zahvaljujući dobrim ljudima /

'Ostvarila nam se najveća želja': komunikator Tobi stigao dječaku Davidu, napokon može komunicirati

Dobri ljudi skupili su 75 tisuća kuna za komunikator s pomoću kojeg David može komunicirati s okolinom, a vjerojatno krenuti i u školu

4.5.2018.
20:00
VOYO logo

Davida Burića, dječaka s više dijagnoza iz Brinja u Potrazi smo upoznali na početku druge sezone naše emisije - prije čak sedam mjeseci.

Njegova majka Mirjana koja se poput lavice bori za svoje dijete tada nam je ispričala da bi obitelji život promijenio komunikator s pomoću kojeg bi David komunicirao s okolinom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vi, dobri ljudi, odmah ste reagirali i u manje od mjesec dana skupljeno je potrebnih 75 tisuća kuna, ali David je gotovo cijelu zimu proveo u bolnicu pa mu se najveća želja ispunila tek nedavno.

Komunikator Tobi je stigao i bude li sve u redu naći će se načina da David krene i u školu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ostvarila nam se najveća želja… Jako smo zahvalni”, kazala je Mirjana Burić, Davidova majka.

David je zaželio, a vi, gledatelji Potrage, ste mu omogućili. 70 tisuća kuna u mjesec dana, a sve da ovaj 9-ogodišnjak može komunicirati.

“Kada se  možete izraziti, to je nevjerojatna stvar. Tek kada to ne možete, tek onda shvatite koliko je važno moći se izraziti. Kad vas nešto boli, a ne možete se pomaknuti, ne možete reći da vas nešto boli, što vas boli, to je strašno…”, rekao je Miroslav Vrankić, direktor E-glasa Rijeka.

Sedam mjeseci nakon objavljivanja priče - ponovno smo se uputili u Brinje. Jer je David napokon dobio priliku da se njegov glas - čuje. Iako je novac skupljen u otprilike mjesec dana, Davidov komunikator stiže tek sada jer je gotovo cijelu jesen i zimu proveo u bolnici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Burna jesen i zima koju je David pobjedio. U devetom mjesecu je završio u bolnici sve do sredine jedanaestog, bio je pet puta intubiran, predlagali su kanilu, ja sam ju odbila, mislila sam da ćemo se izvući. I sada je 23. sječnja završio u bolnici Sestre milosrdnice s početkom zatajenja bubrega i dobio je sepsu od njihovog urinotrakta pa su ga prebacili u bolnicu Fran Mihaljević”, kazala je Mirjana Burić.

No, David je sada bolje i spremno čeka svoj komunikator. A sada više neće trebati odlaziti u 135 kilometara udaljen Goljak samo da može koristiti komunikator.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Napokon smo dočekali taj dan. Baš sam sretna što ćemo napokon moći komunicirati”, rekla je Mirjana.

Istodobno, prema Lici se vozio Tobi komunikator.

“Dugo se na ovo čeka i stvarno mi je jako drago da David dobiva svoj komunikator koji će moći svaki dan koristiti. Jedno je kada jednom tjedno ima neki terapijski rad, drugo je kada svaki dan ima svoj komunikator uz sebe, u bilo kojem trenutku može nešto reći uz pomoć komunikatora, sada je to jedna velika stvar”, kazao je Miroslav Vrankić.

Miroslav i Ivo, iz tvrtke preko koje je obitelj Burić naručila komunikator – došli su u Brinje kako bi ga sastavili i objasnili način rada.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Imamo puno korisnika koji koriste Tobi komunikator, djece i odraslih. I stvarno imamo puno lijepih priča ljudi koji su, zahvaljujući Tobi komunikatoru prokomunicirali. Neka djeca su krenula u školu zahvaljujući Tobiju”, rekao je Vrankić.

A upravo je to ono što je i pokrenulo cijelu ovu priču. Davida smo prvi put upoznali početkom rujna prošle godine. Čuli smo vapaj majke Mirjane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Komunikator mu treba za svakodnevni život, za školu... Jer on samo sjedi, on ne može ništa bez tuđe pomoći. On ne može ni popiti ni pojesti. Njemu se refleks gutanja počeo gubiti pa je aspirirao”, ispričala je Mirjana Burić, 4.9.2017.

Tada smo vidjeli težak život hrabrog dječaka i njegove majke.

Rodio se kao zdravo dijete, ali nakon 3. mjeseca sve je krenulo nizbrdo, a popis dijagnoza se samo povećavao.

“On ima hidrocefalus, ima tetraparezu, ne hoda, ne govori, ima problema sa želucom, gastritis, bronhitis, epilepsiju…”, rekla je Davidova majka, 4.9.2017.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zbog svega ovoga David se ne može kretati niti govoriti. Prvi puta se s komunikatorom Tobijem susreo u zagrebačkoj bolnici Goljak. Nakon što je vježbao skoro godinu dana, njegova logopedica nam je potvrdila: ovo mu zaista pomaže.

