Svaki deseti Hrvat ima simptome depresije.
Procjenjuje se da će ta bolest uskoro postati drugi najveći zdravstveni problem u svijetu. Sve počinje osjećajem tjeskobe i umora, gubitkom interesa i zadovoljstva, a borba s opakom bolešću je neizvjesna i može trajati - godinama.
"Teško se s tim nositi. Osjećam težinu koja mi zaustavlja i sreću i zadovoljstvo, ljutnju i plač", govori Zagrepčanka Jadranka koja godinama boluje od depresije.
"Moj vikend bio je nikakav. Bila sam doma. Ležala sam. Rekla sam da me boli noga, a nije me boljelo. Nije mi se dalo ništa raditi. Moj život izgleda tako da ide jedan korak naprijed i dva unazad", objašnjava nam Jadranka.
Nedavno je odlučila potražiti pomoć. "Nedostaju mi emocije jer sam potpuno ravnodušna na sve", govori Jadranka.
Zanimalo nas je da li može samu sebe natjerati da nešto napravi. Odgovorila je: "Sada ću vam reći da se mogu natjerati, ali ja znam da to neću napraviti", kaže Jadranka, Zagreb.
Više od 10 posto ljudi u Hrvatskoj boluje od depresije
Pred Jadrankom je puno posla, zna to i sama. Riječ je bolesti koja uzima sve više maha. Više od 10 posto ljudi u Hrvatskoj boluje od depresije. A mnogi nikada, zbog ne znanja ili osude, ne zatraže pomoć.
"Kad se ljudima čini da je netko u depresiji jako je loše davati savjete. Ti savjeti djeluju kao da ih se ne razumije. Sve to oni već znaju. Dakle, važnije je slušati nego govoriti", kaže psihijatrica Sanja Martić Biočina.
Prvi simptomi na koje bi trebalo obratiti pažnju jesu osjećaj tjeskobe i umora, gubitak interesa i zadovoljstva, poremećaj apetita, a kod nekih i spavanje. Traju li dulje od dva tjedna to može biti znak za uzbunu.
"Tu je i cijeli set misli - kao da gledaš kroz neke crne naočale. Sve što je prije bilo u boji, sad postaje besmisleno. Kao da je između tebe i svijeta neki stakleni zid", pojašnjava nam Martić Biočina.
Tog osjećaja dobro se sjeća Vanda iz Požege. Njezina je borba trajala punih pet godina.
"Jutra su grozna. I to zato što je to novi dan, a vi ne vidite smisao života i ne znate što bi sami sa sobom. Ne možete gledati TV, ne možete čitati. Ne javljate se na telefon i ne želite nikoga vidjeti, pa čak ni obitelj", govori nam Vanda Mršić Šimić izPožege.
Neostvareno majčinstvo i dugotrajna nezaposlenost u jednom trenutku doveli su je do zida. "Mislila sam da sam jadna i teška svima oko sebe. Da ne zarađujem, da sam nesposobna i na teret suprugu i obitelji. Čovjek se osjeća jadno i želiš da te nema. Ja sam molila Boga da me uzme", kaže Mršić Šimić.
Danima je ležala u krevetu i gledala u točku
Danima je ležala u krevetu i gledala u točku. Nije se mogla pomaknuti, a onda su je roditelji od kojih joj je otac e i sam liječnik, prisilili da ode u bolnicu. Izliječena je. No zna da se bolest može i vratiti.
"Čim mi te crne misli dođu u glavu odmah se počnem baviti nekim poslom jer posao spašava. Idem u šetnju, odem kod mame. Sjednem u auto i čekam da te crne misli prođu, a one stvarno dođu i prođu", govori Mršić Šimić.
Depresija se ne može izliječiti preko noći. Borba može biti duga i teška. Liječi se psihoterapijom, u težim fazama lijekovima poput antidepresiva. Ne izvuku se svi. U pedeset posto slučajeva, kaže psihijatrica - izađe na dobro.
"Kod snimanja mozga vidi se razlika. Može se točno vidjeti koliko su neaktivna ta područja u mozgu koja bi trebala biti aktivna kad nešto radimo. Vidimo da su u stanju spavanja i jasno je da osoba s depresijom ne može funkcionirati i da joj je teško", pojašnjava nam Martić Biočina.
"Jedan dan sam skoro napravila samoubojstvo"
Studije pokazuju da čak 15% osoba liječenih zbog takozvane velike depresije počine samoubojstvo. A smatra se da je 60% – 70% osoba koje su počinile samoubojstvo bilo u jednom od depresivnih stanja. Faze kroz koju je prošla sjeća se i fotografkinja Vladimira Spindler.
