Ivan Saračević otac je sedmogodišnje djevojčice, čiju su priču o pokušaju ovrhe s Fracebook statusa, prenijeli gotovo svi mediji. "Kako da se mi odrasli branimo, kad u našoj državi ni dijete nije zaštićeno", objavio je uzrujani otac sedmogodišnje djevojčice kojoj stigla ovrha.
Istražili smo priču kako su odvjetnički ured, privatna tvrtka i javni bilježnik došli do OIB-a maloljetnog djeteta?
“Kad sam vidio OIB moje kćeri, ja sam poludio. Ne znam kako bih objasnio. Taj podatak treba biti zaštićen, nikom dostupan. Taj podatak je dostupan samo meni i ja s njim mogu raspolagati”, kazao je Ivan Saračević iz Vinkovaca.
Ivan Saračević je nastavnik iz Vinkovaca, njegova supruga Katarina također je pedagog. I zbog svoje profesije osjetljivi su na zaštitu djece. Kada je njihovo dijete dobilo plavu službenu omotnicu krenula je višednevni zaplet u epizodi hrvatskog Apsurdistana.
Prva stanica bila je pošta.
“Po samom dolasku u poštu, kada sam predala taj papir, službenica je tražila, osobnu i ja sam dala svoju osobnu i tu je već nastao problem zato što nije došla Dragica Saračević. Pitala me je li može ona doći, zašto ne može doći i zašto sam došla ja. Ja sam joj rekla da je to malodobno dijete od 7 godina”, ispričala je Katarina Saračević iz Vinkovaca.
Glavni akteri ove priče su odvjetnički ured Hanžeković i partneri, tvrtka sina kralja otpada Petra Pripuza, javni bilježnik iz Velike Gorice i sedmogodišnja djevojčica rođena 2011. kada je Ovršni zakon stupio na snagu.
Nekoliko dana nakon što je incidet sa zloupotrebom maloljetnog djeteta izašao u javnost, u dom obitelji Saračević došla je članica Uprave Eko Flor Plusa Marijana Palijan kako bi se ispričala.
“Ovdje ste vi kolateralne žrtve nećega što je naš problem svakodnevni”, rekla je članica Uprave Eko Flor Plusa - Marijana Palijan.
Nakon što se ispričala roditeljima, dogovorili smo izjavu za sutradan. Kasnije smo dobili i pisani odgovor. No, izgleda da su snimat htjeli, samo kada je to za njih bilo prigodno.
I jesu. No, nisu odgovorili od kuda im OIB. Rekli su da niti oni, kao ni odvjetnički ured nisu mogli utvrditi da je riječ o maloljetnoj osobi.
“U postupku naplate potraživanja prema gore navedenoj punoljetnoj fizičkoj osobi pribavljen je pogrešan OIB, međutim niti društvo EKO-FLOR PLUS d.o.o. niti njegov punomoćnik nisu mogli utvrditi da dostavljeni OIB ne pripada dužniku nego drugoj osobi koja ima isto ime i prezime kao i dužnik”, stoji u priopćenju Eko Flor Plusa.
Tu informaciju da OIB ne pripada dužniku Saračevići su saznali već prvog dana kada su razgovarali s javnim bilježnikom koji je doveo Rješenje o ovrsi.
“Zvao me nakon 2, 3 minute i rekao da zna u čemu je riječ, da je to pogreška, da je ukucao ime i prezime u sustav, da vidi da je riječ o maloljetnom djetetu, datum rođenja, OIB. I na neki način nagovarao me ili uvjeravao da ostavim poštu, da ne dignem, da će se to njima vratiti, da će sve biti u redu, ali ja nisam bila zadovoljna tim nagovorom, rekla sam: ‘Nema šanse, podignut ćemo poštu i postupat ćemo dalje u skladu sa zakonom jer je riječ o malodobnom djetetu’”, rekla je Katarina Saračević.
Jednom kada su otvorili omotnicu na kojoj je pisala njihova adresa, vidjeli su da tamo stoji OIB sedmogodišnje Dragice.
“Otvorili smo, pogledali smo OIB, usporedili s OIB-om naše kćeri i vidjeli smo da je zapravo riječ o identičom OIB-u, ali adresa na samom tom Prijedlogu ovrhe je bila na Jastrebarsko”, ispričao je Ivan Saračević.
Čim su shvatili da je ovrha trebala stići u 300 kilometara udaljeno Jastrebarsko, te da je dug nastao zbog neplaćenih računa za komunalne usluge tvrtki Eko Flor Plus iz Oroslavlja - shvatili su da je došlo do pogreške. No, i dalje je ostao OIB koji je glasio na njihovu kći iz Vinkovaca.
“Od tada smo već započeli kontakt s javnim bilježnikom, kojeg smo kontaktirali, ja sam se na njega derao, tražeći podatke tko mu je dao OIB moje kćeri, jer po meni ne bi smio biti u mogućnosti da dođe do toga OIB-a”, kazao je Ivan.
Tijekom razgovora s javnim bilježnikom Markom Jurlinom, cijela stvar je postala još čudnija.
“Dok smo mi razgovarali, njegov službenik je došao do podatka da zapravo osobu koju traže je preminula 2014. godine”, kazao je Ivan.
Ovo je bilo dovoljno da se obustavi postupak ovrhe, ali za ove roditelje stvar nije riješena.
“I onda se čovjek pita. Znamo da s OIB-om možemo sve. Za sve nam treba OIB. Što se sve može dogoditi kada netko ima OIB mojeg djeteta? Što će se desiti poslije? Sada će oni meni reći da je sve to OK, no što će se dogoditi kada ona recimo bude punoljetna? Hoće li se ta ovrha aktivirati nakon nekog određenog vremena? Hoće li mi nešto opet izroniti? Puno mi je toga prolazilo glavom i još dosta toga mi se vrti. Meni ovo još uvijek nije riješeno”, rekla je Katarina.
