Mjesto radnje Gornja Gračenica kod Kutine. Razlog našeg dolaska su mještani koji su uznemireni postrojenjem za obradu opasnog otpada u susjedstvu.
“Jednu večer, osjetilo se nešto, tako, nagrizajuće u zraku. Ne toliko intenzivan smrad, koliko pečenje sluznica, suzenje očiju, pa čak je peklo i po ustima. Nazvao sam službu 112 i obavijestio ih što se događa”, kazao je Zlatko Šneler, Gornja Gračenica.
“Imam polje, imam vinograd, znam se često provesti cestom, otvorenim traktorom. Nekoliko puta sam vidio kako čiste cisterne i pune ih plinom, uvijek se osjetio plin… A voćke su ljeta znale imati spaljene listove”, ispričao je Josip Peštaj, Gornja Gračenica.
“Čak je bilo poziva prema našem dobavljaču plina, Moslavina plin, koji je izlazio kod nas na teren, čak su dolazili u kuće ljudima provjeravati kućne instalacije, no problem je dolazio iz jednog skladišta”, rekao je Željko Plevnik, Gornja Gračenica.
Radi se o bivšem INA-inom skladištu, koje je ovdje od sredine prošlog stoljeća. Posljednjih godina koriste ga dvije INA-ine tvrtke kćeri, CROSCO i STSI. Kada se mjestom proširila vijest da će STSI ovdje obrađivati opasni otpad, građani su se uznemirili.
“Ono što je zabrinjavajuće da je ovo sve gusto naseljeno, cijela Moslavina je gusto naseljena i poanta je što nitko nije razmišljao o tim ljudima i toj djeci. Djeca tu prolaze svaki dan, idu svaki dan u školu, je li tko razmišljao o tome? U mojoj ulici ima dosta male djece, ti ljudi rade, ne mogu prosvjedovati i biti na televiziji, ali mi koji smo mlađi se bar možemo pobrinuti za njihovu budućnost”, kazala je Mateja Jalžečić, Gornja Gračenica.
“Svi smo mi tu izloženi, i ne možemo nikuda odavdje. Ali pravo pitanje je tko je to dao napraviti, to je apsurdno... Ja sam stariji čovek, ali ovo nisam nikada vidio da netko može u ovako malom selu nešto ovakvoga napraviti”, kazao je Josip Peštaj.
Dozvolu za gospodarenje otpadom na ovoj lokaciji dalo je Ministarstvo zaštite okoliša. STSI ovdje obrađuje otpad, kako kažu - bioremedijacijom. Pročišćavanjem zemlje mikroogranizmima koji jedu opasne tvari.
“Gledajte, oni sad imaju pod onom nastrešnicom, vjerojatno nekih tisuću tona te zagađene zemlje, mi ne znamo čime je ta zemlja zagađena i čime je oni tretiraju. To razgrađuju nekakvi mikroorganizmi, sad kakvi su to organizmi, to nitko ne zna i kakvo je djelovanje tih mirkoorganizama na okoliš”, rekao je Željko Plevnik.
Odgovore smo zato potražili s druge strane ograde. U STSI-iju. Uvjeravali su nas da nam za obilazak pogona ne treba posebna zaštitna oprema, nego tek standardna koju koriste na svim INA-inim postrojenjima.
“Odmah na početku je bitno reći, objasniti pojam opasnog otpada, na ovoj lokaciji, obrađivat će se isključivo onečišćeno tlo, tlo iskopano tijekom rekonstrukcije benzinskih postaja, koje uslijed dugogodišnjeg rada, benzinske postaje, naravno, sadrže određene količine nafte i naftnih produkata. U svijetu priznata i preporučena metoda je metoda biremedijacije.
(Inače, u stručnoj podlozi za okolišnu dozvolu navodi se da će se ovdje skladištiti opasni otpad pod ključnim brojem 17 05 03, što znači zemlja i kamenje s opasnim tvarima. Što to znači?) Kad govorimo o postupku bioremedijacije, što smo mi dobro definirali u našoj stručnoj podlozi, a bit će i u našoj dozvoli za gospodarenje otpadom, to je isključivo zemlja onečišćena naftom i naftni produkti.
