Zlatko Perkunić je krajem lipnja hospitaliziran zbog sumnje na upalu gušterače, a umro je drugi dan. Obitelj je odbila obdukciju i ne sumnjajući nosila se s boli dok im se nije javio Zlatkov bonički cimer koji je posvjedočio da je da je umro u mukama i da mu liječnici nisu pomogli.
Iako je bolnica odbacila prigovore obitelj je DORH-u podnijela prijavu za ubojstvo iz nehaja, a nakon što su dobili obdukcijski nalaz koji baca sasvim novo svjetlo na cijeli slučaj, još su odlučniji sve istjerati na čistac.
Smrt Zlatka Perkunića
Zlatka Perkunića sinovi i supruga u lipanjskoj su noći odvezli u bolnicu te ga ostavili na liječenju utvrđene upale gušterače. Uvjereni da će sve biti u redu drugo jutro su se vratili i srušio im se svijet - priopćili su im da je preminuo.
Nekoliko dana nakon pogreba obitelji se javio Zlatkov bolnički cimer koji je posvjedočio da je umirao u mukama, a da mu nitko nije želio pomoći. Zbog toga su tražili istragu i DORH-u prijavili ubojstvo iz nehaja. No, bolnica je odbacila sve navode.
U međuvremenu, obavljena je ekshumacija i obdukcija čiji su
rezultati šokirali obitelj.
Prvi otkrivamo rezultate koji bacaju novo svjetlo na cijeli
slučaj.
Prošla su tri mjeseca, ali supruzi, sinovima i bratu pokojnog Zlatka Perkovića nije ništa lakše. Uvjereni su da njihova oca, supruga i brata više nema zbog pogreške liječnika vinkovačke bolnice.
"Mislila sam da ću doći po njega da idemo kući. Oni nisu ni javili da je on preminuo. Nitko mi ništa nije ni rekao... Stalno mislim da je otišao na neki put pa će se vratiti, on je bio vozač, ali ovo je bez povratka", u suzama nam priča Zlatkova supruga Marija Perkunić.
"Zamjeram doktorima zato što nisu htjeli pomoći mom tati... Ne bih volio nikome da se desi sve ovo što se nama sad desilo", pričaju sinovi.
Obitelj zanima samo istina. Snimili smo ih kako se vraćaju se groblja u praznu kuću. Nad glavama tisuću upitnika i zato su pokrenuli vlastitu istragu, ali i poslali prijavu DORH-u. Jer tu noć i tragično jutro ne mogu zaboraviti.
"Probudio me negdje oko pola jedan i govorio mi da ga jako boli i da ne može izdržati. Tjeralo ga je na povraćanje i zvao je od sestre sina da ga vozi na Hitnu", prisjeća se supruga Marija noći u kojoj je Zlatko završio u bolnici.
Na hitnom prijemu vinkovačke bolnice primili su ga i počeli s obradom. Izvadili su mu krv, obavili EKG i ultrazvuk, snimili srce, pluća i trbušnu šupljinu. Mariju su poslali kući, a Zlatka ostavili na odjelu sa sumnjom na upalu gušterače.
"Kad sam došla mislila sam da će ići kući i da nije to tako strašno. Bila sam u šoku, još i dan-danas ne mogu vjerovati da ga nema", kroz plač nam priča Marija Perkunić.
Šokirana obitelj tada je odbila obdukciju. Zlatka su pokopali dan kasnije. I dalje im nije bilo jasno što se zapravo dogodilo, ali dramu koja je uslijedila nisu očekivali.
"U jednom sam ga trenutku pitao kako se osjeća, rekao mi je da mu je tako loše da ga nije sram da bi plakao", prisjeća se njegov bolnički cimer.
Bruno Paradžik te kobne noći dijelio je bolničku sobu s pokojnim Zlatkom. Uvjeren je da je za njegovu smrt kriv nemar liječnika. I odlučio je svoju priču ispričati njegovoj obitelji.
"Kako je vrijeme prolazilo on je disao sve teže i jecao sve glasnije iako se silno trudio da sakrije da ga boli. I onda mi je pokazivao dlanom da se bol koja ondje nastane širi prema kralježnici i da se uz kičmeni stup diže skroz do ispod pazuha", opisuje Zlatkov bolnički cimer.
Paradžik tvrdi: Zlatka je obilazila samo jedna medicinska sestra, najmlađa od njih tri koje su te noći bile u dežurstvu. Liječnica Liška je, dodaje, došla tek na njegovo inzistiranje.
"Tad je došla kod Zlatka i mislim da je to najbitnije za čitavu ovu priču. Ona je tražila od Zlatka da kaže gdje ga boli. On to pokazuje i kaže da ga boli sve jače, unatoč analgetiku. I doktorica izađe. Međutim, čim ona izađe on toliko ječi da ja ne mogu više biti u sobi. Dolazim na prijavnicu ponovo i čujem, i ovo je jako važno, kako doktorica Katica Liška kaže da će morati pacijenta prebaciti dežurnom kirurgu", ispričao nam je Bruno Paradžik.
No, svanulo je jutro. Liječnica je u sedam sati otišla iz smjene, kirurg se nije pojavio, a pola sata poslije već je bilo kasno.
"Odjednom počinju krici iz sobe: 'Majko moja kako boli...' i gotovo, ni slova više."
"Ogorčena sam, mislim da su mu mogli više pomoći nego što jesu. Tako nešto ni životinji ne možeš napraviti, jer kad vidiš da pati, ti pomogneš", rekla nam je supruga Marija.
"Nakon što sam to čuo ja više nisam mogo stati od bola i tuge. Sa snahom sam pokrenuo kaznenu prijavu", otkriva nam Petar Perkunić, Zlatkov brat.
Obitelj je DORH-u prijavila osoblje bolnice zbog ubojstva iz nehaja. Jer Zlatka su u bolnici liječili od upale gušterače, a tijelo su otpustili navodeći da je uzrok smrti - nepoznat. Obitelj je zato zatražila ekshumaciju tijela i naknadnu obdukciju u Osijeku. Rezultati koje obitelj prvi put otkriva u Potrazi još jednom su ih šokirali.
"Obdukcija je pokazala da je brat umro od razorne aneurizme prsne aorte. Znači oni njega nisu liječili od bolesti koju je on imao i za koju je njemu trebao lijek", otkriva nam šokantnu spoznaju brat Petar.
U vinkovačkoj bolnici i te su noći, ali i nakon rezultata naknadne obdukcije uvjereni da su učinili sve što su mogli.
"Klinička slika kod dolaska je bila slika koja upućuje na
akutnu upalu gušterače i po laboratorijskim nalazima, i po
kliničkoj slici, i po pregledu, i po podacima, i po prvenstveno
laboratorijskim nalazima. A ovo je nešto što tada nije
pokazivala klionička slika", kazao nam je dr.sc.
Davorin Pezerović, v. d. voditelja Odjela za
gastroenterologiju bolnice u Vinkovcima.
Upitali smo liječnika na koji način se može ustanoviti aneurizma
prsne aorte?
"Mi i dalje stojimo pri tome da je to akutna upala gušterače i ne bi špekulirali o nečemu što tada nije bila postavljena dijagnoza o nečemu što se desilo."
"Ali to baš i je predmet ove priče? Ako je to uzrok smrti je li to bolnica mogla vidjeti?", upitala je liječnika naša novinarka.
"Stvar je u tome da su oni na osnovu kliničke slike i svega što sam rekao zaključili da se radi o akutnoj upali gušterače", odgovara liječnik Pezerović.
Zatražili smo razgovor i s ravnateljem bolnice i s liječnicom Katicom Liška koja je kobne noći bila dežurna. No, rečeno nam je da je ravnatelj u operacijskoj sali, a liječnica na bolovanju na koje je otišla isti dan kad smo najavili posjet. Šef odjela upoznat je, kaže, sa slučajem i tvrdi da neki navodi Zlatkova cimera nisu istiniti.
"Sestre su u kontaktu s bolesnikom rekle da ako bude osjetio dodatnu bol da se on slobodno javi. Sestre su ga obilazile cijelu noć sedam puta od 3.20 do 6.50 sati. Uglavnom je bolesnik rekao da su bolovi sličnog intenziteta i da mu ništa nije posebno loše te nijendom nije pozvao sestre pomoću zvona", kazao nam je dr.sc. Davorin Pezerović, v. d. voditelja Odjela za gastroenterologiju bolnice u Vinkovcima.
"Ja čak pomišljam da ga je to koštalo glave. Da je zaplakao kao što drugi plaču, da se proderao pa skrenuo pozornost na sebe možda bi bilo drukčije", ističe njegov bolnički cimer.
Obitelj ipak misli da su liječnici trebali prepoznati da se događa nešto ozbiljnije.
"Ako nisu znali šta mu je mogli su ga oslati u drugu bolnicu, bilo je vremena čak i za Zagreb da ga se pošalje, a oni nisu napravili ništa", ogorčena je supruga Marija.
