Nekoliko kuća pod ličkim nebom čine Kunjaču. Prije čak deset godina to je brdo bilo namijenjeno za naselje s 99 mladih obitelji, koje su trebale popraviti demografsku sliku Like.
No, to zasad ima priliku samo obitelj Knežević, koja je uselila i baš očekuje prinovu. Kneževićima ništa ne može pokvariti raspoloženje. Na useljenje su čekali punih deset godina, no na njihovoj se peći zasad mogu ugrijati samo neki budući stanovnici Kunjače.
Plan je bio jednostavan. "Dobiješ parcelu, dobiješ sve priključke, dobiješ sve dozvole, građevinsku i ostale i dobiješ materijal za, ne znam, nekih 100 tisuća kuna", priča nam Nedeljko Dominković iz Štitara.
Parcele je dijelila općina, a materijal za gradnju, dozvole, priključke i infrastrukturu - trebala je osigurati država. "Dobijete jako puno obećanja i da će to biti za koju godinu i da ćete se i zaposliti. Nudili su čak i da će oni plaćati neki smještaj, ali nije to sve baš tako", objašnjava nam Jana Mijailović.
Ivan Pleša je prve dvije godine bio zagrijan za ovu ponudu, no kako kaže, kasnije je ostao bez volje jer se činilo kako od toga neće biti ništa, ali se na kraju sve posložilo.
Milko Žilić iz Travnika danas još uvijek čeka na gradnju kuće, na čijem se mjestu nalaze samo kolci. "Predao sam za suglasnost 2007, dobio suglasnost 2008 i do danas samo čekam", tvrdi Žilić.
Žilićev slučaj se pomaknuo s mrtve točke. "Danas sam potpisao konačno ugovor taj. Za Božić mislim biti u svojoj kući", priča Žilić i objašnjava kako su mu devet puta obećavali da će do Božića biti u svojoj kući.
Nedeljko koji je u Liku doselio iz Slavonije još nije te sreće. Kad se 2009. prijavio za projekt stambenog zbinjavanja obitelji koje nemaju svoju nekretninu rečeno mu je da požuri, jer uskače na zadnji vlak.
"Jer vlak kreće, izgradnja je skoro počela, i tako neke stvari, a evo danas je 2017.", priča Nedeljko. Ideja života na ličkom brdašcu, za alpinisticu i bivšu braniteljicu Janu Mijailović do prije par godina činila se savršenim mjestom pod suncem. Danas je ta slika nešto kišovitija.
"Vozali su nas iz jednog ureda u drugi, zovete na miljiun adresa, pa vas šalju u Gospić, pa to sad više nije tamo, nego je to u uredu u Zadru, pa više nije ni tamo nego je u Zagrebu, pa se promijenilo ministratsvo koje je odgovorno za to, pa vas šalju po nove papire jer je istekao rok vašim papirima, a vi za to niste krivi, nego čekate državu, pa ni oni u uredu više ne znaju o čemu vi to pričate, pa vas pitaju gdje je ta Kunjača. Nažalost to je nama postalo normalno", priča Mijailović.
U Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje znali su gdje je Kunjača, no mi smo im donijeli vijest da su prvi stanari ondje već uselili. Oni su nama pak, rekli nešto što znaju svi koji su ondje pokucali.
"Jako je dug put od same ideje tog naselja, do izgradnje tog naselja. Dolazi do promjena u tim obiteljima, u tako dugom periodu, od 7 - 8 godina možda je neko umro, možda je neko rođen, nova djeca", tvrdi Ivica Preskar, glasnogovornik Središnjeg državnog ureda za stambeno zbrinjavanje.
A upravo birokracija i njezini zahtjevi, tvrde nesuđeni stanovnici Kunjače i jest najveći problem. Prije deset dana sam potpisao papire koje sam prije dvije godine, dvije i petnaeste potpisao. Potpisao sam papire da ću se držati projekta, da ću sam sufinancirati više kvadrata nego što me sljeduje, da ću se držati projekta", priča nam Nedeljko.
"Jednom sam obnavljao zato što mi se još jedno dijete rodilo, a ovo drugo, zašto sam poslije obnavljo, ne znam", tvrdi Ivan Pleša. "Uvijek nešto fali i morate donijet, pa putuj odavde za Bosnu, jer meni su papiri iz Bosne", objašnjava nam Žilić.
"A nismo mi krivi što su oni istekli, mi smo sve svoje napravili, kako je tamo uvjetovano, to što država kasni, njih ne zanima - opet naplate nama", objašnjava Mijailović.
