Zbog nadopune satnice Sara Belec je prihvatila
predavati učenicima u srpskom razredu, na srpskom jeziku, ali joj
je prosvjetna inspekcija zabranila rad jer tvrde da je to trebalo
biti ponuđeno pripadniku srpske nacionalne manjine.
No, Sara se žalila jer misli da nije u redu
da u srpskim razredima predaju samo Srbi te u hrvatskim
Hrvati, a otišla je i na test potpunog vladanja srpskim jezikom.
Sat je zaključivanja iz predmeta Politika i gospodarstvo, koji je trećašima turističkog smjera na srpskom jeziku i pismu još taj dan predavala Hrvatica Sara.
Učenicima je, prije, taj predmet predavala profesorica srpske nacionalne manjine, koja se tijekom školske godine razboljela, a potom i umrla. Dok je bila bolesna imali su zamjenskog nastavnika, također Srbina, a do zadnjeg sata dovela ih je Sara Belec, koja je do tada istu grupu predmeta predavala samo Hrvatima.
Pitanja je za Saru zato imala Prosvjetna inspekcija, koja je anonimno pozvana u školu samo jedan dan nakon što je počela raditi.
Kad je pročešljala dokumentaciju utvrđeno je da Sara ne smije predavati učenicima srpske nacionalnosti, jer za to radno mjesto nije bio raspisan natječaj.
"Nitko mi nije rekao da za srpski dio nastave trebam prolaziti još jedan natječaj. Ono što ja znam je da se sati nadopunju nastavnicima koji imaju ugovor na neodređeno, ali s nepunom satnicom", kazala nam je Sara Belec, profesorica u Strukovnoj školi Vukovar.
Isto nam je telefonom poručio i ravnatelj škole koji nije htio pred kameru, jer se i sam žalio na rješenje Prosvjetne inspekcije.
"U rješenju piše da su se ti sati trebali ponuditi prvo nekome srpske nacionalnosti, onome tko, podrazumijeva se, piše srpskim jezikom i služi se njihovim pismom bolje nego ja", priča nam Sara.
Sara se, tvrdi, kao rođena Vukovarka, najnormalnije služi srpskim jezikom i ćirilicom i to joj, kaže nikad nije bio problem.
"U početku sam mislila da će mi biti problem, recimo ako imam blok-sat u hrvatskom odjeljenju, a nakon toga blok-sat u srpskom odjelenju, ali stvarno nije bio problem, nisam niti tremu osjećala", otkriva nam Sara.
"Problem je nastao samo zbog nacionalnosti. "Smatram da sam diskriminirana, iz razloga što moja nacionalnost je zapravo meni sad odredila hoću li ja 11 sati Politike i gospodarstva održavati ili ne. Bez obzira što ja učim srpski jezik, što sam terminologiju svladala, to ništa ne vrijedi, jer sam ja hrvatske nacionalnosti", ističe Sara.
Da su Sari prekršena ljudska prava smatra i vukovarski gradonačelnik, i sam bivši ravnatelj jedne vukovarske srednje škole.
"Dokle god je kriterij nacionalna pripadnost bilo koga u bilo čemu, to ne može biti mjerodavno i ne možemo doći do dobrog rezultata", kazao nam je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
"Po meni to jest diskriminacija. Sad će mnogi reći vjerojatno da je to sve po zakonu, pa i ako je, mijenjajmo zakon", tvrdi Penava.
No njegov zamjenik smatra da je diskriminiran nastavnik koji je mijenjao preminulu profesoricu, a dotični nastavnik nije htio govoriti za Potragu.
"Došlo je do povrede pravne procedure. Iz razloga jer je taj predmet predavala osoba koja je u potpunosti ispunjavala uvjete u pogledu jezika i pisma i s obzirom da je po zakonu on bio samo na zamjeni, morao je biti raspisan natječaj nakon što je ta profesorica umrla", kazao nam je Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika Vukovara.
Zakon o obrazovanju nacionalnih manjina nalaže da nastavu na manjinskom jeziku i pismu mogu držati samo pripadnici te manjine, ili onaj tko potpuno vlada tim jezikom i pismom.
"Da te zakonske odredbe nema, tu bi tek nastao kaos u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i bilo bi prilično velikih problema", tvrdi Milaković.
No što znači potpuno vladati jezikom, po Sari je vrlo "klizav teren". "Po meni bi to značilo da osoba, koja, evo, konkretno kao ja predaje Politiku i gospodarstvo treba vladati stručnom terminologijom na jeziku nacionalne manjine."
"Ja sam pripadnik srpske nacionalne manjine, tako da apsolutno
smatram da vladam srpskim jezikom i pismom", kazao
je Dragan Crnogorac,
predsjednik Zajedničkog vijeća općina.
Koliko tko vlada srpskim jezikom u ovakvim slučajevima utvrđuje Agencija za odgoj iobrazovanje posebnim testom, kojeg Sara nije prošla, pa se u cijeli slučaj umiješalo Zajedničko vijeće općina, tijelo koja brine o interesu srpske manjine.
"Roditeljima je bitno da njihovi učenici imaju kvalitetnu nastavu, s obzirom da provjerom kod osobe koja je zaposlena je utvrđeno da ne poznaje dovoljno srpski jezik i pismo utvrđeno je da ona nije kvalitetna za nastavu", izjavio je Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina.
No, na pitanja koja je Sara rješavala kako bi dokazala da na srpskom jeziku može predavati Politiku i gosodarstvo nitko od naših sugovornika srpske manjine ili nije znao odgovor ili nije htio odgovarati.