Brojna pitanja obitelj je postavila i patologu nakon obdukcije. Njegovi odgovori samo su učvrstili njihove sumnje.
"Upitao sam ga je li bilo šanse da se mog brata uputilo u Osijek ili Zagreb i je bi bilo šanse da on preživi. Odgovorio mi je: 'Da'. Zašto ga nisu stavili na operacijski stol, čovjek je jecao od bolova, zašto ga nisu na operacijski stol pa da je umro na operacijskom stolu - napravili su nešto. On mi na to kaže da su oni to napravili vi sada to ne bi morali pitati", prepričao nam je brat Petar razgovor s patolom.
U bolnici tvrde drukčije - ni kirurg ni kardiolog, kažu, Zlatka ne bi spasili. "Pa ona je planirala pozvati kirurga, ali dolazak kirurga u akutnoj upali gušterače ništa ne mijenja na situaciji. Kirurg dolazi u najtežim slučajevima akutne bolesti gušterače, u najtežim oblicima pankreatitisai tada je operativni zahvat nešto što je moguće izvesti. Međutim, ovo u početku nije nikada indicirano, niti bi kirurški tretman bilo što promijenio, niti bi bio tretman, niti bi promijenio terapiju u konačnici. Kirurg sigurno ne bi otvorio pacijenta. Ne bi se dogodilo ništa specijalno da je došao, jer kirurzi ne operiraju bolesnika zato što nekoga boli, već kad postoje indikacije", objašnjava dr.sc. Davorin Pezerović, v. d. voditelja Odjela za gastroenterologiju bolnice u Vinkovcima.
Jedini propust koji priznaju u vinkovačkoj bolnici jest da su zakonski bili dužni obaviti obdukciju. Budući da se obitelj izričito protivila, pristali su im udovoljiti i zbog toga će prekršajno odgovarati. Povjerenstvo za unutarnji nadzor, kažu, zaključilo je istragu i nije utvrdilo ničiju odgovornost.
Ništa sporno ni nakon izlaska slučaja u javnost ni nakon obrata s obdukcijom, nije ni ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, koji je i sam gastroenterolog.
"Pregledao sam dokumentaciju i rekao, što se tiče sumnje na upalu gušterače, da je sve učinjeno lege artis, odnosno prema pravilima struke, i da pacijent nije umro od upale gušterače. Isto tako sam rekao da je prema anamnezi i kliničkom tijeku njegovog stanja, pacijent umro od kardiovaskularne bolesti, što je nažalost obukcija i potvrdila.", izjavio je za Potragu ministar zdravstva Milan Kujundžić.
Hoće li netko ipak odgovarati za ubojstvo iz nehaja, odlučit će Državno odvjetništvo u Vukovaru koje još uvijek vrši izvide.
"Ja samo želim odgovornost, da netko odgovra za smrt mog supruga jer on bi danas možda bio živ. Nije bitno koliko bi živio, ali bio bi sa svojom djecom. Nije dočekao ni sinov 18. rođendan, to je užas", žali supruga Marija.
"Zamjeram doktorima zato što nisu htjeli pomoći mom tati i to je neoprostivo. Da su htjeli mogli su ga barem pokušati operirati pa bi onda shvatili da se nešto na operaciji desilo, ali ovako je to neshvatljivo i, eto, netko mora odgovarati za to sigurno", pričaju nam Zlatkovi sinovi Anto i Stjepan.
"Kako je bez tate?", upitali smo ih.
"Teško. Jako fali. Nnjegov osmijeh, njegovo zezanje, savjeti... Kad sma popravljao aute on mi je pokazivao neke stvari. Znao je i mehaniku, stalno je bila njegova zafrkancija , šale i vodio nas je svugdje gdje smo htjeli. Fali nam puno", rekli su nam sinovi.
Bez njega su ostali preko noći. A sigurni su - nije moralo biti tako.
"Kad dođeš s posla, Zlatko je znao reći: 'Hoćemo popiti jednu kavu?', a sad kad dođeš kući sve ti je prazno. Taj će nedostatak ostati za cijeli život", ističe supruga Marija.
"Apsolutno me zanima samo istina i tko je napravio propust da je moj brat otišao od svoje obitelji na takav način a jako još treba svojoj obitelji", zaključuje brat Petar.
Dok čekaju vijesti iz DORH-a obitelj pokojnog Zlatka Perkunića još je odlučnija stvar istjerati na čistac. Bez oca, supruga i brata su ostali, ali bez pravde, kažu, neće dok su živi.
