U malom ribarskom mjestu Sumartin na Braču, nalazi se mala područna škola. Učenike se u tom mjestu može doslovno pobrojati na prste dvije ruke. Ima ih desetero.
"U ovim malim sredinama lijepo je i opušteno raditi, mi smo vam kao jedna mala obitelj", rekla je učiteljica Katarina Kuduz.
Svi oni žive u Sumartinu, mjestu s 400 ljudi, 2013. bilo ih je 14 posljednjih godina variraju, no brojka se uvijek kreće oko desetak učenika.
"Volim kada imamo likovni, pa crtamo i to, volim kada imamo matematiku i kada imamo tjelesni", rekla je učenica 3. razreda Lara.
"Tjelesni i ići doma!", rekao je učenik 4. razreda Pavlo.
"Preko odmora se igramo", rekla je učenica 4. razreda Tonka.
Učenici svaki dan u školu dolaze pješice.
"Na noge, isto mi treba jedna minuta da dođem ovdje", rekla je učenica 3. razreda Jasna.
Na pitanje kako mu je u školi, učenik 4. razreda Mate je odgovorio: "Dobro, ide kako ide", a njegov prijatelj Valdi nadodaje: "Hmm a onako".
"Najviše volim pisati testove i na odmoru se igrati", rekla je učenica 4. razreda Josipa.
U klupama zajedno sjedi šestero učenika četvrtog razreda i četvero trećaša. Prvi i drugi razred u ovoj školi ne postoje, jer u Sumartinu za njih - nema školaraca. Oni preostali su u tzv. konbiniranom odjeljenju.
"Rad je dosta zahtjevniji, potrebna je dobra organizacija, dok se s jednim razredom obrađuje novo gradivo, s drugim razredom se ponavljaju nastavni sadržaji. Isto učenici iz viših razreda, kada se radi s nižim razredom, oni utvrđuju i ponavljaju sadržaj koji su već naučili", rekla je učiteljica Katarina.
Ovoj djeci to nije neobično.
"Malo je na početku bilo teško, ali smo se navikli. Kad mi učimo novu lekciju oni dobiju zadatak, a kad oni uče novu lekciju ili ponavljaju, mi dobijemo zadatak. Mi smo pola tih pjesmica naučili od njih. I prijateljica me sve bila naučila prošle godine, iz 3., kada sam ja bila 2. ", rekla je učenica 3. razreda Zara.
Ne zna se kako će ova škola izgledati sljedeće godine je 6-ero četvrtaša prelazi iz područne - u matičnu školu.
"Ni mi nije dobro, draže mi je pješke doći tu blizu", rekao je učenik 4. razreda Roko.
Osnovna škola Selca matična je škola, Udaljena 3 kilometara od Sumartina - objašnjava nam ravnatelj Ivica Škrpac.
"Školu Selca upisalo je u ovoj školskoj godini 105 učenika, sada ih ima 103. Jer su se 2 djevojčice preselile", rekao je ravnatelj OŠ Selca Ivica Škrpac.
Trend je to koji traje već dugo. Bračani pamte vremena kada su umjesto samo jedne - ovi prostori imali čak 4 područne škole.
"Mi smo svjedoci toga, kada su 70-ih godina prošlog stoljeća prestale s radom naše područne škole u Povljima, Novome Selu i škola u Seoskim zaselcima. Vrlo brzo su ta mjesta počela na neki način stagnirati i odumirati. Jer ako u mjestu nema niti područna škola, onda znamo što slijedi", rekao je Ivica.
S Brača smo se vratili na kopno, u Igrane kod Podgore gdje područna osnovna škola ima još manje đaka, njih tek 6-ero.
Na pitanje kako im je u školi učenik 2. razreda Patrik odgovara: "Odlično" i kaže da mu je najdraža matematika, s čim se složio i drugi učenik 3. razreda Bariša, on je rekao i zašto: "Jer mi je zabavna i lagani su zadaci".
