Đurđa je i osoba s posebnim potrebama pa drskim i bezosjećajnim prevarantima prošle jeseni nije bio problem podvaliti joj ugovore za mobitele koje nije željela i koje nije trebala.
Kada su poslije računa, koje nije plaćala, počele stizati ovrhe, na noge su se digle njezine dobre susjede i Općina Satnica Đakovačka. Na kraju su pozvali Potragu kako bismo zajednički spriječili da Đurđa ostane na prosjačkom štapu.
"Nemam nikog svoga, da imam roditelje svoje, da im mogu svoje poteškoće kazati... Nemam nikoga, teško mi je. Još mi je i sestra otišla, ostala sam sama", priča nam Đurđa.
Đurđica Bukvašević. Đurđa. Naša Đurđa. Tako je zovu u Satnici Đakovačkoj. Već godinama živi sama.
"Bio je moj brat, ali se razbolio i umro. Sad će biti tome deset godina. I moji roditelji su već umrli. Dok je bila moja sestra, ona mi je pomagala. Sad mi je teško. Sad sam nju izgubila. Ona je umrla. Živim od poljoprivredne mirovine, što je moja majka uplićvala. Dok mi je poštar nosio, dobivala sam 1.200 kuna. Nije mi to dosta. Posuđujem, pa vratim. Cijeli mjesec treba živjeti", rekla nam je Đurđa, koja u trošnoj kućici ima struju, ali ne i vodu.
Đurđa ima tek nekoliko razreda osnovne škole. Dobri duh Satnice, osoba je s potrebama, ali bez dokumentacije koja to potvrđuje. Kao da neimaština u kojoj živi nije bila dovoljna, još se našla se na meti prevaranata.
"Bila su dvojica. Došli su kod mene. Rekla sam im da to neću to uzimati. I eto vidiš na što sam došla. Nisam ja, čujte, nikad tako prošla, ali nikad nisam prošla. Tolike godine sam ja sama. Ali nikad nisam prošla tako."
Kaže, dvojica muškaraca uz pretplatnički ugovor nudili su joj i mobitele. U kući nema ni telefon, a mobitelom se ne zna služiti. Dogovorili su se da će ga oni prodati i njoj dati novac. I dali su - ukupno 800 kuna u dva navrata.
"Potpisala sam neki ugovor. Ali bolje da nisam. Ne mogu se
sjetiti što je bilo u ugovoru. I još su rekli da kad ja dobijem
to, kad je meni to sve stizalo, da sve bacim u smeće.
Ne znam zašto su mi to rekli. Još ja njima kažem: ja ću s njima
sigurno imati problema. Kažu: nećete imati probleme. I sad je
došlo da ja s njima imam problem. Otišla sam s tim računima u
Općinu. Rekla sam: vi ako možete, pomognite."
I pomogli su. Posebno pročelnica Općine Božana Kovačić u kojoj je Đurđa nakon smrti sestre pronašla i prijateljicu.
"Samo je donijela kovertu da vidim što ima unutra. Kad smo otvorili, to je bila opomena. Ja sam bila zbunjena kad sam to vidjela. Vidjela sam da se radi o nekakvom računu za mobitel. Đurđa nema ni fiksni telefon, a kamoli mobitel", prisjeća se Božana Kovačić, pročelnica u Općini Satnica Đakovačka.
Božana, po struci pravnica, krenula je istraživati što je potpisano - jer ugovora nigdje nije bilo.
"Zvali smo HT službu za korisnike, onda nam je rečeno da Đurđa ima dva korisnička broja, da ima potpisan ugovor na pretplatu za mobitele i da ima dva mobitela. Onda se pojavila još jedna opomena", kazala nam je Božana Kovačić.
Ugovor s HT-om Đurđa je potpisala početkom rujna u poslovnici u Đakovu. Tvrdi da su je u Đakovo odvela dvojica muškaraca, ista dvojica koja su kod nje stigla dan prije i ponudili još jedan ugovor. Ovaj put s Vipom.
Potpisani su ugovori za četiri korisnička broja na 24 mjeseca u dvije najveće telekomunikacijske kuće, a da Đurđa nije znala o čemu je konkretno bila riječ.
Đurđica je potpisala dva ugovora s Vipom i dva s HT-om. Pokušali smo nazvati te brojeve, ali niti jedan od njih se ne koristi. Božana tvrdi, Đurđa je prevarena, dovedena je u zabludu.
"I sve smo to prijavili policiji. Tražili smo od policije da se ustanovi je li Đurđa zapravo bila u HT-u u Đakovu ili ne. Jer, meni je nevjerojatno, da osoba koja se ne može brinuti sama o sebi da to učini. Meni je nevjerojatno da ako je Đurđa došla u neku trgovinu, pa makar i u prisustvu neke druge osobe. Đurđa ne zna što je mobitel. Ona se zna potpisati. Ona ne zna ni čitati", ispričala nam je Božana Kovačić iz Općine Satnica Đakovačka.
No, takvi slučajevi nisu rijetkost. Potrošači starije životne dobi su ranjiva skupina i lako se nađu na meti prevaranata.