“Davidu bi komuniktor puno značio, s njim bi se mogao izraziti. David je dijete s multiplim oštećenjima koji nema nikakav kanal glasovno - govorne komunikacije pa smo krenuli s alternativnom komunikacijom. To je komunikator”, kazala je Kristina Varjačić, logopedica, 4.9.2017.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Već 9 godina Davidov život su više-manje  odlasci u bolnice. U normalnim okolnostima, s majkom Mirjanom tri do četiri dana u tjednu provodi u Zagrebu.

“Ujutro krenemo iz Brinja, ponekad sa hitnom, ponekad sa autobusom dolazimo na kolodvor. Ovisi kako koji dan: Klaićeva, Vinogradska, Goljak, četvrtak ili petak Švarča. Tako izgleda naš dan”, ispričala je Mirjana.

Neuropedijatar, fizijatar, pulmolog, logoped, dermatolog - gotovo da nema liječnika s kojim se David nije susreo.

“Koliko on izdrži toliko se vježba jer je terapija Vojta dosta agresivna. Točkanje tijela, opuštanje mišića, pošto je on jako u spazmu, da može opustiti ruke, noge, cijelo tijelo”, rekla je Mirjana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I sada, nakon što skoro pola godine nije ni vidio Tobija - dobio je priliku da na njemu vježba svaki dan.

Miroslav i Ivo su ga postavili. I čim su ga postavili - za Davida - kao da nije prošla ni minuta. Potom su stručnajci pokušali Tobija i kalibrirati, odnosno prilagoditi ga, baš na Davidove oči kako bi lakše hvatao manje mete. Zatim je David počeo s osnovama komunikacije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Davida još ne zna abecedu, pa je malo vjerojatno da će u skoroj budućnosti koristiti pune rečenice, no, zato može slikovito reći što ga boli.

“Recimo ako Davida nešto boli, pogleda u ovo i kaže: boli me ili svrbi me. I onda možemo pitati Davida gdje ga boli. On pogledom može pokazati gdje ga točno boli. Čak ima i mogućnost da pokaže koliko ga boli, od najmanje do najviše. I onda se vidi koliko ga boli”, kazao je Miroslav Vrankić.

Opcije su, objašnjava Miroslav, mnogobrojne.

“Želim nešto. Recimo htio bih se uspraviti. Može izraziti razne potrebe: nešto mi treba, gladan sam, žedan, nešto me muči. Ovo je samo primjer s puno opcija, ali ono što je važno, svaka osoba, svako dijete, radi se baš za njega set stranica koje su za njega prilagođene, za njegovu komunikaciju i potrebe”, rekao je Miroslav.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Davidu ovo sada otvara puno mogućnosti, a jedna od njih je i škola. Ravnateljica osnovne škole u Brinju kaže: traži se način da David uskoro krene sa školovanjem.

“Treba pronaći neko rješenje. Ne mogu u ovom trenutku reći koje bi to bilo, ali zato smo tu. Hoće li to biti pomoćnik u nastavi, odlasci kući, pa neki rehabilitator, povremeni dolasci u školu, u razred, najviše će ovisiti o Davidovom zdravlju”, rekla je Marija Vičić, ravnateljica OŠ Luke Perkovića Brinje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U svakom slučaju, u ovoj ga školi svi s nestrpljenjem iščekuju.

“Zašto ne očekivati sljedeće godine, evo naš prvi razred imat će samo osam učenika, kojih očekujemo. To nije prevelika grupa pa će možda uspjeti i doživjeti smijeh ili razgovor djece, a da mu to omogućiti određeno zadovoljstvo. Naravno, uz pomoć komunikatora koji je, eto, stigao”, kazala je Marija Vičić.

A David ne bi bio prvo dijete koje je, uz pomoć Tobija, krenulo u školu.

“Ima dosta djece koja koriste Tobi komunikator, čak i u školi, neka su sada prvi, neka drugi razred. Većina ne govore, rukama ne mogu gotovo ništa, a sjede u razredu i koriste komunikator kako bi mogli sudjelovati u nastavi”, rekao je Miroslav.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svega ovoga ne bi bilo bez dobrih ljudi.

Poslije emisije su krenule uplate. Neću nikada zaboraviti dvije uplate po 10 kn i to sam primjetila da su to bila djeca. Znači odvojili su od sebe da bi dali njemu, bilo je baš dirljivo. Puno ljudi se odazvalo i puno umirovljenika koji bi uplatili 100 kn od srca”, rekla je Davidova majka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jer Mirjana zna, uz muža koji je tek nedavno, nakon dugo vremena pronašao posao i skromne prihode - ovo si ne bi mogli priuštiti.

“Oko 76 tisuća kuna je otišlo za komunikator, kolica, kupili smo mu i aspirator koji je prijenosni, dobar je, nije kao onaj koji dobijemo na doznaku, doznaka vrijedi 5 godina, a ja sam ih u 5 godina već 4 promijenila”, kazala je Mirjana Burić.

Sada im ne preostaje ništa drugo - nego vježbati.

“Jedva čekam da se primimo posla. Jedva čekamo da počnemo raditi s logopedicom, ali i sami. Ići ćemo korak po korak, što ćemo dobiti, vidjet ćemo...”, rekla je Mirjana Burić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Snagu i upornost, već su pokazali - imaju. Mirjana zato sada nastavlja dalje s nadom da će jednog dana čuti ono što želi čuti svaka majka.

>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo