Roditelji Zorana Vuka u to ne vjeruju. Tvrde da nije imao razloga za tako nešto te da način i okolnosti u kojima je njegovo tijelo pronađeno budi ozbiljne sumnje da je ubijen.
Zoranovi roditelji angažirali su kriminaliste koji su utvrdili manjkavosti u istrazi te godinama pitaju nadležne - od policije i državnog odvjetništva sve do suda u Strasbourgu - zbog čega nije bilo očevida i obdukcije.
21. lipnja prošlo je točno 4 godine otkako je 21-godišnji Zoran Vuk iz Preloga pronađen obješen o ogradu nogometnog igrališta u Pleškovcu u blizini Čakovca.
"To je takav šok. Jednostavno čovjek ne može zamisliti nešto takvoga. Rekli su: sin vam je umro. Napravio je suicid. Na koncertu. Eto, to je bilo sve", kazao nam je njegov otac.
Tog dana ondje se održavao koncert na koji je Zoran otišao s djevojkom i prijateljima. S njim je bio i njegov bratić.
"Prvo smo ušli u šator, počeli smo normalno, naručili piće, on je naručio jednu pivu i popio. Kasnije je počela zabava i taj koncert i svi smo se zabavljali kada se to desilo. Ja sam bio na drugoj strani, na šanku sa bratićem, i kad je dotrčala ova druga djevojka koja je bila s nama rekla je da se to desilo", ispričao nam je Dejan Vuk, Zoranov bratić.
Pola sata prije ponoći Zorana je njegova djevojka pronašla obješenog o stupić ograde visoke 138 centimetara pomoću remena torbice. Među prvima do Zorana dolaze dvojica zaštitara.
"Bio je obješen o stup ograde na mušku tzv. "pedericu" koja je imala tanki remen koji je bio dva puta omotan oko vrata. Bio je nagnut tijelom naprijed, bio je na koljenima, bos... te smo ga jedva skinuli", stoji u iskazu zaštitara Roberta Žganeca.
Pokušavali su ga oživiti, a odmah je došla i ekipa hitne pomoći koja je bila na koncertu.
"Kad sam došao već je bio skinut s ograde i već su doktorica i bolničar ga reanimirali", kazao nam je Dejan Vuk, Zoranov bratić.
No Zoranu nije bilo pomoći. Medicinski tim zaključuje da je smrt nastupila oko 23.15 sati, a mrtvozornik nakon pregleda tijela tvrdi da je riječ o samoubojstvu.
"Ja sam praktički došao zadnji. Ja nisam vidio niti u kojem je položaju bio kada se dogodilo što se dogodilo niti na koji način je to bilo izvedeno jer je sve već bilo skinuto s njega. Tako da koliko sam ja uspio svojim pregledom vidjeti ja sam policijskim službenicima opisao, kazao nam je mrtvozornik Tomislav Milly.
Policajci koji su došli na mjesto događaja obavili su informativne razgovore sa Zoranovim prijateljima i djevojkom, koja je tvrdila da je Zoran ranije nekoliko puta pokušao suicid, a jednom ga je spriječila i ona sama, što roditelji kasnije negiraju. No u tom trenutku za Državno odvjetništvo i policiju sumnje nije bilo.
"Dežurni OKC prenio je sve utvrđene činjenice dežurnoj zamjenici ŽDO koja je ocijenila, da s obzirom da nema nikakvih naznaka sumnjive smrti nije potrebno raditi očevid", stoji u iskazu policijskog službenika Maria Severa.
A time ni obdukciju jer je, piše dalje u iskazu policijac Sever - od zamjenice županijske državne odvjetnice dobio informaciju da se ona ne radi ako slučaj nije sumnjiv.
No, obitelj tvrdi - Zoran nije imao razloga ubiti se. Kažu, bio je miran dobar i radišan dečko sa stalnim poslom, iako je imao tek 21 godinu.
"Nikad nije imao problema. On je bio dijete kakvo bi svaki roditelj želio imati. Ja vjerujem da kad bi on to sam htio napraviti da bi on meni bio napisao neki papirić, listić i ja bi se možda bio s tim pomirio. Ali ovako kako je to napravljeno, mislim, to si čovjek u današnje vrijeme ne može zamisliti", rekao nam je Zlatko Vuk, Zoranov otac.
"Je li postojala neka okolnost zbog koje bi se želio ubiti?", upitali smo Zoranovog bratića Dejana.
"Ja mislim da ne, s obzirom koliko je on bio sposoban i to. Ne. Po mojem ne."
Kada su od policije u Čakovcu pokušali doznati detalje tragedije - tvrde - naišli su na zid.
"Rekli su da ne znaju o tom slučaju, da se moramo vratiti gore u Štrigovu, da je za to nadležna Policijska postaja Štrigova. I mi smo krenuli prema Štrigovi i na pola puta zazvoni mobitel i nazad su nas vratili u Čakovec", ispričala nam je Vesna Vuk, Zoranova majka.
Ondje su im, kažu, bez mogućnosti uvida u bilo koji službeni dokument, objasnili da je jasno da je riječ o samoubojstvu. Također, morali su vjerovati zaštitarima koji su prvi došli do Zorana jer su skinuvši ga sa stupića izmijenili mjesto očevida.
"Ni dan danas ne znamo točno mjesto, stupić, na kojem je on bio - gdje je pronađen", ističe Zlatko Vuk, Zoranov otac.
Nakon brojnih posjeta lokalnim policijskim upravama, županijskom državnom odvjetništvu, pa čak i angažiranja odvjetnice, obitelj je uvid u prve službene zapisnike dobila tek nakon više od 8 mjeseci.
"Nitko ništa ne zna, nitko jednostavno ne želi razgovarati, i onda kad idete pitati svaki put su drugačiji odgovori i onda vam sve jednostavno postaje sumnjivo", kazao nam je Zoranov otac.
"Sva vrata su uvijek bila zatvorena. Svim institucijama u Hrvatskoj smo se obraćali za pomoć i molili..."
Uočivši da su zapisnici nedosljedni i zbunjujući, obitelj je zatražila analizu od kriminalista Željka Cvrtile koji je zaključio da je napravljen niz propusta.
"Tu je od samog početka bilo pogrešaka. Od samog mrtvozonrika koji je rekao da se radi o samoubojstvu, policajca koji su to ofrlje prihvatili, a na kraju krajeva i Državno odvjetništvo koje je to bez zapravo nekih valjanih dokaza, bez očevida, bez obdukcije, bez da se obavila obrada mjesta događaja, odmah je zaključilo da se radi o tome", ističe Željko Cvrtila, bivši voditelj Odjela kriminalističke policije MUP-a.
Da je posao odrađen loše, misli i odvjetnik Zoran Novaković koji se bavio slučajem.
"Indikativno je da se radilo o koncertu na kojem je bilo oko 500 ljudi. Oni su saslušali njegove prijatelje i djevojku. I oni su svi posvjedočili da se on cijelu večer svađao s djevojkom što je već bila indicija za mogućnost nekakvog nasilja. Djevojka ga je navodno i pronašla obješenog", kazao nam je odvjetnik Zoran Novaković.
Zoranova djevojka nije željela stati pred kamere Potrage. No, Novaković tvrdi da je u takvoj situaciji policija i djevojku i prijatelje trebala tretirati kao osumnjičene dok se ne pokaže drukčije.
"Njima se apsolutno ne smije vjerovati jer je moguće da se radi o nekakvom sukobu. Znači čim je u pitanju zločin iz strasti to je moguće. Oni su uzeli njihove izjave i uzeli su to zdravo za gotovo", objašnjava nam odvjetnik.
I kriminalist Cvrtila tvrdi da je nemoguće odmah zaključiti što se doista dogodilo te je greška napravljena i time što očevid nije obavljen, iako se radilo o nasilnoj smrti.
"Svaka nasilna smrt je automatski sumnjiva smrt, a ako je sumnjiva smrt onda se može raditi o bilo čemu, može se raditi o ubojstvu i u tom slučaju, prema ZKP-u, se mora vršiti očevid."
Mrtvozornik Tomislav Milly koji je pregledao
Zoranovo tijelo objašnjava da je unatoč skepsi obitelji i
Cvrtile, on uvjeren da je sve upućivalo na samoubojstvo.
"Ja pregledam tijelo, opišem što nalazim na tijelu. A dalje prema
odluci Državnog odvjetništva. Jer ono izdaje nalog hoće li
se dalje raditi i što će se raditi ili se neće ništa raditi.
U tom slučaju nije se radilo ništa. Tu ja dalje ne mogu", kazao
nam je mrtvozornik.