Učenik 2. razreda Duje nam je rekao kako mu je najteži engleski, a učenik 3. razreda Julijan nam je rekao da najviše voli tjelesni.
U učionici je po dvoje učenika 1., 2. i 3. razreda. Među njima - samo jedna djevojčica 2. razreda.
"Ja se s njima uvijek dobro slažem. Kao s curama", rekla je Veronika.
Učenik 1. razreda Ivan rekao nam je što rada učenici kada on rješava svoje zadatke: "Oni rješavaju isto zadatke, ali druge".
"Mala škola, znači područna škola matične škole Don Mihovila Pavlinovića u Podgori. Jako interesantna kombinacija, međutim nakon dugog godina iskustva, to je rutinski posao. Dobri su učenici, slušaju, nema izostanka, ni bolesti bogu hvala", rekla je učiteljica Silvana Lulić.
Do škole ovi đaci hodaju nekoliko minuta. Ova škola jedna je od 3 područne.
"OŠ Don Mihovila Pavlinovića se sastoji od matične škole ovdje u Podgori, područne škole Drašnice, Igrane i Živogošće. Područne škole imaju po 6, Drašnice i Igrane, područna škola Živogošče ima 13 učenika, ukupno nas je 134, ove školske godine", rekao je ravnatelj OŠ Don Mihovila Pavlinovića Jakov Batinivić.
Prema svim kriterijima - to su male škole. No one su sposobne za velike stvari. U danu kada smo posjetili školu u Podgori, ondje se održavalo državno natjecanje u biologiji. Hodnicima je - umjesto 110-ero - hodalo dvostruko više učenika.
"Izuzetno sam zadovoljna domaćinstvom osnovne škole iz Podgore. Prije svega zato što se osnovna škola sama ponudila da bude domaćinom natjecanja. Mi želimo, kroz našu aktivnost promovirati male škole u Hrvatskoj i idemo gdje god nas zovu, naravno", rekla je predsjednica Državnog povjerenstva za biologiju Andrea Lucić.
Škola u Igranama prije šest godina imala je devetoro učenika. Sljedeće će ih godine imati samo petero.
"Nakon Domovinskog rata bilo nas je čak dvije učiteljice, radilo se u dvije smjene, bilo je preko 24 učenika. Ali kako su oni naravno napustili naše mjesto, tako se iz godine u godinu sve smanjuje, nažalost. Odlaze u Zagreb, u Split, prema potrebama za zapošljavanje, sve ih je manje i manje. Tu nema nikakvih naznaka za budućnost, mladi odlaze", rekla je učiteljica Silvana.
Učitelji se posvećuju lakše djeci
S druge strane Biokova, 70-ak kilometara dalje, otišli smo u Općinu Lovreć. Škola u mjestu Studenci matična je škola s tek 25 učenika.
"Dobro je jer se učitelj može posvetiti svakom učeniku na nastavi, a ako nas je puno, ne može baš svakome. Lakše nam je objašnjavati", rekao je učenik 7. razreda Domagoj.
"Meni je iskreno super, jer kao što je Domagoj rekao, ima malo učenika pa se učitelji mogu više posvećivati učenicima ako im je nešto nejasno, mogu im objasnit", rekao je učenik 7. razreda Mate.
Ovi sedmaši najstariji su u školi, jer 8. razred - nemaju.
"Uvijek nas je bilo šest u razredu i najveći smo razred", rekao je učenik 7. razreda Drago.
Škola u Studencima prvi je put vrata otvorila 1937. Tada je bila velika škola. A 1963. imala je čak 361 učenika. Godinama je taj broj padao, da bi se do danas smanjio čak 14 puta.
"Došle su te 80 godine, kada je počeo malo veći val iseljavanja, roditelji su svoju djecu vodili i u europske zemlje, Zagreb, pogotovo u Split. Zadnje vrijeme je iseljavanje na način da djeca kada završe 8. razred, ako upišu srednju školu u Splitu, ne ide samo dijete u Split, nego ide kompletna obitelj", rekao je ravnateljOŠ Studenci Ante Češljar.