U sljedećim danima zvali su i odvjetnički ured Hanžeković i partneri, te firmu Eko Flor Plus, sve kako bi utvrdili - od kuda im OIB?
“Gospodin Jurlina kaže da je do njega samo da provjere ispravnost podataka, u uredu Hanžekovića kažu da oni ne pokreću slučajeve bez svih podataka, što bi značilo da su ih dobili od Eko Flora. Iz Eko Flora kažu da oni podatke uopće nisu dobili, da je to bila zadaća Hanžekovića ili javnog bilježnika. Tako da mi ne znamo zapravo tko je došao do Dragice Saračević i njezinog OIB-a”, kazala je Katarina.
No, kako je uopće izgledao cijeli ovaj proces?
Pripuzova tvrtka Eko Flor Plus htjela je naplatiti svoje usluge. Zato su angažirali Hanžekovićev ured koji je sastavio prijedlog ovrhe. On je potom poslan javnom bilježniku u Velikoj Gorici koji je donio Rješenje o ovrsi i poslao ga poštom u Vinkovce.
Nakon Eko Flor Plusa pitali smo i odvjetničko društvo Hanžeković i partneri. Jesi li oni možda pribavili OIB maloljetnika?
Iz odvjetničkog ureda Hanžeković i partneri nisu htjeli stati pred naše kamere. Na naša pitanja odgovorili su:
“S obzirom da smo odredbama Zakona o odvjetništvu vezani odvjetničkom tajnom nismo Vam u mogućnosti odgovoriti na postavljen upit vezano za predmetni slučaj.”
Nije jasno zašto se ovaj odvjetnički ured u slučaju manipulacije sa zaštićenim podatkom maloljetne osobe poziva na odvjetničku tajnu, ali riječ je o dosta tankom odgovoru na ovaj incident. Ako odvjetnički ured ne želi razgovarati ponadali smo se - možda će htjeti javni bilježnik?
Ni javni bilježnik nije htio stati pred naše kamere. No, u pisanom odgovoru tvrdi da je on OIB provjerio s MUP-om koji mu je dao adresu. To je bila adresa sedmogodišnje djevojčice.
No i dalje je na papiru pisala prava adresa sada već preminule punoljetne osobe osobe. Sve u svemu, nitko od sudionika ne želi reći, od kuda im OIB? Zato smo pitali Agenciju za zaštitu osobnih podataka - je li ovdje sve radilo po Zakonu? Načelnica Odjela za zaštitu podataka je rekla da ne može komentirati slučaj dok nije sa svime upoznata, ali…
“Ako je došlo do korištenja, odnosno uparivanja tuđeg OIB-a s OIB-om osobe drugog imena i prezimena, naravno da time podaci nisu točni i da takvi podaci ne mogu predstavljati zakonitu obradu osobnih podataka”, rekla je Branka Bet–Radelić iz Agencije za zaštitu osobnih podataka.
Također, iako Eko Flor Plus sam nije mogao dobaviti nečiji OIB, po Ovršnom zakonu, to su od MUP-a mogli zatražiti njihovi odvjetnici. A javni bilježnici imaju pristup toj istoj bazi podataka. Zato je, smatra Bet Radelić, svaka od strana postupila neodgovorno.
“Svi u lancu od postupka pokretanja do donošenja rješenja o ovrsi dužni su provjeravati identitet osobe odnosno točnost podataka koji su navedeni u tim dokumentima”, kazala je Bet–Radelić.
Jer teško je tvrditi da javnobilježnički biznis težak gotovo 500 milijuna kuna godišnje - nema odgovornost provjere podataka s kojima građanima ovršavaju račune.
Teško je tvrditi i da dvije firme koje toliko surađuju da vas pozivom na broj Hanžekovićeva ureda - odmah mogu spojiti s nekim tko se brine samo za Eko Flor Plus - nisu mogli bolje i savjesnije odraditi jednu ovrhu.
“Zapravo ne krivim nikog od njih jer pretpostavljam da su svi na neki način radili svoj posao, ali se postavlja pitanje odgovornosti prema poslu, prema radu koji rade. Od svih nas se očekuje neka odgovornost prema poslu. Nikog od njih još konkretno ne mogu okriviti jer još ne znam tko je došao do OIB-a, ali želim saznati tko, kako, na koji način, koje su posljedice, koje su sankcije i onaj koji je odgovoran, želim da podnosi sankcije”, rekla je Katarina.
“Nešto u tom sistemu nije u redu, ispada da je cijeli taj postupak ovrhe automatiziran, imate podatke i samo šaljete bez neke kontrole i provjere, pa onda kome stigne, kome dođe, kako se tko snađe. Što ne bi smjelo biti jer bi trebali biti provjereni svi ti relevantni podaci i onda tek kada smo sigurni o kojoj je osobi riječ da te podatke i pošaljemo”, rekao je Ivan.
No to se nije dogodilo i ovi roditelji su zabrinuti.
“Moja primarna zadaća je zaštititi moje dijete. I onda se nađete u situaciji da cijelo vrijeme, koliko god se trudili, ne možete zapravo napraviti ništa. Ta djeca nisu zašticena”, kazala je Katarina.
Ni djeca, a sudeći po drugoj Dragici, ni preminule osobe. Od ovrhe u Hrvatskoj nije zašticen baš nitko. Za razliku od moćnih aktera ove priče koji od svojih postupaka, peru ruke.