Ali, u svoju procjenu rađenu u mraku iza šatora ni danas ne sumnja.
"Vidio sam i mlađe dečke i apsurdnije načine vješanja od toga tako da meni u tom momentu nije izgledalo tu ništa specijalno."
Međutim, analiza specijalista sudske medicine, ponovno na zahtjev roditelja, dovodi ovaj zaključak u pitanje.
"Na temelju ovakvih podataka nije moguće sa sigurnošću zaključivati na stvarni uzrok smrti Zorana Vuka... Za razliku od vješanja strangulacijska brazda se vidi i kod davljenja tj. stezanja vrata omčom koju zateže druga osoba i kada se može raditi, a obično se i radi, o ubojstvu", stoji u analizi specijalista sudske medicine i patološke anatomije Josipa Škavića.
Mrtvozornik odgovara da je od brazde bitniji čvor.
"Ako je čvor na zatiljku, zategne obadvije vratne arterije i vi u roku od 3 sekunde do 5 sekundi gubite svijest. Dalje je stvar sile teže."
No moguće je i da čvor zaveže i netko drugi...
"Nije na meni da ja o tome odlučujem. Ali to je moguće", tvrdi mrtvozornik.
No, kako nisu obavljeni ni očevid ni obdukcija, odgovor na pitanje je li Zorana netko ubio i dalje ne postoji.
"Obdukcijom se moglo utvrdti je li bilo kakve ozlijede na glavi, je li možda osoba nekim sredstvom omamljena. To znači mi sada više ne možemo utvrditi", objašnjava nam Željko Cvrtila, bivši voditelj Odjela kriminalističke policije MUP-a.
"U slučaju Zorana Vuka nisu nikakve izmjere rađene, nisu nikakvi tragovi fiksirani, znači nisu ni fotografirali", naglašava odvjetnik Zoran Novaković.
"Nema pitanja, nema odgovora. Mislim da sve institucije i Državno odvjetništvo znaju svoj posao i što moraju raditi, ali zašto u ovom slučaju se ništa nije napravilo, niti uviđaj, niti obdukcija, to samo oni znaju", na rubu plača će Zoranova majka Vesna.
Sumnju da je riječ o ubojstvu obitelj potkrepljuje i činjenicom da je Zoran u novčaniku imao više od 600 kuna, a kasnije je u u njemu pronađeno tek 120 kuna.
"Ne znam što su gledali u novčanike dečki, još ga je bratić pitao što će mu toliko novaca. Imao je preko 600 kuna, u to sam sto posto siguran", priča Dejan Vuk, Zoranov bratić.
Na tu činjenicu više su puta upozoravali i policiju i Državno odvjetništvo.
"Oni su zapisali i dalje ništa. Gospođa Irma Bagarić je rekla da neka privatno podnesemo kaznenu prijavu, ali mora biti 2 tisuće kuna, a ne 600 kuna", ispričala nam je majka Vesna.
Budući da slučaj Zorana Vuka nije jedini, u
kojem unatoč čudnim okolnostima nije rađena obdukcija, a izvid
terena loše obavljen, o čemu je Potraga već izvještavala, Cvrtila
tvrdi da je problem u zakonu.
"Zakon je cijelu proceduru izvida, istrage dao u
ruke nestručnim osobama, a to su državni odvjetnici. Puno je to
kvalitetnije bilo kada je prije s tim policija ravnala čiji
inspektori uče kriminalistiku."
Obitelj je stoga podnijela i kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja.
"Da su to recimo napravili onako kako mora biti, mi bi se pomirili. Bože ima nas svakakvih i čovjek ne zna što bi napravio nekada", kazao nam je Zoranov otac Zlatko.
Za one koji su nadležni Zoranova majka ima jedno pitanje.
"Bi li tako reagirali županijska državna odvjetnica, gospodin Dinko Cvitan, gospodin Bajić i svi oni redom kojima smo se obraćali da je njihovo dijete u pitanju?"
Iz PU međimurske u kojoj ovakvi slučajevi nisu rijetki od svega peru ruke te su nas uputili Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
Oni odgovaraju da su na inzistiranje roditelja ponovno ispitali 15 ljudi te je provedena dokazna radnja sudsko-medicinskog vještačenja, ali i dalje ostaju pri prvom zaključku - da je Zoran Vuk počinio samoubojstvo.
