"Znači, za tu cijenu od 185 tisuća eura sam u Grazu mogla kupiti možda 70 kvadrata stana“, rekla je u samom početku Potrage Tatjana Petrović, odnedavno vlasnica crkve.
Ali nije, kupila je crkvu. Za mali novac i velike planove. No, krenimo redom.
Na pitanje kako je moguće da se crkva prodavala, Tatjana je odgovorila:
"Evo, ovako, ta crkva je bila sastavni dio učeničkih domova, učeničkog života bili su to različiti domovi bilo ih je mislim šest ili sedam i crkva se nalazila u sredini koja je povezivala te domove tako da je služila za potrebe učiteljima i učenicima.“
Domovi su se s vremenom ugasili i pretvorili u stanove. Ali crkva se još neko vrijeme nije dala.
"Poslije učenika pojavilo se jedno bratstvo Pius to su radikalnikatolici koji su čak iz crkve bili izbačeni i oni su koristili tu crkvu za svoje potrebe, koliko godina ne znam, nije mi to preneseno, međutim u zadnjih deset godina je crkva prazna", rekla je Tatjana.
Prazna i napuštena, ali svejedno pod zaštitom države. Ne smije se rušiti, pa investitorima nije bila zanimljiva. Ali kreativcima poput Tatjane, bila je baš ono što je željela.
"Tražila sam jednostavno lokaciju koja će biti moja, a koja odgovara po nekom izgledu mojim sadržajima i u jednom trenutku mi je javio jedan prijatelj da je našao nešto za mene što će mi se sigurno svidjeti", rekla je Tatjana i nastavila:
"Moja uloga je u biti u dizajnu i koncepciji znači zajedno s Tatjanom i timom ću smisliti jedan koncept koji će fungirati kao jako neobična podloga za mnoge različite projekte", rekao je Adi Lozančić, Tatjanin suradnik.
I Adi i Tatjana danas su Austrijanci. On je u novu domovinu doselio iz Mostara, ona iz Bosanskog Broda. Ali neće ovo biti zavičajni klub bivše države. Bit će to nimalo religiozna, ali poprilično kulturna crkva.
"Bitno nam je naravno da ostane crkva u duši, ali da projekti nakon toga ne poprime nikakav religiozni karakter, nego da bude u biti samo neobičnakulisa za sve moguće kreativne projekte", rekao je Adi pa dodao:
"Obavezno će se ovdje održavati koncerti, izložbe, diskusije, filmske večeri, festivali, gastronomija", rekla je Tatjana.
Sa svim sakralnim momentima koje su ovdje zatekli.
"Tu ćemo raditi neki digitalisierungs projekt, tu će biti pozvani umjetnici koji se bave digitalizacijom, vizualizacijom, nekim 3D efektima da tu nešto naprave. Tamo će najvjerojatnije biti bar, kao što sam rekla puno toga ovisi o seminaru sa studentima arhitekture kakve ideje će doći s njihove strane kakvi će prijedlozi doći od stanovništva tako da ništa u principu nije fiksno, ali to je plan", naglasila je Tatjana.
Crkva je u inače mirnom kvartu van centra Graza. Susjedi radoznalo, ali i skeptično zaviruju u crkvu iz koje već deset godina nisu čuli ni "amen".
Kroz nekoliko dana Tatjana će održati i dane otvorenih vrata.
Tako se to radi u uređenim državama. Upoznaš susjede, prilagodiš se i tako izbjegneš kasnije moguće probleme. A u tim uređenim državama za ovakav projekt dobiješ i potporu institucija. Kako birokratsku, tako i financijsku. Za uređenje ovog kulturnog centra trebat će barem 50 tisuća eura. Bit će posla i za restauratorski zavod koji u ovom projektu vidi priliku, a ne situaciju u kojoj će reći "fali vam još jedan papir".
Tatjana kaže da još nije dobila nikakve negativne reakcije na ideje i planove.
"Europa zadnjih 50 godina, sad već 70 godina, od Drugog svjetskog rata, ima pad vjernika", rekao je teolog Mislav Miholek.
I to je jedan od glavnih razloga zašto se po Europi prodaje sve više crkava, najčešće anglikanskih i protestantskih. A za sve manje vjernika puno je razloga. Jedan je taj, kaže teolog Miholek, što se u Europi dobro živi, a kad ti je dobro ne zazivaš Boga.
"S druge strane svećenici... Jako je negativna selekcija ljudi koji idu u kler. Jednostavno, svećeničko zanimanje na zapadu premalo si plaćen i onda kad je premala plaća dobivaju jako loš kadar. Jednostavno, svećenici ne znaju ljudima doći do srca", rekao je Mislav.
Ali znaju ponekad otvoriti oči na najružniji mogući način.
"Pedofilija je nažalost napravila svoje pogotovo u Belgiji, Nizozemskoj još kako tako", rekao je Mislav.
