Više od dva mjeseca nakon što je najpoznatiji zagrebački bagerist
otvorio radove, stvarno osposobljeni radnici za upravljanje
građevinskim strojevima popeli su se na obronke Medvednice.
Potraga je na poziciji na kojoj bi trebala biti izgrađena treća od čak četiri postaje žičare Sljeme. Samo 150 metara nadmorske visine niže od posljednje - na samom Sljemenu - gradi se postaja Brestovac od gotovo tisuću kvadrata. Iako - nikome nije jasno zašto.
Sjeli smo u klupe Fakulteta strojarstva i brodogradnje ne bismo li saznali postoje li ikakvi tehnički razlozi da se na pet kilometara trase sljemenske žičare postavi međustanica.
"Stanica Brestovac je kao da se vozimo avionom prema Splitu i usput moramo stati na aerodrom u Udbini koji postoji kao takav, ali nije u funkciji", govori dr.sc. Milan Kostelac sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Nema, tvrdi profesor Kostelac, tehničkih razloga za ovo - kako je opisao - slijetanje u Udbinu. "Sporno je što mi žičaru u stanici Brestovac moramo usporiti na vrlo malu brzinu ili zaustaviti", dodaje Kostelac.
Smanjuje brzinu, povećava troškove. I opet se gradi. "Po mojoj osobnoj procjeni, Brestovac bi se trebao izbaciti iz projekta", kaže profesor Kostelac.
No, kasno je za izbacivanje. Možda je rješenje zagonetke Brestovac u objektu koji se nalazi samo malo niže od buduće stanice. Zdravstveni kompleks Brestovac je otvoren prije 110 godina čije podizanje je inicirao zagrebački liječnik Milivoj Dežman. Grof Kulmer poklonio je zemljište te ga je sagradila Okružna blagajna za osiguranje radnika u Zagrebu, a građani su dobrovoljnim prilozima financirali objekt.
"U 19. i 20. stoljeću vladala je velika pandemija turberkuloze, i centar Brestovac je za Hrvatsku i ovaj dio Europe bio jedan od glavnih lječilišta u iskorjenjanju turberkuloze", rekao je ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak, doc. dr. sc. Boro Nogalo.
Samo 2.500 kuna godišnje Paintball centar Sljeme plaća za koncesiju
Danas je to poligon za paintball natjecanja. Samo 2.500 kuna godišnje Paintball centar Sljeme, u vlasništvu jedne zagrebačke tvrtke, plaća Parku prirode Medvednica koncesiju za korištenje prostora. Vlasnik objekta i zemljišta oko njega je Dječja bolnica Srebrnjak.
"Dječja bolnica Srebrnjak je vlasnik 100 posto tih 76.000 kvadrata oko sanatorija Brestovac. Mi smo predložili jedan jako dobar centar koji će služiti građanima grada Zagreba i cijele Hrvatske i ovog dijela Europe", kaže Nogalo.
Dječja bolnica Srebrnjak započela je projekt izgradnje takozvane pametne bolnice i znanstveno-istraživačkog centra novcima Europske Unije. Vjeruju da bi logičan drugi razvojni korak bio izgradnja rehabilitacijskoj centra u savršenom okruženju prirode na mjestu stare bolnice.
"Samo se trebaju napraviti prostori koji zadovoljavaju prostorne standarde, tehnološke i stručne da bi se radila medicinska rehabilitacija", rekao je Nogalo.
No hoće li se ikada na ovom mjestu obnoviti lječilište ili kakav drugi objekt nije poznato niti se može pronaći u javno dostupnim gradskim dokumentima. Nije moguće niti provjeriti špekulacije da se jedna velika hotelijerska grupacija raspitivala o mogućnosti da bude potencijalni partner u objektu dobije li pravo na dugogodišnju koncesiju.
"Mi kao vlasnici smo predložili jednu jako dobru priču i ta priča bi trebala zaživjeti. I nikad ništa nekorektno nismo dobili", kaže doc.dr.sc. Boro Nogalo, ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak.
