Obične kamp kućice prilikom snimanja orto foto snimke iz zraka 2011. postale su objekti koji su legalizirani. Na njihovu mjestu mahom Slovenci grade čvrste objekte i tako narušavaju sklad cijelog područja. Iako Uprava Javne ustanove Kamenjak ima sve dokumentirano ne može ništa učiniti jer im država ne daje ovlasti,a sama ne čini ništa da spriječi devastaciju prostora.
“Zaštićeno područje ne poznaje gradnju, pogotovo jer ima plan posebnih obilježja di gradnje nema tu nema građevinskog područja, nema nikakvog urbanističkog plana, ne postoji nikakav način da ikakva gradnja bude dozvoljena, osim nelegalne.”, kazao je Sebastian Pintur, čuvar prirode u Javne ustanove Kamenjak Premantura.
“Ovo je legalizirani objekt... Kako? E to se i ja pitam. Iz dana u dan se pitamo, tražimo odgovore, tražimo pomoć, iz dana u dan, nailazimo na zid bez odgovora...”, rekla je Maja Šarić, ravnateljica Javne ustanove Kamenjak Premantura.
Jer, ma kako god to izgledalo na stotinjak metara od mora - sve je po zakonu.
“Ovaj zakon je jedna ogromna, ogromna šamarčina domicilnom stanovništvu i svima onima koji poštuju zakone i zakonske procedure. Dobro što su vam rekli u ministarstvu kad ste se žalili? Ništa.”, rekla je Maja Šarić.
Zakon o Legalizaciji iz 2012. omogućava ozakonjenje svega izgrađenog prije21.6. 2011. kada je napravljena orto foto snimka stanja u prostoru.
“Ne govorimo o zidanim objektima, govorimo o četiri stupa i nekakvoj ploči i čak tendi razvučenoj preko ta četiri stupa.”, kazala je Maja.
Sebastijan i Maja rade u javnoj ustanovi Kamenjak, koja se brine za sam vrh istarskog poluotoka, zaštićenog kao Značajni krajobraz još 1996. godine. No već godinama gledaju kako kamp prikolice s nadstešnicama preko noći postaju građevine - s kućnim brojem.
Da su to bar bili objekti, kaže, Leona, Premanturka koja ovuda svakodnevno šeta.
“Četiri stupa, gore plahta ili ova zelena mreža i to je bilo to i kad su je slikali ozgar, izgledalo je kao kakva kućica, zgrada, ne znam ni ja što.”, kazala je Leona Giotta, Premantura.
Nekad je sve ovo bio autokamp, no kada je zemljište kategorizirano, kamp je ostao samo na dijelu Kamenjaka, a oni koji su ovdje godinama ljetovali uz pomoc, zakona o legalizaciji od kamp kućica su napravili kućice za stanovanje.
Većina ih u tome ne vidi ništa sporno.
“Po jedni strani zakon to omogučava. Evo produžili so rok za legalizaciju, po jednoj strani to Vlada forsira da se to gradi, a po drugoj drugi to brane.”, rekao je Janez Šturm, vlasnik zemljišta.
Iako priznaje da neki vjerojatno nešto i danas grade, Janez, tvrdi svoju kućicu ovdje ima od devedesetih, a sada je samo uređuje dok čeka ozakonjenje - koje bi mu kaže puno toga olakšalo.
Janez je jedini od vikendaša mahom iz Slovenije - koji je pristao pričati. Prošle zime, kad smo snimali pojačanu gradnju na Kamenjaku, jedan njegov sunarodnjak rekao nam je da ne razumije u čemu je problem, objekti su snimljeni iz zraka, i u tim se gabaritima, kaže - smije graditi.
“Unutrašnje uređenje nikoga ne briga šta je unutra, važno je da je objekat fiksan objekat, da je recimo na betonskim temeljima, da je građeno, da je to stambeni objekt, da se vidi da nije to nešto od kartona napravljeno nego da je stvarno zidano, da ima izolaciju, da je po propisu napravljeno kao što treba, a to je napravljeno.”, rekao je Jože Kosmač, vlasnik zemljišta.
Iako je rok za ozakonjenje bespravne gradnje produljen do lipnja sljedeće godine, zakon vrijedi samo za građevine nastale do 2011., a tada je tvrde oni koji tuda svakodnevno prolaze sve bilo drugačije.
“Ovom treba legalizacija, ovom treba legalizacija, ovom i ovom treba legalizacija, ovaj će svjedočit njemu, ovaj ovome i ovaj ovome i svi svjedoče svakome i oni imaju papire da je objekt ovdje postojao 2011. godine. Dok mi prijavimo građevinska inspekcija šalje papire, odnosno rješenja o uklanjanju objekta, u međuvremenu iz Agencije stižu rješenja o legalizaciji.”, rekla je Maja Šarić.
Sve se događa, kažu nam bez da je itko izišao na teren vidjeti o čemu se zapravo radi. U Agenciji za legalizaciju bespravno izgrađenih zgrada smo dugo pokušavali dobiti objašnjenje. Stoga smo ih potražili na adresi, no, ostali smo i dalje bez objašnjenja.