U Hrvatskoj, dodaje, broj vjernika ne opada drastično, ali sve je manje onih koji idu u crkvu. Ali na misu, ne na koncert.
"Ne znam, ne mogu zamisliti u Moslavini disko crkvu", rekao je Mislav.
Ipak nije bilo prodaje
A tko zna, mogli smo i tome svjedočiti.
Prije tri godine svi smo se raspisali o ovom oglasu. Žena iz Gornje Vlahiničke naslijedila je kuću i imanje u sklopu kojeg je i kapelica presvetog trojstva. Činilo se, jedan kroz jedan da joj pripada i kapelica, pa je sve zajedno oglasila za prodaju. Crkva se bunila, ona oglas nije micala i svi su mislili da bi se mogao dogoditi presedan, da crkva ode skroz na skroz u svjetovne ruke.
Tri godine kasnije,kapelica je još uvijek tu, ali i natpis "Prodaje se". Susjedi uvijek znaju više.
"To ja sad mislim da je meni jednom Nada pričala da je na sudu u Zagrebu, da se ona ganjala ona je htjela neku gadnu lovu od države. Tu budu i mise za Svetog Iliju i tu se ljudi okupljaju. Ja prvi idem. Na proštenje", rekao je jedan od susjeda.
Zvali smo i vlasnicu koja nije bila raspoložena za razgovor, a zašto vlasnica nije baš raspoložena za razgovor s novinarima doznali smo nakon razgovora sa župnikom.
"I mi smo mislili da je vlasnica. Čak je biskup nudio neki novac da se prenese na crkvu i da to riješimo no, ona je malo tražila previše i tako da to nije išlo. I tak da sad je stvar razbistrena čista i to više nitko ne dovodi u pitanje jednostavno gospođa se pomirila s time", rekao je župnik Mato Mihaljević.
Kaže don Mato, tražila je od biskupa 100 tisuća eura da im prepusti kapelicu. Počelo je cjenkanje, ali se u sve, dodaje, umiješala božja ruka. Nazvala ga je jedna dobra duša, koja je prije mirovine radila u katastru.
"I on je malo pogledao kod tog računala taj katastar i on je ustanovio da ta crkva je na jednoj čestici koja ne vodi se kao vlasništvo te susjedne čestice nego da se to vodi kao vlasništvo katoličke zajednice u Gornjoj Vlahničkoj", rekao je Mato.
Male, ali žilave vjerske zajednice
Župnik je u katastru odmah ispravio pogrešku i župa je odahnula.
"A sad imamo mi tu dokumentaciju ne bi trebalo biti greške ubuduće da bi bilo neke zabune i ovako nekih nebuloza možemo reći. Nema prodaje crkve jer se situacija raščistila, ispravila. A greška je bila prije možda 50 godina i više, ne znam ni ja. U katastru", rekao je Mato.
Ali zato nema greške da svoj najpoznatiji sakralni objekt, u kojem borave još od 1975. godine prodaju Jehovini svjedoci.
"Oni uvijek idu gore dolje to su te male vjerske zajednice oni su onako mali i žilavi. Ima ih zapravo dosta za malu vjersku zajednicu, a oni nemaju taj jedan doživljaj sakralnog prostora koje imaju ostale zajednice. Imaju oni u Zagrebu više tih sakralnih prostora tako da mislim da to njima nije tako strašno", rekao je teolog Mislav.
Na broj iz oglasa nitko se ne javlja, ali njihov voditelj za odnose s javnošću bio je spreman za razgovor.
"Mi se širimo i premali je prostor, tražimo adekvatniju lokaciju. To je jedini razlog", odgovorio je Jehovin svjedok Joško Liović, na pitanje o prodaji sakralnog objekta.
A čini se, prema lokaciji i cijeni, imat će se čime širiti.
"Cijena ove nekretnine koju prodajemo u Savskoj ulici u Zagrebu je 700 tisuća eura, to je cijena u svim oglasnicima", rekao je Joško.
"Idite u miru"
Tko zna kakvu će ideju za ovu dvoranu imati neki novi vlasnik. Tatjana, inače psihoterapeutkinja i kulturna aktivistica u svoj novi projekt vjeruje iz sveg srca. I do sad je, u svojim projektima - spajala naizgled nespojivo, austrijske rigidnedesničare s imigrantima, Balkance s Europljanima. U glavi joj je gomila projekata i samo jedna želja, da svi budu sretni.
"Znači, pokušavamo spojiti ono što izgleda nespojivo, a u životu je sve spojivo tako da uopće ne shvaćamo ništa kao provokaciju ili kao namjerno, nego želimo reći, za sve što treba da postoji mjesto. I nadamo se da će to biti tu", rekla je Tatjana.
Prijašnji vlasnici ovog objekta na kraju priče rekli bi "idite u miru". Tatjana pak poziva i vjernike i nevjernike da u dođu u miru.
