Njih 150 moglo bi se posvojiti, no spojiti djecu i nove roditelje kompliciran je, težak i mukotrpan proces. Za djecu bi bolji od doma bio i život u udomiteljskim obiteljima.
Unatoč teškim životnim pričama djeca u domu se i dalje igraju. Njihov je dom - dom za djecu, a ono što trebaju - djetinjstvo. S druge je strane sustav koji je sada odgovoran za njih i jedini im može pomoći.
„Mi stalno ponavljamo da je svaki dan proveden u instituciji za dijete previše i sigurno štetan“, rekla je ravnateljica Doma za djecu u Zagrebu Jasna Ćurković Kelava.
Tešku sudbinu dijeli 813-ero djece u Hrvatskoj. Od toga je 88-ero mlađe od tri godine.
„Kad se osvrnemo prije šest, sedam godina bilo je puno više zahtjeva i brže se posvajalo, ali premalo je postupaka od strane Centra za socijalnu skrb prema njihovim roditeljima da im se oduzima njihovo roditeljsko pravo jer su zakazali kao roditelji. Daje im se previše šansi da profunkcioniraju, a praksa pokazuje da u 99 posto slučajeva ta šansa je neopravdana, rekla je Kelava.
Oduzimanje roditeljske skrbi zadnji je korak za kojim poseže sustav.
„Dvojaka je uloga centra - mi moramo podupirati obitelj i davati im šansu da krenu boljim putem i gledati kako im pomoći, a s druge strane interes djeteta je iznad svih drugih i to se pokušava uskladiti“, rekla je ravnateljica Centra za socijalnu skrb ZagrebTatjana Brozić Perić.
A djeca rastu.
„Prvo ide centar koji mora utvrditi sve relevantne činjenice o oduzimanju roditeljske skrbi, a to već traje. Onda ide sud pa onda roditelji imaju pravo žalbe. I opet imamo proces koji traje, za to vrijeme dijete ostaje u domu dok se sve te procedure ne poslože dijete postaje sve starije, ali trudimo se da bude udomljeno“, rekla je savjetnica ministrice za obitelj i socijalnu politiku Zvjezdana Bogdanović.
Iz doma u Nazorovoj 2005. posvojeno je 49-ero djece. 2017 godina, bila je najtragičnija, samo jedno. Lani osam. Na razini cijele Hrvatske prošle je godine posvojeno 99-ero djece.
154-ero ih trenutno čeka da im netko pruži šansu za bolji život. Gotovo polovica ima više od 12 godina, a tek 18-ero mlađe je od 7 godina.
„Zašto nisu posvojeni, pa nisu jer roditelji često biraju. Svi žele bebu, a činjenica je da nakon 12 godine dijete ima pravo reći želi li ili ne . veći je broj onih koji su u srodničkim obiteljima i sustav mora dobro procijeniti što je u njihovom interesu najbolje“, rekla je Bogdanović.
Udruga Adopta pruža potporu potencijalnim posvajateljima koji godinama čekaju da dobiju dijete.
„Kod nas je stalno taj stav da treba podržati biološku obitelj. Ne može biti u najboljem interesu djeteta čekati 5 ili 10 godina da se vidi što će biološka obitelj napraviti - stvara se osjećaj privrženosti prema udomiteljima ili se ne stvara ništa. Onda prvo posvojenje postane teško, a s 18 godina se nađu sami“, rekla je Diana Topčić-Rosenberg iz Udruge Adopta.
Među 1320 posvojitelja koliko ih je trenutno u registru, su i Ivana i njezin suprug.
„Mi nismo htjeli da bude plavo i ima ravan nos. Rekli smo jedno ili dvoje, do šest godina starosti i nije problem niti vjerska niti nacionalna pripadnost. Može imati i manjih psihičkih problema“, rekla je Ivana Zetaić potencijalna posvojiteljivca.
No, gdje god su slali molbe, dobivali su isti odgovor. Od svega - ništa. Ali prije pola godine nazvali su ih centra. pet obitelji potencijalnih posvojitelja borilo se za šestogodišnju djevojčicu. Prošli su dva kruga.
„Oni vam, kažu da vi do petka možete dobiti ili ne dobiti poziv i onda idete na sljedeći razgovor. To je jako psihički iscrpljujuće. Ne dobijete poziv. Čekate petak, dva sata i ne dobijete nikakav odgovor“, objasnila je Zetaić.
Bio je to, kažu, hladan tuš. No, ne odustaju. Smatraju da nekom djetetu mogu pružiti sretnije djetinjstvo od onog kojeg trenutno žive.
Isto kao i Ivo i Mladen. prije nekoliko godina sklopili su životno partnerstvo, izgradili kuću. Bili su spremni posvojiti dijete, pokušali su i s udomiteljstvom. No, oba puta su odbijeni.
„Da mi nismo sklopili životno partnerstvo sustav niti u jednom trenutku ne bi propitkivao našu seksualnost. Ušli bi u registar i ne bi bio problem. Dobivali smo smjernice rastanite se prevarite sustav, no mi nismo taj tip ljudi volimo raditi stvari by the book. Ako jednom krenete u tom smjeru da tražite rupe u zakonu onda se ne možete zaustaviti“ rekao je Ivo Šergota iz Zagreba.
Podigli su tužbu i sada čekaju. Već dvije godine, nitko ih nije pozvao na prvo ročište.
„U praksi se ispostavlja da se ne brinu o dobrobiti djece. Ovo nije priča o Mladenu i Ivi, nego da u sustavu čami čekajući dijete za koje ne postoji interes, jer pripadaju krivoj etničkoj grupi ili imaju poteškoće, imaju braću i sestre, a to su djeca koju smo mi željeli. Pružiti im dom, a oni će ostati u sustavu čitav život“, rekao je Mladen Kožić iz Zagreba.
Za život u instituciji nije nitko. Čak ni sustav. Zato naginju udomiteljskim obiteljima. No, njih za svu djecu nema dovoljno. Ovih 813-ero s početka priče i dalje živi u domu. Za 2151 dijete pronađene su zamjenske obitelji.
„Udomiteljska obitelj je zamjena za obitelj - to je kad dijete nema uvjeta za posvojenje. Treba imati kontakt s roditeljima, a udomitelji zamjenjuju biološku obitelj - to ne bi trebao biti problem za dijete“, rekla je Perić.
Tim za udomiteljstvo zagrebačkog centra za socijalnu skrb pod sobom ima 130 udomiteljskih obitelji. Stignu ih obići u prosjeku dva puta na godinu. U Udruzi Adopta tvrde, podrške sustava manjka na sve strane.
„Djeca u udomiteljstvu u velikom broju ne poznaju svoje socijalne radnike. Ako ih ne poznaju kome će se obratiti. Najgore je da djeca često mijenjaju oblik smještaja, izmjesti ga se iz doma pa ga se smjesti u udomiteljsku obitelj“, rekla je Topčić-Rosenberg.
Što ga se uči da se odraslima ne treba vjerovati ili se ne vezivati jer je to opasno i jer boli.
Novi Zakon o udomiteljstvu koji je stupio na snagu s početkom godine predviđa češće posjete. Povećane su i naknade udomiteljima, sve s ciljem da privuku nove i mlađe obitelji koje će brinuti o napuštenoj djeci.
„Imamo promjene u udomiteljstvo kao zanimanje . Fiksna je i naknada udomiteljima 2500 kuna doprinosi za istovremeno troje djece“, rekla je Bogdanović.
No, otkako su prije tri mjeseca počeli provoditi kampanju javilo se samo 19 novih obitelji.
Jasminka i Željko za udomiteljstvo su se odlučili prije nekoliko godina. Posvajanje im je bio predug proces koji nisu htjeli čekati. Prvo im je došla djevojčica od dvije i pol godine pa dječak od šest.
„Ona je bila kao robot nije pokazivala nikakve emocije, a on je zaostajao za svojim vršnjacima danas je super“, rekla je udomiteljica Izabela Galović Ninić.
Da bi im se na kraju posrećilo pa su uspjeli iz rodilišta dobiti dijete koje su na kraju i posvojili. A žele ih posvojiti sve.
„Realan strah gdje se udomitelji boje da nakon što steknu dobar odnos ne dođe dan kad će sud vratiti dijete u biološku obitelj. Bili smo svjesni toga, ali postoji šansa da svaka prometna nesreća završi udesom, ali mi nemamo taj panični strah da ćemo se slupati baš mi“, rekao je udomitelj Željko Ninić.
Tijekom 2017. od gotovo tri tisuće djece u sustavu vratilo se njih 273-oje. Iste godine posvojeno je samo 107-ero djece. Koliko prosječno provedu u sustavu - ne prati se.