Ministarstvo graditeljstva nas je za sva pitanja uputilo u Županijski Upravni odjel za decentralizaciju i prostorno uređenje u Puli, no ni ondje nisu odgovorili ni na mailove, ni na pozive.
Građevinska inspekcija, pričaju nam Premanturci uredno zaustavlja gradnju, no to - kažu nikog nije briga.
“Kriva je pravna sigurnost bespravne gradnje, ako ste sigurni da ćete moći bespravno graditi, gradit ćete i dalje, - dobro, ali netko je donio zakon...A ko je donio zakon...dakle i primjena zakona je problematična, sam zakon je problematičan, jednostavno, ono što se možda željelo sanira i da se crta podvuče u nekoj mjeri, dovelo je do zlouporabe zakona.”, kazao je Goran Buić, načelnik Općine Medulin.
Jedino rješenje, tvrdi načelnik općine Medulin, je rušenje bespravnih objekata, no takvih je, kaže iz dana u dan sve manje.
“Mi uspijemo zaustaviti gradnju i čak se desi da u međuvremenu vlasnici uspiju legalizirati to što je trenutno zaustavljeno, jer su oni trenutno u postupku gradnje, dakle nije bilo izgrađeno 2011. i oni i taj objekt uspiju legalizirati i ponovno nema rušenja.”, rekao je Goran Buić, načelnik Općine Medulin.
Na ovom području ne postoji urbanistički plan, općina je nadležna za jedan dio, dok je drugi, zaštićeni dio briga Javne ustanove Kamenjak, barem na papiru, zapravo samo njegovu grafičkom dijelu.
“Do 2002. godine, ovo je bilo unutar zaštićenog područja i ovdje je nastao taj propust, gdje su te dvije čestice izostavljene. Sad ovaj dio više uopće nije pod vašom ingerencijom? Po texualnom dijelu nije, po grafičkom dijelu odluke je.”, kazala je Maja Šarić.
Zbog greške županije, već petnaest godina Javnoj ustanovi kamenjak su vezane ruke, no novi zakon o Zaštiti prirode koji je u pripremi trebao bi omogučiti županiji da ispravi svoju pogrešku.
“Znači vi sad ne znate jeste li nadležni za ovaj dio, ili niste... Tako je, tako je tako je...Po grafičkom dijelu spadamo, po tekstualnom ne, kažem, ne znamo u nekom neubranom grožđu smo, mi to obilazimo.”, kazao je Sebastian Pintur.
U medjuvremenu, preostaje im samo obilaziti podrucje. I to radnim danima, kada ovdje nema bespravnih graditelja, ali ipak nakon vikenda, primjećuju promjene, kućice izrasle na mjestima gdje su do nedavno bile kamp prikolice - i to legalizirane.
Baš kao što se to radi već godinama na tom području, a mještani, kažu nam, mogu samo promatrati.
“Dole je ruglo, ja vam kažem, ruglo je. To su velike kuće. kuće betonske, to je sve napravljeno od betona od željeza i stavili su na sve stiropor mrežice.”, rekao je Marino Smoković, Premantura.
“I mi se domaći pitamo kamo odlažu smeće, kamo ide voda što se tuširaju, što peru suđe, gdje im je sanitarni čvor, gdje im je ormarić za struju, gdje su im šahtovi za vodu, odakle?”, kazala je Leona Giotta.
Na mjestu gradnje u proljeće raste tridesetak strogo zaštićenih vrsta orhideja, dvije od njih su čak i endemske, a da je život ovdje postojao i prije stotinu milijuna godina, dokaz su otisci stopa dinosaur.
Mještani strahuju da su livade i pašnjaci na Kamenjaku trajno uništeni.
“Nemamo više lovišta za divljač recimo u našem području općine, jer u svakoj šumi neka kućica i postoje, i ovako smo turistički atraktivni i onda se tim isim investitorima isplati izgraditi bespravni objekt, legalizirati ga i kasnije ga iznajmljivati čak dobiti i kategorizaciju za njega, puno lakše nego da idu nekim redovnim putem, građevinskom dozvolom, uporabnom i daljnjom kategorizacijom.
Sad je neki potez isto i na vama, jer šta ako su oni to legalizirali i podnijeli su zahtjev za priključke na komunalije i platili su to, platili su to šta općina može... Dakle, mi ćemo to područje pokriti prvo prostorno programskom osnovom, kasnije urbanističkim planom, međutim urbanistički plan će biti takav da je moguće zadržati jedino postojeće stanje u prostoru, nema daljnje ekspanzije.”, rekao je Goran Buić.
U nedostatku pravnih rješenja protiv takve gradnje, Javna ustanova zagradila je put kojim vlasnici parcela dovoze materijal za gradnju.
Što je čije pravo, pitaju se mnogi na Premanturi,a dileme bi se riješile barem letimičnim izlaskom na teren tvrde Premanturci.
“Dobili bi rješenje o izvedenom stanju, po meni, da nitko nije, barem po meni, da nitko nije došo vidjet o čemu se radi.”, rekao je Sebastian Pintur.
Da je netko došao, vidio bi da ozakonjene građevine nisu baš građevine, da mnoge od njih nisu dovršene ni danas, pa je stoga teško povjerovati na su to bile prije šest godina.
