Posjetili smo njezine roditelje i prijatelje u Francuskoj, koji ne odustaju. U Francuskoj i Hrvatskoj preko Facebooka, dijeljenjem letaka i angažiranjem privatnog detektiva pokušavaju doći do istine.
Jer, teorije o nestanku kroz godine su samo bujale: od toga da je
zalutala u minsko polje, da su je rastrgale divlje zvijeri do
sumnje da su je oteli trgovci ljudima.
Zato roditelji prozivaju Hrvatsku i
Francusku da nisu učinili dovoljno.
Nestala Francuskinja
23-godišnjoj djevojci koja je kombijem s prijateljicom krenula na europsku turneju po Europi jednog se jutra, prije više od tri godine, gubi svaki trag.
Na osami su pronađene njezine stvari, a potraga nije dala nikakav rezultat. Sumnje da je zalutala u minsko polje, da su je rastrgale divlje zvijeri ili oteli trgovcima ljudima u mjesecima i godinama koji su uslijedili samo su bujale.
"Je li živa, je li nestala svojevoljno? Ne znamo, ništa ne znamo... I što se dogodilo, što se dogodilo tog dana kada je nestala... ništa ne znamo", započinju priču Michel i Ghisaline Pinel, otac i majka nestale Anne-Cecile.
Previše pitanja, predugo vremena bez odgovora. Tri godine bez saznanja što se dogodilo njihovoj kćeri, Gislaine i Michel pokušavaju normalno živjeti, ali kako...
"Ja ne živim, ja preživljavam, opstajem", tužno će majka nestale djevojke.
Njezina kći, 23-godišnja Anne-Cecile nestala je nakon festivala psihodeliije Momento Demento, koji se svake godine održava u šumi kod Primišlja, nedaleko Slunja. Mi smo ga posjetili ove godine.
Njezinu zadnju poznatu fotografiju snimio je službeni fotograf festivala, i to na sam dan nestanka ili neposredno uoči njega.
Anne-Cecile odrasla je u Saint-Paul-sur-Isèreu, alpskom seocu pokraj Albertvillea, poznatom po Zimskim olimpijskim igrama 1992.
Ondje je s Oliviom, koja i danas posjećuje njene roditelje - završila srednju školu.
"Bila je vrlo draga, velikodušna, mogao si imati povjerenje u nju", priča nam Olivia Boisson, prijateljice nestale.
Nije se odvajala od svoje mačke i mobitela s kojima je nerijetko i spavala. Slabije je čula, pa je nosila slušne aparatiće, a bila je, svi kažu, pravi prijatelj.
"Ona ne bi nikad ostavila svoje prijatelje negdje same. Ne bi nikad ostavila svoj kombi. To je nemoguće", ističe Olivia.
Anne-Cecile ima i brata, koji studira u drugom gradu, a nestanak svoje sestre proživljava daleko od očju javnosti. Roditelji, pak čvrsto vjeruju da im samo javnost može pomoći.
"S policijom je vrlo, vrlo komplicirano. Imamo dojam da su roditelji isključeni. Stavljeni po strani. Ne možemo sudjelovati. Ne znamo jesu li svi dokazi uopće uzeti u obzir. Kad god nešto pitamo nismo sigurno jesmo li dobili pravi odgovor ", pričaju nam roditelji nestale.
Godinu dana prije polaska na kobno putovanje Anne-Cecile je kupila kombi. Bio je potpuno prazan, dok ga uz manju pomoć roditelja nije opremila tako da u njemu može i stanovati.
Stol se mogao podizati, tako da bi postajalo sjedalo i krevet. Danas je, netaknut, dokaz u istrazi koja još traje. Opremajući ga, često je svojoj kolegici s ekonomskog fakulteta pričala koliko je uzbuđena zbog putovanja.
"Bila je jako entuzijastična u vezi tog putovanja, to je živjela, planirala ga je, to je bio njen projekt i predano je na njemu radila. Rekla mi je da će o svojoj profesionalnoj karijeri razmišljati kad se vrati", prisjeća se Lili Faymany, prijateljica nestale Anne-Cecile.