"Sonant r je nosilac sloga u reči: rasturiti, protrčati, zagraditi ili preturiti", jedno je od pitanja na tom testu.
"Nisam siguran što bih odgovorio, možda bi rekao rasturiti ili zagraditi, ali ja sam svoju školu davno završio", kazao nam je jedan od sugovornika.
"Ja ne bih odgovorio na to pitanje, ja nisam ekonomist po struci pa na to pitanje ni ne bih mogao odgovoriti."
No niti jedno pitanje koje je trebalo odrediti Sarino znanje nije bilo iz Politike i gospodarstva, odnosno ekonomije.
"To gradivo moji maturanti sad rješavaju za državnu maturu, to je gramatika, leksikografija", rekla nam je o navedenom pitanju Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru.
U jednoj drugoj vukovarskoj srednjoj školi, nije neuobičajeno da srpski odnosno hrvatski nastavnici predaju u oba odjeljenja, poput Lilijane, koja kaže da često zaboravi kojem razredu u tom trenutku predaje. Ipak, jedna stvar joj se čini nelogičnom.
"Ja se isto tako pitam trebaju li oni koji završe fakultete u Srbiji ići na ikakvu provjeru znanja iz hrvatskog jezika, tu isto nema odgovora. Nalazimo se u sivoj zoni", priča nam profesorica Radobuljac.
Sustav je pomalo apsurdan, a zakoni dijelom nedorečeni slaže se i Đorđe.
"Ako je neko prijavio ispekciji, oni su imali osnovu da joj naprave problem zato što ona Hrvatica, iako ja to smatram podjednakim jezikom, ako ne i jednakim, jer se razumijemo, kao sad što pričamo", ističe Đorđe Patković, profesor u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru.
Ondje gdje red ne uvodi inspekcija, postoje drukčije metode provjerevladanja jezikom.
"Ja imam povratnu informaciju prije svega od učenika, a onda i od roditelja, zavisi na kojem jeziku slušaju, zna li to taj prosesor ili ne zna", rekao nam je Đorđe Lukić, ravnatelj Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru.
No učenike, koji se međusobno druže, izlaze, zaljubljuju i smiju istim stvarima bez obzira na nacionalnost, u Sarinom slučaju nitko ništa nije pitao. Osim nas.
"Odlična je kao profesorica, zato što nam je svo gradivo prenijela tako da ga razumijemo, a ne samo da bubamo na pamet. I trudila se da nam objasni ono što nam nije bilo jasno", reći će učenica Jovana o profesorici Sari.
"Zadovoljni smo i smatram da je ona bolja od prethodnih profesora, jer nam je bolje pomogla da razumijemo gradivo", hvali je i učenica Milica.
I dok Sara čeka konačno rješenje Ministarstva obrazovanja, kojem se žalila, gradska vlast 20 godina od mirne reintegracije razmišlja o promjeni modela školovanja manjinaca.
"Onaj tko hoće imati dodatnu edukaciju iz manjinske grupe predmeta, ili školovanje u potpunosti na manjinskom jeziku, u redu, po meni neka ima, ali neka to izvodi centar dotične manjine o kojoj god da se radi, Mađarima, Talijanima... Ali sve druge škole moraju biti naprosto državne škole s učenicima, a ne s učenicima Srbima, Hrvatima Mađarima, Albancima", rekao nam je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara.
"Ja sam, naravno, izrazito oštro protiv takvog prijedloga i borit ću se u svom političkom djelovanju, osobnom, obiteljskom i svakom drugom protiv jednog takvog prijedloga, ali gledajte, onaj tko je većina može sve", ističe Srđan Milaković, zamjenik gradonačelnika Vukovara.
Milaković ne misli da razdvojenost hrvatske i srpske djece vodi još većim podjelama, no baš svi Vukovarci koji su nam pristali o tome govoriti - upravo to smatraju.
"Od vrtića su već razdvojeni i u školi već uče razlike, koji su čiji i mislim da to uopće nije dobro", smatra Vukovarka.
"Ja smatram da bi svi trebali ići zajedno u škole i da bi sve manjine trebale imati manjinski jezik kao izborni jezik i pravo na svoju kulturu i jezik, ali trebamo izbjeći te podjele."
"Mislim da to nije u redu. Sva su djeca jednaka, svi smo ljudi isti, samo više prijateljstva i tolerantnosti", slažu se Vukovarci.
Pod izlikom da su rane još duboke, u Vukovaru se događaju situacije kojih nema u sredinama u kojima žive druge nacionalne manjine.
No razdvojenost ne služi samo stvaranju podjela i tenzija, nego ima i računicu koju je lakše razumjeti. U Sarinoj je školi više od stotinu nastavnika, a učenika tek četiristotinjak, a slično je i u ostalim školima koje imaju isti model. No dok se broj nastavnika rijetko smanjuje, broj učenika opada i za vrijeme školske godine, bilo da su oni Srbi ili Hrvati.
"Ne očekujem da će se situacija promijeniti. Baš zbog podjela. Kada bi to bilo na djeci i na mojim učenicima, ta bi se situacija definitivo promijenila, ali s obzirom da njih nitko ne pita oni većinom žele odavde otići. Jer nitko ne želi živjeti u takvim uvjetima", priča nam Sara Belec.
Dok političari razglabaju je li to diskriminacija ili prljava borba za posao, imaju problem koji bi da udruže snage možda i mogli riješiti, prije nego školske klupe postanu potpuno prazne - bilo da su u hrvatskom odjeljenju ili u srpskom odeljenju.