Kako će Zagreb namaknuti sredstva za projekt od gotovo pola milijarde kuna?
Ništa manji misterij nije niti pitanje kako će Zagreb namaknuti sredstva za projekt žičare koji se sada približio svoti od pola milijarde kuna.
"Projekt nije apliciran na fondove Europske Unije. Vrlo vjerojatno iz razloga što je taj projekt manjkav. Tako samo čuo od ljudi iz Gradske uprave koji su dobronamjerni prema ovom gradu. Projekt nije doživio ni stručnu recenziju, nego je prihvaćen kako je projektiran, a projektiran je po želji gospodina Bandića i zato ima toliko manjkavosti po pitanju stručnog pogleda", kazao je bivši zagrebački gradski vijećnik Tomislav Jelić.
Jelić sene čudi što je javnost oguglala na činjenicu da se u veliki i skupi projekt ide bez da se jasno definiralo financijska sredstva.
"Zamislite da je Republika Hrvatska išla s Kinezima ugovarati Pelješki most bez da je imala osigurana sredstva. Tako nešto bi u Europi odzvonilo, dok u Hrvatskoj nažalost nije iznenađujuće kad gradonačelnik Bandić ugovori projekt od 300 milijuna kuna plus bez PDV da ima osigurana sredstva", nastavlja Jelić.
"Vidjeli smo da u ovoj godini nedostaje 270 milijuna kuna. Jako je neobično da smo proteklih godina imali iznose za stavku žičare između 90 i 100 milijuna, a sad kad smo krenuli u realizaciju u 2019. godini zapravo imamo mali iznos, potpuno nedovoljan 9 posto u odnosu na ugovor koji je potpisan", govori Renato Petek, zastupnik zagrebačke Gradske skupštine.
"Ako Grad ne uspije pronaći sredstva, ja ne vidim kako bi uspio namaknuti ta dodatna sredstava za žičaru. Za očekivati je da će opet utrčati državni proračun da bi zaštitili gospodina Bandića", govori Jelić.
Javnost još nije dobila precizan troškovnik cijele žičare, ali u natječajnoj dokumentaciji mogu se pronaći zanimljive stavke. Tako u stavci piše kako se na platformi Kutne postaje na 600 metara četvornih postavlja podno grijanje.
"Kad govorimo o projektima gospodina Bandića, sjetimo se recimo javnog WC-a na okretištu tramvaja u Dubravi koji je koštao 11.000 eura po četvornom metru ili onog kioska na okretištu tramvaja na Črnomercu koji je od aluminija i stakla koji je koštao 5.000 eura po četvornom metru, objektivno ne može koštati više od 600-700 eura po četvornom metru", govori Jelić.
Što je kutna postaja?
Kutna je postaja obična armirano betonska ploča na stupovima i ako padne snijeg u velikim količinama na nadmorskoj visini od oko 300 metara može ometati put kabinama. Pa se tako odlučilo da će se instalirati skupo podno grijanje sa senzorima koji će automatski detektirati potrebu za grijanjem ploče da se snijeg otopi.
"U svjetskim žičarama vrlo rijetko, ukoliko imamo ukrcaj skijaša, da se ne bi dogodilo zaleđivanje, onda može ići, ali u lomnoj stanici mi nemamo ukrcaj putnika", kaže Kostelac.
Naravno, možda ćete pomisliti da je puno jeftinije rješenje lopata kojom bi radnici očistili snijeg koji padne u onih 19 dana koliko se u prosjeku zabijeli glavni grad Hrvatske. Ili pak na način koji je prije šest godina, 2013. godine kada je jedini zabilježeni slučaj da je u Zagrebu palo više od pola metra snijega, predložio gradonačelnik: "Pojest ćemo snijeg."
Umjesto da se čisti, snijeg će na žičari automatski otapati električni kabeli na senzor. U sitnim se stavkama vjerojatno kriju brojni elementi koji su povećali cijenu sljemenske žičare.
Zašto se ne gradi na staroj trasi?
