Priča o Petri i Matiji, mladom paru iz Koprivnice, nedavno je do suza dirnula Hrvatsku. Njihovo je vjenčanje pogledalo i podijelilo gotovo milijun ljudi, očito željnih prave ljubavne priče, u kojoj ima prepreka - ali ne i predaje. Danas je ovaj skromni par poznatiji nego što bi to sami htjeli, no ako njihova priča nekome vrati vjeru u život - onda im, kažu, to ne smeta. Vjera im je pomogla, kad je prije godinu dana Matija doživio prometnu nesreću i ostao nepokretan. Vjenčanje je bilo već dogovoreno i nisu ni pomislili na odgodu, a nisu prihvatili ni prognozu - da Matija više nikad neće hodati.
“Bilo je jako teško u početku. Pogotovo prvih dva tri mjeseca, nisam gubil nadu imao sam dobru podršku od svojih, od Petre, od svih.”, govori Matija Mujkić iz Koprivnice.
Njihova je priča inspirirala i medicinski tim poliklinike Glavić, jedine ustanove u ovom dijelu Europe opremljene tako da može i nepokretne ponovno osoviti na noge. Sve se, kažu ondje dogodilo spontano.
“Tijekom jednog odlaska iz Zagreba za Dubrovnik, satima sam čekao na aerodromu zajedno s novinarkom RTL-a, pregledali smo valjda cijeli web dok smo čekali, u jednom trenutku je izletila snimka s vjenčanja Matije i Petre, nakon koje je uslijedila samo šutnja. I sutradan po dolasku u Dubrovnik dočekala me na fejsu dokumentacija i nakon što sam pregledao svu dokumentaciju shvatio sam da nešto moramo napraviti.”, dr. Joško Glavić, ravnatelj Poliklinike Glavić.
Mladi Koprivničani nisu mogli vjerovati da im nepoznat netko besplatno nudi rehabilitaciju koja bi im ponovno mogla promijeniti život. Ovaj put na bolje.
“Bili smo malo u šoku. Nismo ni znali kaj zapravo to je tu..”, govori Petra Mujkić.
No ubrzo su se dobro upoznali s lokomatom, jednim od nekoliko robotskih uređaja koji rehabilitiraju ruke trup i noge.
“Ono što taj uređaj može napraviti u prvim trenucima nakon rehabilitacije značajno bi smanjilo stope invaliditeta i danas bi nam se lakše bilo boriti s Matijinom bolesti, da jednostavno takvih uređaja imamo više, a smatram da mi kao društvo moramo nać načina da se ti uređaji dobave u Hrvatsku u državne institucije.”, govori Joško Glavić.
Svaki pokret na lokomatu traži izniman napor, no za Matiju je on samo jedan korak bliže cilju.
“Cilj mi je, naravno prohodati, I neću se predati dok ne bude tak.”, govori Matija.
Matija je u nesreći ozlijedio vratnu kralježnicu što mu je smanjilo motoriku ruku, dok su mu noge ostale nepokretne. O trenutku koji im je promijenio život Petra i Matija nerado pričaju. Sve što kažu je - "i to će proći".
“Promjeni se sve u životu. U sekundi. Planirali smo drugač totalno sve.”, zajedno govore Matija i Petra.
Najteže je bilo zadržati vjeru onda kad su sve prognoze govorile da će Matija zauvijek ostati u invalidskim kolicima, no on se nije predao. Mjesecima je bezuspješno pokušavao pokrenuti noge, a onda je jednog dana to i uspio.
“Ne znam koliko je već bilo prošlo tri - četiri mjeseca, i onda je odjednom počeo migat prstima. Bili smo u sobi svi i bili smo presretni. Neki mali pomak, ali u biti veliki. Za nas bio.”, kaže Petra.
Bivši nogometaš naviknut na naporne treninge, uz stručno vođenje brzo je napredovao, pa je usporedno s lokomatom vježbao na još nekoliko robotskih uređaja. Njegova čelična volja postala je inspiracija i ostalim pacijentima, ali i terapeutima u klinici.
“On sad hoda na robotskom uređaju andago, koja je stepenica više od lokomata. Na lokomatu dobiva jedan pravilan obrazac. Uči kako hodati, a ovaj uređaj mu daje slobodu kretanja u prostoru, tako da on ovdje više mora inicirati sam svojim nogama, dok za razliku lokomat kreće od početka. Tako da je on sada dosta dobar i uvoj drugoj fazi, ali trebat će još jako puno rada na ovome.”, kazala je fizioterapeutkinja Ivana Popović.
Terapija je krenula toliko dobro da su mu i stepenice nakon mjesec dana umjesto nepremostive prepreke postale tek novi izazov. No onda se dogodila nova drama.
“Tu je bila tava, u kojoj je bilo meso. Išo sam okretak meso, tava mi se posklizne po peći , padne na nogu, vruće ulje ulje na nogu i sad moram pauzirati, ne smijem vježbat ne znam koliko dugo, dok mi to ne zaraste.”, objašnjava Matija.
Umjesto da ga zaustavi ili uspori, ta je ozljeda Matiju samo još više motivirala. Prisiljen na odmaranje, Matija je ipak morao usporiti, a Petra - malo odahnuti. No, iako je ta opeklina ovom stalno nasmijanom paru bila tek sitna prepreka, liječnik novim obratom nije bio presretan, osobito jer je baš trebala uslijediti završna faza terapije - i to u Dubrovniku.
“S obzirom na ozljedu koju je imao, Matija danas vježba samo ruke i trup, noge ne vježba, a kada će se preseliti u Dubrovnik isključivo će ovisiti o njegovom kliničkom stanju, početku terapije, uspješnosti terapije u Zagrebu, a nadam se da ćemo za jedno mjesec do dva dana, svi skupa uspješno prošetati po Stradunu.”, kazao je dr. Joško Glavić.
A boravak u tom gradu kojeg već dugo žele posjetiti, Petri i Matiji olakšat će i sami Dubrovčani koji su im se već javili i ponudili pomoć.
“Baš mi je drago da ima još dobrih ljudi, ponudili su nam puno, od smještaja, od svega kaj nam bude trebalo, rekli su da se samo javimo, da nas čekaju i da nema problema za bilo kaj. Hvala im i vidimo se, vidimo se u Dubrovniku.”, kazao je Matija.
Nenadana medijska pažnja Matiji je pružila šansu da progovori o problemima s kojima se kao osoba u invalidskim kolicima počeo svakodnevno susretati, kako u rodnoj Koprivnici, tako i u Zagrebu.
“Ima puno prolaza i pješačkih prijelaza gdje nije, gdje nije ravno s cestom, malo veći rubnik, da sam sam ne bih nikako prošao.”, rekao je Matija.
Bogatiji sam za još jedno iskustvo iz kojeg moram nešto naučiti i krenuti dalje - tako Matija vidi ovaj period svog života.
Petra tvrdi - nove okolnosti drugima izgledaju puno strašnije nego nama. Jer planovi su još uvijek tu, samo će na njih malo dulje pričekati.
“Planovi su se malo više odužili zbog ozljede, malo su se odgodili, ali eto planovi su djeca... tražimo i neku kuću sad ali budemo vidili sad kroz neko vrijeme, dok ne bacim kolica.”, govori Matija.
Ne bude li više nepredviđenih situacija, Matija bi s Petrom, ovog put suprugom, po prvi put mogao prošetati jedno pored drugog. A tek onda će, kažu oboje, početi ispunjati nove stranice svog života.