"Ako ste vi potpisali ugovor, teško ćete dokazati da vas je netko prislilo. Ako vam prođu svi rokovi za raskide ugovora, vi ste faktično u obvezno-pravnom odnosu. Ako vam netko i dođe u kuću ne morate odmah sklopiti taj ugovor. Vi imate pravo tražiti od predstavnika teleoperatera da vam ostavi te papire. Moj savjete je ne domah potpisivati, jer ćete se dovesti u probleme. Kod nas ljudi, pogotovo stariji, nisu svjesni da ugovor mogi sklopiti čak i preko telefona. Njima je to nepojmljivo", objašnjava nam Dijana Kladar, pravna savjetnica Društva Potrošač.
Srećom, u Đurđinu slučaju, nakon što je Božana pisala telekomunikacijskim kućama i tvrtki Significo čiji su agenti sklopili ugovore, priznali su pogrešku, rekli da su otpustili odgovornog djelatnika, a Đurđi darovali 200 kuna i dali obećanje.
"Nama je rečeno da će se ugovori stornirati. Ne raskinuti, nego stornirati", ističe Božana Kovačić iz Općine Satnica Đakovačka.
No, kad su mislili da je sve gotovo i kad im je laknulo, stigla je ovrha. Božana kaže tada je stala pred zid. Više nije mogla.
"Smatram da je prevarena, prevarena je 100 posto. Ne može brinuti sama o sebi. Živi sama, nažalost. Nema nikoga. Ja jednostavno tražim da se to poništi i da taj ugovor ne postoji. Jer Đurđa će biti na ulici i bit će gladna. Ona ima neka svoja primanja, 1.200 kuna, ali kad te ovrhe krenu od čega će ona živjeti."
S jednom pristiglom ovrhom i drugom na putu obratili su se Potrazi.
"Krenuli smo zvati obje telekomunikacijske kuće. Provjerili su stanje i obavijestili nas da su sve stornirali još ranije i da Đurđa nema razloga za brigu."
"Hrvatski Telekom je tijekom veljače ove godine zaprimio prigovor vezan uz navedeni slučaj te je nakon provedenih postupaka provjere slučaj riješen pozitivno, ugovori su stornirani te korisnica nema dugovanja prema HT-u", stoji u izjavi iz Hrvatskog telekoma.
"U veljači 2017. godine zaprimili smo pisane prigovore kojima se osporava potpisani ugovor. U travnju 2017. godine oba ugovora su stornirana te je odobreno poništenje izdanih računa. Također je obustavljen i ovršni postupak", ističu iz Vipa.
S problemom manje Đurđini problemi nisu riješeni. Ona nema nikoga i da se o njoj ne brinu mještani, posebno žene iz općine, bila bi zaboravljena.
"Jedino rješenje za Đurđu je, iako će meni osobno faliti, da se nju smjesti u neku ustanovu, gdje će ona imati i hranu i smještaj i biti zbrinuta", kazala nam je Božana.
No, ona je za sustav socijalne skrbi nevidljiva jer je naoko sve u redu - ima sve dokumente, prima majčinu mirovinu, nikada nije boravila u institucijama za brigu o osobama s posebnim potrebama.
"Nije nam poznato to ime i prezime i ona nije naš korisnik. Čula sam zapravo danas da ona prima obiteljsku mirovinu, vjerojatno se radi osobi koja ima određene zdravstvene teškoće, a s obzirom na naše imovinske cenzuse ona ne ostvaraju pravo na socijalnu naknadu. Cenzus je 800 kuna za samca. Eventualno neku jednokratnu novčanu pomoć ako bi se ona nama obratila", kazala nam je Dubravka Petrović, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Đakovo.
Ali, žene iz sela ne dopuštaju da Đurđa bude sama. Kad god stignu, dolaze s najpotrebnijim stvarima.
"Hvala Vam. Bogu hvala. Hvala Vam što se se sjetili na mene", uvijek će kazati Đurđa kada joj dobri ljudi donesu potrepštine.
Đurđa je zadovoljna sa svime što dobije. "Ja sam sa svime zadovoljna. Moja je majka bila zadovoljna. I tako sam ja zadovoljna. Sa svime. Sretna sam. Ja sam uvijek sretna kad netko dođe."
Uvijek se ona raduje kad netko dođe. Kaže: joj hvala Bogu, ma gdje si, nema te cijeli tjedan", prepričavaju nam dobri ljudi koji joj pomažu.
"Uvijek se žalila na to da jeste sama. Nema brata, nema nikoga. Umrli su. Kuća je prazna. Rekoh idem je malo obići. Čak ni susjeda nema. Vidim uvijek nešto treba pobrisati i kad god mogu pođem do nje", priča nam Ankica Pavić.
Žene koje nisu zatvorile oči pred patnjom svojih susjeda su sve u Udruzi CICIKA. Na čelu je Božana, žena koja se za Đurđu bori kao da je njezina.
"Možemo joj pomoći tako što, evo ona dođe kod nas u boravak. Gleda TV s nama jer ga nema kod kuće. Odnesemo joj hranu. I ja joj pomažem ovako na poslu koliko mogu. Ne damo da bude sama. Ne volimo nepravdu, pa nas to jako dira", ističu žene koje pomažu Đurđi.
U svojoj neimaštini, Đurđa je bogata ljudima koji stoje uz nju. Ljudima koji su za nju vodili pravnu bitku, samo da ne ostane gladna.