Iz Francuske je crni kombi krenuo prema Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, i Hrvatskoj. Vozila ga je Anne-Cecile, a s njom je putovala prijateljica Roxane. Plan je bio posjetiti još i Italiju i onda se vratiti u Francusku, kako bi servisirale kombi i prije početka akademske godine obići još par festivala u Španjolskoj i Portugalu.
"Na dan polaska, prva poruka koju nam je poslala, iako je to bilo poprilično kasno navečer bila je 'jupi, krenule smo!' Jer čekala je da njena prijateljica iz Lyona završi posao kako bi mogle krenuti", prisjeća se Michel Pinel, otac nestale.
Roxane nije htjela pred kameru, jer joj je sve to, tvrdi prebolno. Roditelji Anne-Cecile joj, kažu, ne zamjeraju ništa, iako strahuju da im možda nije rekla sve što se dogodilo točno mjesec dana nakon što su krenule na put, tog kobnog 21. srpnja 2014.
Festival je već bio završio i većina posjetitelja krenula je kućama ili na drugi događaj koji se održavao u blizini.
Roxane nam je rekla da je tog ponedjeljka ujutro, kad je Anne nestala ona pošla spavati oko devet sati ujutro i da zaspala jer je bila bolesna te da se probudila oko pet popodne. U ponedjeljak. Nije vidjela Anne-Cecile, pa ju je pošla tražiti. Među ostalim vozilima ondje, u utorak ujutro ju je krenula tražiti po festivalu, obavijestila je organizatore, da bi u srijedu ujutro nestanak prijavila policiji", priča nam Michel Pinel, otac nestale.
"Problem je u tome što ne znamo u kojem je stanju bila
Anne-Cecile. Jer očito je da su uzele neku drogu i ne znamo
kako je to na nju djelovalo. Sigurno su je konzumirale, jer
Roxane je bilo loše upravo zbog droge, loše joj je bilo cijeli
dan i prespavala ga je.
Ali ja ne razumijem zašto je Anne-Cecile otišla, a nije se ostala
odmoriti", ističe Ghislaine Pinel, majka
nestale.
Roditelji pretpostavljaju da su se Anne-Cecile i Roxane tog jutra porječkale, o čemu ponešto zna i Charlotte, zajednička prijateljica koja i danas na svom kamperu nosi obavijest o nestanku prijateljice.
Charlotte misli da se Roxane i Anne-Cecile nisu slagale oko Davida, Francuza kojeg su upoznale na festivalu, a s kojim se Anne tog kobnog jutra navodno trebala susresti.
"Kad je Roxane počela tražiti Anne-Cecile, on se vrlo brzo unervozio, govorio je ona je nestala, već je u mreži prostitucije, odveli su je u Bosnu, Roxane nije razumjela zašto to govori.Rekao da je i njegova sestra na isti način nestala i završila u mreži prostitucije, rekao je puno stvari koje uopće ne vjerujem, ali on je sigurno htio prestrašiti Roxane, zato ga da smatram glavnim sumnjivcem", ističe Charlotte Chaintron, prijateljica nestale.
Davida, koji živi u autu, kao haker, pripadnik Anonimusa, ispitale su i francuska i hrvatska policija, no nije im bio sumnjiv. Potraga u kojoj su uz policiju prva dva tjedna sudjelovali i HGSS, ronioci i pirotehničari nije dala velikih rezultata.
"Koristili smo IC kamere, koristili smo potražne pse, koristilo se ljudstvo. Bio je prelet helikoptera, znači tragalo se iz zraka, prelijetali smo dronovima se pretražilo područje, međutim ovo područje je jako sumnjivo i teško, jer sa lijeve strane od ovuda je područje, minski sumnjivo područje, mi nismo ulazili u to područje, mi smo pretražili 100 -150 metara uz cestu", kazao nam je Dubravko Butala, pročelnik HGSS-a Karlovac.
Uz tu cestu, u ruševnoj kući, nakon trećeg ili petog dana pronađeni su jedini tragovi. Torbica u kojoj je bio jedan od dva slušna apartića, ključevi s privjeskom, novčanik, napola ispijena boca vode i mobitel. Sve je bilo uredno posloženo, što je majci nestale bilo jako čudno..
"To ne sliči na Anne-Cecile, ona je neuredna", priča majka. A muči je još jedna stvar.
"Telefon s kojim je spavala. Ona se nikad nije rastajala od svog telefona. Nikada."
No još je pitanja, koje zbog jezične barijere ili suzdržanosti policije roditeljima, a ni bratiću koji je s njima osnovao vrlo aktivnu udrugu za pomoć u traženju Anne-Cecile - nisu odgovorena.
"Bilo je ondje ljudi u uniformi, vojničkoj, koji su je možda vidjeli. Možda je prošla upravo pored njih i mene zanima zašto ne možemo dobiti odgovor, jesu li ti vojnici ispitani ili ne?", pita se Olivier Pinel, potpredsjednik Udruge AARAC.
Vojnika se prijsećaju i u HGSS-u. "Čak su rekli da je imala sa sobom bocu vode i mi smo stvarno našli tu Janu od litru i pol litre koja je bila do pola ispijena."
Većina tragova na boci, tvrdi policija, ali i privatni detektiv kojeg su roditelji zbog osjećaja isključenosti unajmili - bili su Anini. Vojnici su ispitani, no nisu dali korisne informacije. Zato je detektiv roditeljima rekao što on o svemu misli.
"Najveći problem u stvari je bio da li je ona sama krenula prema minskom polju i to je najveći naš problem u razmišljanju. To je ono što smo sugreirali roditeljima kao moguće rješenje", kazao nam je privatni detektiv Siniša Kovačević.
Ni francuska ni hrvatska policija slučaj nisu zaključile, a kako je postupanje tajno, odbijaju bilo kakve izjave za medije. Rodbini je preostalo angažirati što više ljudi za podizanje svijesti o nestanku Anne-Cecile i angažman na društvenim mrežama.
Jednako smo motivirani. Što više vrijeme prolazi, kako prolaze dani, mjeseci, godine, ta je motivacija sve više rasla", naglašava Olivier Pinel, potpredsjednik Udruge AARAC.
Anina je fotofrafija te godine osvanula na Tour de Franceu, ali i u većim hrvatskim gradovima, a Charlotte je s prijateljima posjetila mjesto održavanja festivala, gdje i danas, tvrde organizatori, traje potaga.
"Od onda pa do danas, svaki put kad je jesen, kad lišće padne i dronovi nadlijeću vidi se da potraga još uvijek traje, jer se dečki dođu javiti, je li se već poznamo", priča nam Val Kurtin, glasnogovornik MoDema.
I prije i poslije svog nestanka Anne-Cecile, je i ne znajući takla mnoge živote.
"Ono što je moto ove internacionalne zajednice je We are one. Mi smo jedno. I Anne je dio nas i mi smatramo da smo izgubili nekoga tko je dio nas", emotivno će Val Kurtin, glasnogovornik MoDema.
Ipak, najteže je onima koji su je dobro poznavali. "Previše me toga uznemiruje, previše stvari me muči, ali najgore za mene je to što ne znam je li živa. Je li umrla. I ako je živa, gdje je? Grozno je postavljati si to pitanje svaki dan", priča nam Olivia Boisson, prijateljica nestale.
"Ponekad na ulici vidim djevojku i pomislim: 'Ah, tako joj sliči..' Ne znam, kažem si da je ona negdje, i da nas možda gleda ili nas treba, ne znam, ne znam", kaže Lili Faymany, prijateljica nestale.
"Zamišljam njene roditelje, brata, to je nemoguće ..., još uvijek ne vjerujem, tri godine poslije, još ne vjerujem da se to dogodilo. Uvijek si kažem možda ipak jednog dana, ali čim si to kažem, znam je to san. To nije istina. Da, danas sam jednako tužna", ističe Charlotte Chaintron, prijateljica nestale.
Koliko su oni tužni, roditelji ne mogu ni izgovoriti. Snagu im daje samo nada. "Nadamo se da je živa i sve dok ne dobijemo dokaz da nije tako, tražimo je živu", optimistično će majka Ghislaine Pinel.
"Gdje smo danas? Ono što je važno je da policija u Hrvatskoj nastvalja raditi ono što mislimo da radi. Da znamo da je još uvijek traže i da paze i na najmanji dokaz da je Anne-Cecile negdje, dokaz u bilo kojem obliku", ističe Michel Pinel, otac nestale.
Do tada će kao i svakog dana u posljednje tri godine na sve moguće načine poručivati: "Ne puštamo te".
