Umjesto vremena za žalovanje, Natalijana obitelj od svibnja prošle godine borila se s državnom Hrvatskom poštanskom bankom. HPB nije htio zatvoriti kredit koji je Natalija digla četiri dana prije smrti i od kojeg nije iskorištena ni kuna.
A kada je obitelj napokon uspjela riješiti birokratsku zavrzlamu - to su im naplatili 15 tisuća kuna. U razgovoru s Anom Trcol kažu - možda je po pravu, ali je li i po moralu?!
“Nedjelja je bila, popodne, oko 3 sata poslijepodne. Kiša je padala. I ona: Tata. Reko što je. Mi idemo u Međugorje. Reko ajde, vidimo se. Budi bez brige, sve je u redu. Tako je i bilo. To je bilo zadnji put da ste je vidjeli? To je bio zadnji put da smo kontaktirali.”, ispričao je Mirko Kolbas, Imotski.
“Anđeo na zemlji, ona je bila anđeo.”, kazala je Danijela Topić, Imotski.
“Znači u jednom momentu smo imali najsretniju, savršenu obitelj. To se u jednom trenu srušilo. I sada da nam, nakon toga svega netko radi to što su nam sada napravili, to je dodatna bol na ovo sve. A dovoljno nam je teško i bez toga.”, rekao je Željka Smoljko.
3. svibnja 2016. obitelj Kolbas izgubila je kćer i sestru. Natalija je umrla nakon teške prometne nesreće. Uz bolne uspomene, iza nje je ostao i kredit. Kredit koji je digla samo 4 dana prije smrti.
“Željeli su taj svoj budući zajednički život, srediti to još malo, možda oko kuće, imali su dobre poslove, sve su radili. Htjeli su da bude sve riješeno, tako da mogu početi s nule.”, rekla je Danijela Topić, sestra pokojne Natalije.
Ubrzo nakon smrti Natalijin otac Mirko je odlučio kredit zatvoriti.
“Kćerke moje i ja, mi smo u banci zatražili moratorij kredita do rješavanja administritativnih poslova koji se u takvom slučaju odvijaju i tražili smo da se kredit u onom obliku, s obzirom da je tek 3 dana prije bio pušten. Da se povuče i da se zatvori jer on više nije imao smisao s obzirom na nastalu situaciju.”, kazao je Mirko Kolbas, otac pokojne Natalije.
O svojim namjerama obavijestili su i banku.
“Ja sam otišla 9.5. predati smrtni list svoje sestre. I s tim je trebalo biti stopirano sve. Ali to nije bio prvi susret s bankom, nego ste vi već i usmeno njih obavijestili? Usmeno i pismeno, na sve moguće načine smo ih obavijestili.”, rekla je Željka Smoljko, sestra pokojne Natalije.
Natalijin otac, kao njezin nasljednik - morao je preuzeti obvezu plaćanja kredita. No, do rješavanja papira - sve je pauzirano.
“I vi ste u kolovozu, nakon što ste dobili sve potrebne papire ponovno došli u banku? Da. I što se onda događa? Budite bez brige, mi ćemo to poslati našoj službi u Zagreb, zatražiti da se to uradi, po vašoj želji, čim se to riješi, službenica, voditeljica poslovnice Imotski, rekla je: ja ću vas obavijestiti, sve će biti u redu.”, rekao je Mirko.
Kredit nisu plaćali jer su zatražili moratorij, te su bili uvjereni da će se sve brzo riješiti i da će vratiti sav novac koji su od banke i dobili.
“Kad god izađem u grad, maltene svaki put prolazim kod banke, ja sam najmanje jednom tjedno svraćao u banku i zamolio, dajte više to riješite. Jer mi je to teret. Meni i cijeloj obitelj to je teret koji nas je jednostavno pritiskao.”, rekao je Mirko.
Prolazili su dani - no situacija se nije mijenjala i Mirku nije bilo jasno - što mora učiniti da bi se kredit zatvorio?
“I to se tako otezalo, iz dana u dan, do kraja tjedna, mjeseca, a sada su godišnji odmori, pa onda... to je tako trajalo sve do 2.12. 2016. godine.”, kazao je Mirko.
Tada, sedam mjeseci nakon kćerine smrti, Mirko je odlučio uzeti stvar u svoje ruke. Uplatio je 18 tisuća kuna što je bio Natalijin dug u drugoj banci koja se u međuvremenu naplatila iz kredita. I mislio je,sad smo nula s nulom.
“Kad je tata uplatio neki sporni dio i onda su zavlačili, rekli su da će biti plaćeno. Bit će, bit će, barba Mirko tako se govorilo. I oni su čekali, čekali jer su samo htjeli da račun moje sestre bude čist.”, rekla je Danijela.
A onda opet show - HPB je s tim iznosom zapravo pokrio dotadašnje rate kredita, a ostatak proknjižio kao pretplatu za sljedeće rate. Jer, tvrdili su - to nije bio dovoljan iznos za zatvaranje kredita.
“Ništa od otoga nije dolazilo do nas, sve se završavalo opet na onome: budite bez brige, to se rješava u Zagrebu, svi za to znaju, mi ćemo to rješiti, bit ćete obavješteni.“, rekao je Mirko.
No, mjeseci su prolazili, a banka ništa nije poduzimala jer je bila namirena od iznosa koji je Mirko uplatio u nadi da će zatvoriti kredit - ništa se nije promijenilo.
“Opet se ponavlja stara priča, bit će to gotovo, bit će to gotovo. Onda sam ja stupio u kontakt, tj poslao sam dopis u Zagreb, centrali. Naslovio sam na službu za kvalitetu za poslovanje s klijentima.”, ispričao je Mirko.
U kolovozu je nakon svega otišao u Split s jednom jedinom namjerom : kredit će zatvoriti pod bilo koju cijenu. Ispostavilo se da to nije tako teško kao u Imotskom - samo mora platiti 15 i pol tisuća kuna za sigurnosni depozit i zatvaranje kredita.
“Mi smo zvali dan prije na besplatni telefon HPB-a i informirali se za zatvaranje kredita. Rekli su nam da to možemo obaviti u bilo kojoj poslovnici u Hrvatskoj, bez problema. Iduće jutro smo otišli u Split, ušli smo u banku u 8 ujutro, u 9 i 2 minute smo izašli, kredit je bio potpuno rješen.”, rekla je Danijela.
No, ne bez posljedica - od mučne situacije Mirku je pozlilo.
“Ostavili smo ga tada iza, tog izlaska, u 10 sati, primili su ga u bolnicu na Firule. Po nekim naznakama njihovim, on je imao sve simptome moždanog udara.”, kazala je Danijela.
Svaki dan u tih 15 mjeseci koliko su se borili s kreditom pokojne kćeri - podsjećao ih je na najgori trenutak njihova života - kada su ostali bez Natalije.
“Ona se uputila u Međugorje, ja sam bila tada, pričale smo do 3 sata i 5 minuta. U 4 sata sam saznala da su nastradali. Znači svake dvije nedjelja, jednom mjesečno su išli u Međugorje.”, rekla je Danijela.
Trebao je to biti još jedan odlazak u Međugorje, prisjećaju se sestre Željka i Danijela, no 36-godišnja Natalija i njezin 3 godine stariji zaručnik Robert - tamo nikada nisu stigli.
“Bili smo tjedan dana kod mene, tjedan dana prije toga kod mene je bila pričest maloj. Bili smo svi kod mene, bili smo tako sretni i veseli. Idući vikend ja sam bila na krizmi jednoj, na ručku i onda me sestra ova zvala da su imali nesreću. Bila je kiša jaka, strašno ružno vrijeme.”, rekla je Danijela.
Kod Gruda, otprilike na pola puta između Imotskog i Međugorja, na mladi je par naletio šleper.
“Vozio je brže nego što je trebao, šleper je grdosija, kada ide nizbrdo, treba to zaustaviti, a krivina je. I tu je xy nesreća bilo do sada. I na sredini krivine, šleper je produžio ravno umjesto da savlada krivinu. Njih je... njih je prignječio uz branik željezni. Popeo se na njihovo auto, samljeo ih, samljeo.”, kazao je Mirko.
Nastradali par ubrzo je prebačen u mostarsku bolnicu gdje su se liječnici borili za njihove živote.
“Ja sam odmah u ponedjeljak, bila u Mostaru, vidjela sam ih zadnji puta žive, bilo je grozno, grozno...”, ispričala je Danijela.