(Znači to ne može biti ne znam što?) Ne, ne, to je nešto što mi usko definiramo u dodiru s Ministarstvom, inspekcijom zaštite okoliša da će to biti naftni produkti. (Zašto?) Zato jer bakterije koje mi koristimo, zapravo bioremedijacija je prirodan proces, koji se odvija u prirodi, postoje mikroorganizmi koji imaju sposobnost da se hrane s naftom i ugljikovodicima, svojim metaboličkim procesima one ga razgrađuju a energiju koriste za svoj rast i razvoj”, rekla je Barbara Bertović, STSI-Integrirani tehnički servisi Zagreb.
U ovom postrojenju, tvrde, tek povećavaju koncentraciju tih mikroorganizama kako bi ubrzali proces. No, mještani nisu uvjereni, pa su se organizirali u Udrugu Zdrava Moslavina i krenuli u akciju.
“Kao inicijativa smo tražili sastanak s gradonačelnkom Popovače, pokušali smo tražiti njegovu zaštitu, pokušali smo mu objasniti o čemu se tu radi, da postoji opasnost za naše zdravlje. Međutim, njegova izjava je bila da nećemo živjeti od zdravog zraka i cvijeća, nismo dobili nekakvu podršku u tom smjeru”, kazao je Filip Šneler, Udruga Zdrava Moslavina Gornja Gračenica.
Gradonačelnik u ovom poslu vidi logičan nastavak INA-nih aktivnosti na ovom području i zadovoljan je jer Grad zahvaljujući tome uprihodi gotovo 200 tisuća kuna komunalne naknade godišnje.
“To se Gornjim Gračincima radi već dugi niz godina. Ali činjenica je da to postrojenje nosi naziv za obradu opasnog otpada, to je ono što mještane brine. Jer Inicijativa dolazi od ljudi koji su tamo proveli svoj životni vijek ili su sad njihova djeca u toj inicijativi što po meni nije u redu jer su svoj život, svoj kruh zaradili tamo i to im nije smetalo”, rekao je Josip Mišković, gradonačelnik Popovače.
Kaže da je i nezadovoljstvo mještana politički motivirano, ali oni koji su odradili životni vijek u INI, kažu, zabrinuti su upravo zato što znaju s kakvim kemikalijama su radili. Osim toga tvrde, zemlja natopljena njima, nije se zbrinjavala pokraj njihove kuće.
“Ako oni čiste te bušotine s raznim kemikalijama, to je puno lužina, kiselina, kemikalija… Ja sam ondje radio 40 godina pa znam, to je strahovito puno, nekad su to sve znali zakopati, a sad se vodi briga o ekologiji”, rekao je Josip Vlašić.
No, u STSI-u kažu da se bioremedijacijom na istoj lokaciji bave od 2014.
“Bioremedijacija je u svim dokumentima EU koje je ona donijela i propisala se navodi kao obrada bez ikakvih emisija, bez kemikalija, zelena tehnologija, gdje nema potrebe za skupim postrojenjima, opremom”, kazala je Barbara Bertović, STSI-Integrirani tehnički servisi Zagreb.
Pa su se prošle godine odlučili na povećanje kapaciteta. Građani, tvrde, da su o tome doznali slučajno.
“Oni su sad zatražili okolišnu dozvolu i početak rada sa 11.800 tona godišnje sa početkom prvi srpnja. Poslali smo nekoliko primjedbi, u tri dana zbog kratkog roka smo sakupili 623 potpisa peticije protiv postrojenja na ovakav način”, kazao je Filip Šneler.
“Bitna je ta transparentnost, kad smo pitali zašto to nije u društvenom domu? Zašto se ljudima nije objasnilo, to je poanta, niste vi prvi koje smo nešto pitali. Mi idemo od vrata do vrata, čemu šutnja? Ako je šutnja onda to nešto i znači, zar ne”, kazala je Mateja Jalžečić.
Da se nešto događa shvatili su tri dana prije kraja isteka roka za primjedbe, te su se uspjeli pojaviti na javnoj raspravi u Popovači.
“Kad smo skupaljli peticiju, tražili smo da se suseljani okupe i da nam stručne nezavisne osobe odgovore na naša pitanja, jer nismo bili zadovoljni odgovorom ekologinje, STSI-ija, zašto se na spremnicima nalaze mrtvačke glave, ona je odgovorila da se takvi znakovi mogu naći i na lijekovima”, rekao je Filip Šneler.