Početna postaja je u Gračanima. Da bi se došlo do završne točke ne postaji mogućnost da žičara ide direktno.
"Nova postaja je određena na novoj lokaciji i ukoliko bismo morali koristiti, mi ne možemo koristiti staru trasu da bismo spojili donju i gornju postaju. Postojala je mogućnost da se u produžetku stare trase kupi zemljište i da se tamo izgradi, ali ja ne ulazim zašto nije kupljeno", kaže Kostelac.
Zašto se nije koristila stara trasa i postavila početna postaja na mjestu stare, također nije jasno.
"Ništa nije nedostajalo staroj trasi, stara trasa je izrađena po pravilima struke normalno se moglo koristiti kao takva. Sa gornjom i donjom postajom", objašnjava Kostelac.
Na donjoj postaji gradi se objekt s dvije etaže podzemne garaže s 200 parkirnih mjesta. Uz sanitarni čvor, svlačionice, tu je predviđena sportska trgovina, ugostiteljski objekt, radni prostori za zaposlenike, penjačka dvorana za odrasle i djecu.
"Fascinantno je i nemoguće da žičara košta 17 garaža na Langovu trgu", kaže Jelić.
U stavkama objekta na početnoj stanici ističe se dvostruki krov projektiran od velikih panela. Po metru četvrnom stoji osam i pol tisuća kuna, pa će za dvije tisuće kvadrata krova građani platiti više od 17 milijuna kuna. Samo jedna vrsta krova zadovoljava opis u troškovniku, a taj krov ima u Hrvatskoj samo jedan zastupnik. Dvostruki krov će biti postavljen na čeličnu rešetku koja stoji, procjenjuje se, oko 11 milijuna kuna.
Niti glavni projektant Elektroprojekt niti neki od arhitekata angažiranih kao podizvođači na ovom projektu - nisu bili spremni na razgovor s Potragom.
"Tko je odredio kapacitet žičare, je li napravljena neka studija pa je tako odlučeno da će ona imati kapacitet 1600 ljudi u satu, da li će stvarno taj kapacitet biti ispunjen? Nemamo odgovor ni koliko će koštati karta, a da bismo to saznali mora postajati neka procjena koliko će koštati održavanje tako velikog objekta u prvoj ili desetoj godini. To je sve nešto što bi bilo logično da imamo kada se radi o tako velikom projektu", kaže Petek.
"Bože da mi je samozatajnost Ranka Predovića..."
"Bože da mi je samozatajnost Ranka Predovića, ja bih bio najuspješniji čovjek na svijetu. Ja kad nešto napravim odmah se pohvalim, a Ranko šuti", kazao je u siječnju gradonačelnik Milan Bandić.
Na potpisivanju ugovora s tvrtkom GIP Pionir koja izvodi radove, novinari su imali rijetku priliku vidjeti vlasnika tvrtke, jednog od građevinskih teškaša Ranka Predovića.
"Možda ćemo se vidjeti i prije roka, da bi naš gospodin šef bio zadovoljan", kazao je tada Predović.
Tvrtka GIP Pionir već godinama dobro surađuje s gradonačelnikom na velikim projektima. "Pionir je favoriziran od sadašnje gradske vlasti već 15 godina u mnogim gradskim poslovima, a na koncu od njega je gradonačelnik kupio stan", govori Jelić.
Stara žičara je pokrenuta 1963. godine kada je trenutni gradonačelnik Milan Bandić bio dječarec. U to je vrijeme zagrebački gradonačelnik bio Većeslav Holjevac. Stara žičara je imala 90 kabina za četiri osobe. Bila je duga četiri kilometra i bila je najduže postrojenje svoje vrste u Europi. Do Sljemena se vozilo 23 minute. Tijekom cijelog radnog vijeka nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj niti nesreća. Žičara je prestala raditi 2007.
Neki su joj prigovarali da je poslovala s gubitkom, iako joj je kapacitet bio višestruko manji od nove koju ćemo dobiti do, najavljuje gradonačelnik, ljeta sljedeće godine.