“A imao sam što vidjeti. U komi oba dvoje, na aparatima, nisam stručan ali kada sam vidio na aparatu njezin tlak, znao sam odmah što je, znao sam odmah što je.”, rekao je Mirko.
Treći dan od nesreće Natalija se više nije mogla boriti. 10 dana poslije umro je i Robert.
“Ne bi prošao dan da se mi ne bi čule 10 puta telefonski. Nekada je našoj mami smetalo - pa što više imate pričati. To je bila takva ljubav, to je nestalo.”, rekla je Danijela.
“Jednostavno mi smo previše vezani, cijela obitelj. Trebali smo se veseliti, a do kraja života i mamo samo tugu.”, kazala je Željka.
Svakodnevno ih puno stvari podsjeća na nesreću - prvo su prolazili kroz suđenje vozaču koji je skrivio sudar. Tada 80-godišnji Talijan dobio je 2 godine i 4 mjeseca zatvora.
“I oduzima mu se vozačka na području BiH na tri godine. Znači nakon tri godine, njemu će se vratiti vozačka dozvola za C kategoriju, da će opet raditi istu stvar. Pa do kada - 83 godine. Da on opet vozi šlepera.”, rekao je Mirko.
Gledati svoje roditelje koji 15 mjeseci nakon Natalijine smrti prolaze kroz ovo - Željki i Danijeli bilo je preteško.
“Ne mogu vam to opisati. Svjesna sam da smo u trenutku mogli i njega i mamu izgubiti. To će se dogoditi prije ili poslije ali ovo sve, pouspješuje cijelu situaciju. Znači ova borba, sami smo u tome. On je borac, a mi smo znači, odlučili smo, kompletna smo obitelj, biti uz njega, zato što je normalno ovo što oni žele. Ostaviti svojoj obitelji čiste odnose.”, kazala je Željka.
A za te čiste odnose nakon višemjesečngo mučenja trebalo je platiti 15 i pol tisuća kuna. Zato jer si je HPB naplatio sigurnosni depozit. No - Mirko se pita: “Je li moglo drukčije?”
“Nije ni korektno, nije ni moralno, nije ni etično. Nije ni pošteno. Zna se točno od samog početka - što smo htjeli, što smo tražili i na čemu smo inzistirali.”, rekao je Mirko.
Što se dogodilo i zašto je sve toliko dugo trajalo - pitali smo i banku. Odgovor smo dobili pisanim putem.
S obzirom na obvezu zaštite osobnih podataka i čuvanja bankovne tajne (Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o kreditnim institucijama), nismo u mogućnosti iznositi podatke o klijentima i poslovnom odnosu s njima. Možemo vas informirati da je u slučaju prijevremenog zatvaranja kredita potrebno podnijeti zahtjev za zatvaranje kredita te se po njegovu zatvaranju preuzimaju instrumenti osiguranja.
Iz centrale u Zagrebu stvar je jasna, kredit je zatvoren u sat vremena u Splitu, ali situacija na terenu, uvjerava obitelj Kolbas - drukčija je.
Iz prepiske banke i Mirka Kolbasa vidljivo je i da je poslovnica u Imotskom zatražila dio otpisa potraživanja - no taj je zahtjev povučen nakon što je uplaćeno 15 i pol tisuća kuna za zatvaranje kredita.
O tome je poslovnica Split obavijestila poslovnicu Banke u Imotskom, nakon čega je direktorica poslovnice Imotski povukla prijedlog za otpis, jer ste uplatom potrebnih sredstava dokazali da raspolažete potrebnim sredstvima za otplatu kredita u cijelosti.
Dakle - sve se svodi na 15 tisuća kuna koje banka nije trebala , ali je, s obzirom na okolnosti, mogla oprostiti. Jer Natalija je umrla samo nekoliko dana nakon što joj isplaćen.
“Očito se pojam morala promijenio. Prolazimo pored ljudi, kao pored... ne znam, evo jednostavno jedna praznina, jedna iscrpljenost.”, rekao je Mirko, otac pokojne Natalije.
“Grozno, od prvog dana. Mi smo se nadali pomoći ljudi koji žive s nama, u istom gradu, u istom mjestu. I naišli smo na... zid.”, rekla je Danijela.
Zid koji su uspjeli srušiti - ali uz točno određenu cijenu. No, barem sada mogu žalovati.