“Cijela ta priča na razne upite nije bilo adekvatnih odgovora, ili su bili kao za nas laike, jer mi ne znamo puno o tome. Uglavnom svelo se na to da su ove tvari koje se tu dovoze krivo deklarirane, da nije uopće opasne. Čudno, a opasni otpad”, kazao je Zlatko Šneler.
Takav odnos stvorio je duboko nepovjerenje građana što će se obrađivati u ovom postrojenju. Ipak, predsjednik Mjesnog odbora uopće ne dijeli njihovu zabrinutost.
“Mene nije kontaktirao nitko od njih, tu se već tri-četiri godine to radi, oni rade novi pogon, pokazali su mi studiju i nalaz Ministarstva zaštite okoliša, što bih ja sad trebao? (Vi mislite da se oni nemaju na osnovu čega buniti?) Pa ja mislim da nemaju, ja vjerujem državnim institucijama, Ministarstvu graditeljstva i Ministarstvu zaštite okoliša”, rekao je Milovoje Andrić, predsjednik Mjesnog odbora Gornja Gračenica.
Od prošlogodišnjih primjedbi mještana uvažena je jedna koja ukazuje na pogrešno navedenu lokaciju pogona za obradu opasnog otpada. Pisalo je da se nalazi na granici Parka Prirode Lonjsko polje, umjesto unutar njega. U tijeku je javni uvid u okolišnu dozvolu koju je STSI tražio.
“Zanimaju nas informacije od kuda taj otpad dolazi, kuda on ide, zašto nije potrebno mjeriti kakvoću zraka, a razbire se na zraku, oko 45 tona dnevno sam izračunala da bi to otprilike bilo, zalijevano sa malo vode, što je s odvodnim vodama, melioracijskim kanalima koji odavde vode u Lonjsko polje, koje niti jednom nije spomenuto u tim elaboratima, nego samo kao neko područje značajno samo za ptice”, ispričala je Jasna Jančić, Gornja Gračenica.
Mještani tvrde odvod iz pogona vodi ravno prema Lonjskom polju. Iz STSI-ija kažu da se voda filtirra prije ispuštanja u okoliš.
“Sve ono što ode dalje u kanalizaciju, završava na separatoru koji dodatno pročišćava čestice tla i ugljikovodika i zaista samo voda zadovoljavajuće kvalitete odlazi iz lokacije”, kazala je Brabara Bertović.
“(Ipak se spominju nekakvi hlapljivi vodici u ovom procesu?) Prije svega bih rekla, da da, nafta je hlapljivi spoj, ali kad je u tekućoj fazi. Ovdje su sve to čvrsto vezano na čestice tla, nema nikakve tekućine, nemaju nikakvo svosjtvo hlapljivosti, kao dokaz tome, vodeći se zaštitom naših radnika, radili smo mjerenje tih emisija u zrak i u visini usta i nosa radnika, nema ničega”, kazala je Bertović.
Trenutačno se u ovom postrojenju bioremedijacija radi u jednom otvorenom i jednom zatvorenom prostoru, a spremna je i nova hala. Kako bi nam dokazala da je zemlja bezopasna, STSI-eva djelatnica uzela ju je u ruke.
(Ono što buni i brine ljude koji su se nama javili, meni se čini opravdano, jer se ovo naziva opasni otpad, a po vama sve je bezopasno?!) Ja se slažem, možda je teško ljudima objasniti opasni otpad, ali prilikom iskapanja onečišćenog tla vi njega morate po zakonu prozvati otpadom, morate mu dati ime i prezime, ključni broj otpada 170503. Jednostavno nije moguće drugačije obraditi to tlo, taj prirodni resurs”, rekla je Bertović.
Ono što je nejasno da se to nisu potrudili objasniti mještanima u čijem susjedstvu to rade.
“Ništa ne skrivamo, otvoreni smo, i uvijek s lokalnom samoupravom i građanstvom se trudimo da sve napravimo u svrhu zaštite sigurnosti građana”, kazao je Igor Šimonović, direktor STSI - Integrirani tehnički servisi, Zagreb.
Za razliku od uprave STSI-ija, mještani su itekako svjesni okruženja u kojem žive. Navikli su na poslovanje na hrvatski način koji pušu i na hladno. I imaju apsolutno pravo.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