Najveći broj škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji
U školi u Studencima broj učenika i zaposlenih gotovo se izjednačio. Stalno ili povremeno u ovoj školi radi 20 ljudi.
"Tu su cijelo vrijeme dvije učiteljice razredne nastave. Dolaze nam učitelji iz Kaštela, Omiša, Sinja, Splita, Trilja, Imotskoga. Nas je četvero u administraciji. Ravnatelj, tajnica i računovotkinja su ista osoba, spremačica i domar", rekao je ravnatelj Ante.
Zbog malog broja učenika Ministarstvo obrazovanja i osnivači škola počeli su razgovarati o potencijalnim promjenama. A najveći broj malih škola - upravo je u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Traži se način kako racionalizirati mrežu škola na terenu. To, uz ostalo, znači preispitivanje: Trebaju li matične škole s manje od 150 učenika biti matične ili pak područne - i trebaju li područne škole s desetero učenika i manje prestati s radom? Ministarstvo od osnivača traži odgovore.
"Tako da npr. za srednje škole, ako su dvije ili tri škole u istoj zgradi, treba vidjeti ako to treba biti ista škola. Također ako imamo male matične škole, a mi imamo male centralne škole s ravnateljem i kompletnom administracijom gdje je broj zaposlenih veći od broja učenika. To može biti područna škola neke veće škole", rekla je Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.
Smjernice su sada u javnoj raspravi, a osnivači, mahom županije, do isteka roka trebaju dati svoje prijedloge.
'U konačnici mrežu škola će predložiti osnivači (Županije i gradovi). Načelno se protivimo zatvaranju/ukidanju područnih škola i smatramo da takve mjere neće polučiti očekivane efekte dok ćemo o statusnim promjenama škola iz matičnih škola u područne škole provesti široku raspravu sa zainteresiranom javnosti (jedinice lokalne samouprave, škole)', odgovorila je Splitska županija.
No - ove male škole se boje jer znaju - djece ima malo, bit će ih sve manje.
"Naravno da strepimo, uvijek strepimo, svjesni smo da smo mala škola, da imamo mali broj učenika, ali mislim da vrijedi zadržati školu, da vrijedi boriti se za svakog učenika, da on ostane na ovom svojem području", rekao je ravnatelj Ante.
"Moguće je, da i ta škola izgubi status područne škole i to vjerojatno ima nekakvu ekonomsku logiku i opravdanost, ali ne možemo sve gledati kroz ekonomsku opravdanost, jer kada mjesto izgubi školu, gubi svoj identitet i nepovratno počne propadati", rekao je ravnatelj Ivica.
A što je došlo prije - kokoš ili jaje - tu se naši sugovornici ne slažu.
"Naše realnosti su takve kakve jesu. Pazite ne gasi se mjesto jer se gasi škola, nažalost je obrnuta situacija, škola se zatvara jer se mjesto gasi. Nema ljudi, iz razno raznih razloga. Prvenstveno se to odnosi i na mene. Danas, sutra ako ova škola postane područna, ja sam nekakav višak, pa dobro", rekao je ravnatelj Jakov.
No, ipak se svi slažu oko toga da škola malim mjestima - daje novi život.
"Ta škola nije samo mjesto gdje će desetak učenika pohađati školu, nego u toj školi se dešavaju neke druge aktivnosti, sastanci, organizacija izbora, udruge", rekao je Ivica.
"Sve što se dešava u selu, dešava se tu u školi", rekao je Ante.
"Škola je simbol života!", poručio je Jakov.
A naši simboli - očito su postali zelene boje Irske, Mercedesi Njemačke i svjetla većih gradova. Ove školske godine imamo 44 tisuće učenika manje nego prije 6 godina. Pad broja djece u školskim klupama - zapravo je slika - Hrvatske u malom.
