjernike, predvodio molitvu na grobu pokojnog Marka i posjetio majku. Objašnjava nam biskupija će brinuti o obitelji kao i o svom svećeniku.
"On je svjestan da je teški križ koji je ovim činom mu stavljen na leđa, on će ga nositi i ubuduće, ne može ispod njega pobjeći i treba u to pozitivno ubrojiti svakako i to da je on u tom svom trpljenju sazrijevao", govori vikar.
U Dubrovnik se mogao vratiti u ured, ne i u župu, zbog čega je sam zatražio umirovljenje.
"Pitaju me svi zašto sam se povukao, pa ne mogu, jednostavno ne mogu više obavljat župničku službu. Ne znam, uništen mi je život, cijela moja karijera, sve što sam imao, sve mi je uništeno. Da nije boga ja bih davno digao ruke i od života i od crkve i od svega. U pet godina mene je crkva i razočarala, tako da ja nemam što krit, ja sam Mati Uziniću, biskupu svom poslao pismo nedaj Bože, ja sam mu napisao grozote, sve živo, proklinjao sam ga, jer sam se osjećao tako bolno, tako slabo, tako nemoćno... Što vas je zasmetalo o u odnosu? Htio sam da stane iza mene kao otac iza svoga sina, biskup iza svog svećenika, kada policajac učini nešto, policija stane iza njega. Je li stao iza vas? Kvazi stao.. Meni je bilo žao što nije htio dat izjavu nakon prve presude, meni je žao i sad što nije dao izjavu i da kaže ono što on zna. Meni je žao što iz njegovih usta nisam čuo da mojoj majci kaže majko koja si radila za dubrovačku biskupiju, žao mi je!", govori svećenik.
Kroz pet godina suđenja, Ivicu su podršku davali prijatelji, među njima i kolege iz moto kluba Dvije rote gdje je i danas počasni član.
"On to drži u sebi, on meni sad djeluje kao i prije, ali gledajte ne bi mu bio u koži, pogotovo što je on čovjek malo drugačiji od nas što se tiče vjere i toga što je radio i on to vjerojatno proživljava na jedan drugačiji način. Čak je nekad i to iako je prijatelj, neugodno ti je to i pitat", kazao nam je Danko Raguž, predsjednik Moto kluba Dvije rote.
Prije nekoliko mjesec preselio u jedno selo pored Bjelovara. Prodaje motor koji je sam oslikao, a novac namjerava uložiti u imanje na kojem planira raditi humanitarno.
"Ne znam, još nisam u sebi raščistio sve to, jer ipak je čovjek mrtav, a ja sam svećenik, moje ruke koje su blagoslivljale su ubile, tako da to moram u sebi riješiti i onda ću normalna stvar privatno moć govorit misu i time hranit svoju dušu i ja vjerujem da ću kroz ovaj život imat vremena učinit još mnogo dobrih stvari, kao svećenik, kao čovjek, a ne kao župnik...", govori on.
Obitelji pokojnika se ispričao. Žali zbog svega što se dogodilo. Jer te noći u Banićima jedan je život prestao, a drugi je uništen.