„Ministarstvo ne sluša potrebe djelatnika“, „Ministarstvo negira stručnjake“, „Ministarstvo ima nerealne zahtjeve“, "Ministarstvo se ponaša maćehinski“, „Ministarstvo nas gleda „svisoka“, „Ministarstvo zapostavlja centar“, „Ministarstvo nema sluha za to“, „Ministarstvo ne čuje“...
Tako socijalni radnici opisuju stanje u sustavu socijalne skrbi. Rezultati su to istraživanja koje smo proveli u suradnji s Hrvatskom Udrugom i Komorom socijalnih radnika.
"Drago mi je da je provedena anketa i da smo dobili rezultate. Nije mi drago što su takvi, ali je s jedne strane dobro jer potvrđuju ono što mi, predstavnici strukovnih organizacija i sindikata zaposlenih djelatnika u socijalnoj skrbi već godinama govorimo i o čemu smo vrlo glasno nastojali prošli tjedan na sastanku izvjestiti najodgovornije osobe u državi", govori Štefica Karačić, predsjednica Udruge socijalnih radnika.
Sastanak najodgovornijih osoba dogodio se kao posljedica tragičnog događaja u Đakovu, gdje je socijalnu radnicu Blaženku Poplašen na radnom mjestu ubio korisnik socijalne skrbi, a njezinog kolegu, pravnika Ivana Pavića teško ranio. Jučer je najoodgovornija osoba u državi, premijer Andrej Plenković smijenio ministricu Nadu Murganić u čijem resoru se tragedija dogodila, a javnost je ostala bez jasnog odgovora koji je uzrok smjene ministara pa tako i njezine. Odgovor na pitanje o uzroku smjene ministrice Nade Murganić možda mogu dati rezultati ovog istraživanja u kojem je sudjelovalo čak dvije trećine ukupno zaposlenih socijalnih radnika u Hrvatskoj.
"Pokušavamo se organizirati u namjeri da se probamo pomaknuti pozitivnijimm promjenama. Ovo je jedan od načina da se progovri u struci i da ljudi čuju što radi socijalni radnik. To je za svaku pohvalu jer mislim da se u javnosti zaista malo govori o tome", govori Gordana Stojisavljević, socijalna radnica.
Više nego reprezentativan uzorak otkrio nam je kako je gotovo 40 posto socijalnih radnika doživjelo fizički napad za svog radnog vijeka.
"Doživjela sam da je ljutita osoba razbila bocu pred nama, bacala bi što god su dohvati, lupali su se prozori. Tada smo išli u situaciju gdje smo očekivali da će tako biti, međutim nismo očekivali da će biti takvog intenziteta", govori Gordana.
Stoga ne čudi da se veliki postotak uglavnom osjeća
nesigurno na svom radnom mjestu. Petnaest posto svaki
dan, više od 35 posto barem jednom tjedno, 30 posto jednom
mjesečno, a tek šest posto socijalnih radnika u Hrvatskoj se
osjeća sigurno na svom radnom mjestu.
U našem istraživanju kombinirali smo pet kvantitativnih i dva
kvalitativna pitanja, što znači da su socijalni radnici, osim
zaokruživanja, sami mogli ostaviti komentar što u njihovoj struci
ne valja. Istraživanje je bilo anonimno, a tri socijalne radnice
pristale su i otvoreno progovoriti o svom poslu za našu emisiju
prisjećajući se najtežih dana u karijeri.
"Odmah su mi na pamet pala dva dana. Jedan se odnosio na tragediju obitelji sa našeg područja, a druga kada su nam stradali kolegelica i kolega u Đakovu. To su tragedije za koje se uvijek pitaš što se moglo napraviti da se to spriječi i kako se nastavi dalje od toga, kako se poboljšati svaki dan", Anita Barišić, socijalna radnica.
"Među ostalim to je trenutak kada mi se čini da je apsolutno nevjerojatno da se takvo što može dogoditi u sustavu koji primarno pomaže ljudim. On je na neki način odgovoran na ovaj društveni aspekt. U takvim trenucima vidite da se neke odluke donose brzopleto, bez prethodnih analiza i razmatranja studija slučaja", govori Barišić.
Ministarstvo socijalne politike potvrdilo nam je da oni ne vode nikakvu evidenciju o napadima na socijalne radnike jer kažu, oni to sami prijavljuju policiji. Na pitanje kako bi opisali suradnju sa službama van sustava, (obrazovanje, zdravstvo i policija), više od polovice ispitanih, čak 55 posto odgovorilo je da je ta suradnja loša.
Važno je napomenuti da je velik broj ispitanih dodao kao lošu i
suradnju s pravosuđem koje nismo ponudili u anketi. Također kao
veliki problem isticano je pitanje skrbništva koje je socijalnim
radnicima nametnuto. Upravo Blaženki Poplašen
prijava policiji nije pomogla, a njezin ubojica bio je osoba
kojoj je bila zakonska skrbnica.
"To je ono što je teško, kada ideš iz jedne intervencije u drugu.