"Jedan dan sam skoro napravila samoubojstvo. Teško je objasniti što ti se dogodi u mozgu. To je bilo jedno stanje... Sve kutije koje sam imala sam otvorila da bi našla tablete za spavanje. I došao je sin i njegova djevojka. Drugi dan zvala sam svoju doktoricu - to je taj trenutak kad ljudi skoče kroz prozor", govori nam Spindler.
Sve kroz što je prošla opisala je i u filmu. Baš nakon što se otvorila, ušla je, kaže sama, u dobru fazu. Pa je napravila grešku i na svoju ruku prestala uzimati terapiju. Stanje se naglo pogoršalo. A put natrag bio je još teži. No, sada je opet sve dobro.
"Stres je kriv. Strahovi, napad panike poistovjećuje se sa strahom. I to je reakcija, a ne zezancija", kaže Spindler.
Depresija, kažu stručnjaci, može biti uzrokovana genetskom predispozicijom, ali i mnoštvom drugih faktora. Od osobina ličnosti do onih vanjskih poput ubrzanog života i velikih pritisaka. Često, kaže psihijatrica, tijekom liječenja dođu do elemenata iz djetinjstva koji povećavaju rizik. Kažu da prvi doživljaji depresije kreću u trenutku kada se uplašimo vlastite bespomoćnosti.
"Djeca prolaze bolne faze od samog rođenja. Grčevi izazivaju bol i to već aktivira neke krugove u mozgu koji su povezani s osjećajem bola, lošim raspoloženjem, nervozom... Ako kao roditelji i okolina uspijemo im to olakšati pa u razvoju da kada to prepoznamo im pokušamo ga ne kažnjavati nego mu pomoći da se nosi s tim osjećajem. To stvara bazu zdrave ličnosti", govori Martić Biočina.
Depresija je sve učestalija
A depresija je sve učestalija. Prognoze su crne. Pretpostavlja se da će već 2020. postati drugi svjetski zdravstveni problem. Zabrinjavajuća je i činjenica da se sve češće javlja među mladima. Posljednje istraživanje edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta pokazalo je da se čak 30 posto mladih Zagrepčana osjeća tužno i bezvoljno, dok ih je 14 i pol posto bar jednom u životu ozbiljno razmišljalo o samoubojstvu.
"Meni se čini da ima nekoliko stvari. Jedno je perfekcionizam. Svi od nas puno očekuju, a rijetko nas pitaju što se događa", pojašnjava psihologinja Lana Gjurić.
Da pomognu mladima, Udruga Modus organizirala je radionice.
Mihaela ih doživljava kao rad na sebi. "Ja sam bila sklona potiskivanju. Učite od kad ste mali da nećemo pričati o ružnom. Zatrpala bi se poslom i onda bi mi se to vratilo. Ovdje će vas učiti da je okej osjećati sve osjećaje. Sav taj šaroliki spektar. Danas si dajem dopuštenje bit ne okej i bit s tim okej. Onda se možemo bolje nositi s tim", govori studentica Mihaela Bekina.
A pitati za pomoć, nije ništa strašno. "Ljudi se često jave kad sve krene boliti, kao zub, isto vrijedi i za terapiju. Tek kad mi voda prijeđe preko glave, onda se javljam. Ali treba i prije, ako sam spremniji lakše se mogu nositi", kaže Gjurić.
Mnogo teži put prošle su naše sugovornice. Jadranka je napravila prvi korak, odlučivši potražiti pomoć. Danas se ipak nećemu veseli. Na psihoterapiji izrađuje razne ukrase.
Vladimira planira nove izložbe. Sve imaju podršku obitelji i prijatelja. Planove ima i Vanda. Pronašla je posao. Radi kao gerontodomaćica. Njezin je posao briga o sedam starijih žena, kojima pomaže sve što treba.
"Dok sam živa ja je ne mijenjam, dok mi je daju. Družimo se, popričamo, popijemo kavu i ja kažem, ne moraš uvijek da radiš, da si na usisavaču, na krpi", kaže Ljuba Milinović iz Požege.
A Vandi je drago da im može pomoći.
"Njoj je teško. Stara je, a meni to usisavanje nije teško", kaže Vanda. I to nije sve. Napisala je knjigu. U njoj prolazi kroz sve što joj se dogodilo.
S knjigom je dobila i neke nove poznanike kojima je pomogla da osvijeste problem i potraže pomoć. Danas - ona želi pomagati i nada se da će jednog dana njezina ideja o iskustvenom pomagaču – zaživjeti.