Ulicama koje odavno nose imena, kao i pješačkim prijelazom zasad najčešće prolaze kopitari, no i oni sve rjeđe navraćaju, šale se budući stanovnici Kunjače. Infrastruktura koja je državu koštala 15 milijuna kuna gradila se od 2011 - do 2015. nakon toga, priznaju i u državnom uredu - napravljeno je vrlo malo.
"Vi promatrate to naselje, kao da je to jedino nešto što je država napravila u to vrijeme. Mi smo silinu stanova izgradili, mi smo silinu građevinskog materijala napravili. Na žalost, evo i za Kunjaču i za to jedno naselje, spomenuo sam kod Otoka vinkovačkog, jednostavno nastupila je takva situacija da nije bilo dovoljno novaca da bi se ono pokrenulo", tvrdi Preskar.
Naseljavanje Kunjače trebalo je koštati oko 200 milijuna kuna. Dosad je uloženo nešto više od pedeset. Novca nije bilo zbog usklađivanja mjerila s Europskom unijom, a onda je kažu u Uredu nastupila kriza i recesija.
Od predviđenih devedeset i devet, mi smo ondje izborojali samo devet kuća u različitim stadijima gradnje. U Državnom uredu nas uvjeravaju u drukčiju računicu. "Sada znači smo u nekom procesu rješavanja 34 kuće, dakle još godinu, dvije godine u tom roku bi se moglo svih 99 riješiti", tvrdi Preskar.
No ovo su budući mještani Kunjače, čuli, kažu malo previše puta. "Ma brda i dolove, ali to je uvik obećanje obećanje", tvrdi gospodin Pleša. Ivica je dodouše, svoju kuću izgradio, ali u nju još nije uselio. U deset godina, otkad se prijavio za projekt čuo je i previše obećanja.
"Tako su rekli isto, ako bude u roku napravljena kuća, kuća je u roku napravljena, bit će isplaćenih 15 tisuća kuna, evo tri mjeseca ništa, sad čekamo šta će bit", priča nam gospodin Pleša.
"Gledajte, ovoga, evo ja vam kažem koliki obim i opseg posla mi imamo. Dakle pedesetak upita dnevno, poziva, mailova", tvrdi Preskar. Jana od Kunjače nije odustala, ali se vratila se u Zadar, jer u Perušiću više nije mogla plaćati podstanarstvo koje je do prije dvije dvije godine sufinancirala općina.
"Mi smo pomagali, ali to nema kraja, pa ko će se uključit, nitko se neće uključit. Mi smo tu bili odviše korektni, mi smo inače socijalno osjeljivi strašno, al sve svoje ima kraj", objašnjava nam Ivica Turić, HDZ-ov načelnik općine Perušić.
Zato perušićka oporba kaže trebalo je raditi sasvim drukčije. "Ako se samo malo provozate dalje od centra Perušića, vidjet ćete da je svaka druga kuća prazna. Mi smo predlagali da se te kuće otkupe, koje već imaju i infrastrukturu i građevinske dozvole, i onda dapače, neki poticaji kojima bi se pomoglo i energetska obnova i poticaji kojima bi se ljudima pomoglo učinit te kuće useljivima, a ovaj projekt je doslovno bio bušenje golog brda", priča nam Eva Amalija Orešković iz SDP-a Perušić .
"Oni misle tako nekako doć u tuđu kuću i reć to je sad moje, a kako? Kako, kako ćete doć na tuđe, kako ćeš kupiti, a nemaš pravo na izgradnju, nemaš pravo na parcelu, nemaš pravo na ništa", tvrdi načelnik Općine Perušić.
Načelnik odbacuje da je sve manje zainteresiranih, pogotov jer nema posla. Tvrdi da perpektiva postoji, ali da su neki ulagači u međuvremenu izgubili strpeljenje čekati radnu snagu.
"Sve je bilo dogovoreno. Nažalost to godine idu, ali sada tko dođe, ja vjerujem tko hoće radit, neće bit bez posla nitko. Ima toliko puno mogućnosti, od Hrvatskih šuma, od.. da ne nabrajam dalje", priča načelnik Turić.
Ivan Pleša nadomak je svog sna. Otkad se prijavio, obitelj mu je postala brojnija, no od tada do danas, izgubio je vjeru u bolju budućnost. "Jednog dana kad se uselimo jedino možemo ja i žena uzet čekić i tuć kamen, to će nam bit jedini posao, a drugo ništa", priča Pleša i dodaje kako ovdje ne vidi ni budućnost za svoju djecu.
Kao da ni na što nemaju pravo u Kunjači se danas osjećaju svi osim useljene obitelji Knežević s početka priče. I dok država i dalje traži strpljenje, svima ostalima se čini da je na predmetu Kunjača netko jednostavno zakunjao.