Nije to druga vrsta posla, nego drugačiji postupak, za što
postoji jako malo razumijevanja. Teško je kad vas neke stvari ni
ne pitaju, a nametnute su vam, kao što je pitanje skrbništva",
govori Barišić.
Na pitanje koliko su zadovoljni suradnjom unutar sustava, dakle s ministarstvom i ustanovama s kojima surađuju više od 90 posto ispitanih odgovorilo je da nije zadovoljno.
Kako bismo dobili što preciznije rezultate konzultirali smo docenticu Helenu Popović koja predaje metode medijskih istraživanja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pošteno je reći da svako istraživanje ima svoja ograničenja, te smo ih uzeli u obzir.
"Jedno od ograničenja je da se radi o akcijskom istraživanju što
znači da je usmjereno problemski, tako da su i pitanja na taj
način konstruirana, a s druge strane je orijentirano na socijalne
radnike", govori Helena Popović, FPZG.
A socijalni radnici u Hrvatskoj bez licence Komore ne mogu
raditi. Dakle, pitanja su im poslana emailom, a odaziv je
premašio sva očekivanja.
"Odaziv od preko 60 posto ispitanika je indikator da postoji
motivacija za rješavanje dotičnog problema. To je veliki odaziv u
odnosu na uobičajene odazive istraživanja koja inače okvirno ne
prelaze 30 posto", govori Popović.
U Hrvatskom sustavu socijalne skrbi ukupno je
zaposleno 1176, na našu anketu odazvalo se čak njih 729. Čak 71
posto kao najlošiju, naznačio je suradnju sa resorom zdravstva.
"To je još jedna potvrda. Imamo i mi podatke koji govore da po pitanju zaštita djece pokazalo se da liječnici obiteljske medicine ne prijavljuju nasilje, a još veći problem je činjenica da nas oni u suradnji zapravo ignoriraju u našim zahtjevima", govori Karačić.
Mi smo zamolili komentar - još jučer aktualne ministrice, na rezultate istraživanja, nakon što je izostao, prije dva dana smo joj cijelo istraživanje urudžbirali u pisarnicu ministarstva, no također reakcije nije bilo. Danas ona više nije ministrica. Nakon nepune tri godine mandata i mnogih problema i tragedija u njezinom resoru, bivša ministrica nije porpustila optužiti novinare.
"Pitali ste me zašto ne odem. Prvi put ste me pitali kad je bio Pag, drugi put kad je bilo jedno dijete, i sada, su bili pritisci da bi bilo najbolje bilo da ja odem, pa evo ja sad odlazim", govori NadaMurganić, ministrica socijalne politike u odlasku.
Suprotno od uvjerenja bivše ministrice smisao našeg rada nije da ministri odu već da bolje rade. U tom svjetlu važno je spomenuti ulogu medija, koju uz ulogu politike, ispitanici istraživanja spominju kao značajan faktor u percepciji njihove profesije.
"Bitno je istaknuti da često medije spominju kao bitne u konstrukciji negativnog identiteta socijalnog radnika. Mislim da je to jedan poziv za medije da na neki način promijene način izvještavanja koji bi trebao biti manje senzacionalistički, a gdje bi se same novinarke i novinari trebali malo više uputiti kako funkcionira sam sustav", govori Popović.
U sustav se pod hitno mora uputiti i nova ministrica Vesna Bedeković čiji posao će biti puno teži od popravljanja dojma. Naše novinarsko istraživanje prilično precizno detektira probleme u sustavu socijalne skrbi. Rezultati su porazni. Jedan socijalni radnik u Hrvatskoj nadležan je za 200 do 300 obitelji, dok je europski prosjek – 50. Uz to imaju i do četiri ili pet skrbništva, i gomilu administracije koju svaki slučaj nosi.
"Ono što je meni izazov, neću reći da mi je teško jer teško nam je svima, je prebacivanje iz jednog posla u drugi, gdje vi u osmosatnom radnom vremenu obavljate toliko posla da ga ja sad ne mogu ni nabrojati na prste ruku. Odlazite na teren na intervenciju, tamo vas čekaju ljudi koji su u postupku razvoda braka, ako znamo da je razvod braka među najstresnijim događajima u životu vi morate kao stručnjak biti spremni na taj dio", govori Barišić.
"Ukoliko dođe nekakva intervencija izlazimo da moramo koordinirati da moramo povući drugu kolegicu s terena da bi mi mogli otići. Tu se mi međusobno moramo ekipirati, gdje nas je devet timova i da bi svi izašli na teren je ponekad gotovo i nemoguće tako da se ljudi snalaze na sve načine", govori Stojisavljević.
Velika količina posla na premalo ljudi, gomila administracije u loše organiziranom sustavu u potpunom je nesrazmjeru s plaćom, koja često ne prelazi pet tisuća kuna. Ipak, malu plaću od 700 ispitanih spomenulo tek desetak ljudi.
Odgovori Na Pitanja Ankete - POTRAGA by Net.hr on Scribd
