Donosimo priče ljudi u kojima kuca tuđe srce. Od grižnje savjesti jer je netko umro, da bi oni mogli živjeti, do njihove želje da doznaju koga je to srce voljelo i potrebe da nekome kažu hvala za ono što im je darovano.
“To je droga. Trenutak kada izvadite srce i kad gledate u onu šupljinu koja ostaje u prsnom košu, ne samo za laike, nego i nekog ko se ne bavi time, je monstruozno, dakle taj prizor, pogled u taj prazni prsni koš, je nešto od čega vas hvata jeza”, kazao je Igor Rudež, kardiokirurg.
“Kada sam ja bio bez srca tih pet dana, stalno mi je bilo hladno, znao sam da mi je hladno, osjećao sam to, valjda sam se tresao, i onda kad sam dobio to srce, kada je ono počelo cirkulirat nakon pet šest dana, samo je nestaloa ta hladnoća. Odmah sam imao potpuno drugi osjećaj”, ispričao je Dražen Lukarić, Bjelovar.
“Pet mjeseci sam disao kao riba na suhom, pun vode, to vam nikako ne mogu opisat kolika je to bila patnja i agonija. Pet mjeseci sam spavao sjedečki. I onda sam normalno počeo disati”, rekao je Dražen Zemun, Križevci.
Svi su oni na svoj način, barem jednom pobijedili smrt. Dvojici Dražena to se dogodilo prije otprilike jednog desetljeća, dok se Igor, s osamdesetak transplantacija srca iza sebe - po tome hrvatski rekorder.
“Kad bi morao jednom riječju to opisati bilo bi čarobno.”
Baš se tako danas osjećaju ovi imanjaci sa sjevera Hrvatske.
Dražen Lukarić u bolnici je proveo samo pet dana. Misleći da ide na zamjenu srčanog zaliska, koja je neočekivano loše krenula, probudio se s potpuno novim srcem.
Dražen Zemun srce je čekao deset godina, a zadnjih je pet mjeseci proveo u bolnici u stanju u kojem je morao odspavati nakon i najmanjeg napora odlaska do zahoda. Sve to ni jednom od Dražena, a ni njihovim suprugama nije bilo najgore.
“Iščekuješ, iščekuješ, stalno iščekuješ. Dođeš doma, pa onda zvoni mobitel, zvoni telefon, pa misliš oni dal ti sad javljaju, je li mrtav ili je preživio”, kazala je Nada Zemun, Draženova supruga.
“Mene je nazvala sestra s Rebra, čim je ona rekla da je sa Rebra, ja sam mislila to je to, znači umro je. Meni je slušalica ispala iz ruku, dodala mi je Leona i onda mi je rekla sestra, nemojte se ništa uzbuđivat on je dobio srce. Možete doć u Zagreb”, ispričala je Živka Lukarić, Draženova supruga.
“Mene je zvala prijateljica na mobitel iz Lourdea i rekla evo sada smo njegovu sliku ostavili tu na svetištu, pa evo kako Bog da i sudbina, vidjet ćemo. Nakon nekih pola sata, čujem neko kuca na vrata, i ulazi doktor Trbušić, i kaže nosim vam radosnu vijest, dobili smo srce za Dražena.
"Sjećam se da je to bilo kao u nekom filmu. Rotirke su išle, policija, to je bilo kao u nekom filmu. Zatim sam vidjela da nešto nose. I mislim si, pa je li to srce mog muža, je li to srce koje će proraditi u njemu”, rekla je Nada.
Nakon toga, nista više nije bilo isto. Operacija koja im je spasila život, na neki način ih je i promijenila. Uz novo srce dobili su i nešto što znanost dosad nije objasnila.
“Sami bolesnici katkad znaju reći, da su promijenili svoj način života, neke sklonosti, ritam… Jedan bolesnik je počeo planinarit prije toga nikad nije planinario”, kazao je Igor Rudež.
To je Dražen, otac dvoje djece, koji je do bolesti radio u Hrvatskim željeznicama. Prije nego se zaljubio u planine, nije znao da je dobio srce - alpinista.
“Imao sam puno prijatelja planinara i oni su mi govorili. Daj idemo Dražene malo... Uvijek sam govorio da nisu normalni, i da me to ne zanima. Poslije sam se učlanio u planinare i evo hvala Bogu sa svojom ženom sam proputovao preko planinarenja puno i bili smo svugdje od Dolomita, Austrije, Grčke, Hrvatske, Bosna, Slovenija, Srbija, Makedonija…”, ispričao je Dražen.
“Prije ga to nije interesiralo, ali sada voli otić među ljude, među mlade, voli pjevat, plesat, veselit se i uživat u životu”, rekao je Gyula Budemac, Draženov susjed i prijatelj.
“Ja nikad nisam volio slatko jesti, a sada uživam u baklavama, kremšnitama, ja možda ne bi smio toliko jesti, ima me dosta, ali meni je to prefantastično”, kazao je Dražen Zemun.
“Postao je duhovnij”, kazala je Svjetlana Novosel, Draženova kuma.
“Više sam plačljiv. Pogađaju me više neke stvari, nego ranije pogotovo kada se radi o djeci i nemoćnim osobama”, rekao je Dražen Lukarić.
Sve je to i znanstveno objašnjivo, tvrdi psihijatrica Ana Vaništa Košuta. Ljudi s transplantiranim srcem, kojih je samo lani u Hrvatskoj bilo 33. A ove godine dosad 24, suočavavali su se sa svim ovim pitanjima.
“Da li ću doživjeti da dobijem to novo srce, zatim, da li je to strašno, da moram dobiti srce od nekoga ko je umro, ali mu srce još kuca, zatim treća stvar ako dobijem to, da li će to moj organizam prihvatiti, i četvrta stvar, ako ga prihvati - tko ću ja onda biti”, ispričala je Ana Vaništa Košuta, psihijatrica.
Sve to proizvodi izniman stres, koji je onda okidač i za promjene. No ima pojava, koje znanost još nije objasnila.
“Pa mislim da u modernoj medicini ne postoji nikakav znanstveni temelj, jer to nije nešto što vi možete izmjerit, izvagat, kvantificirat, na realan način, što je duša, ali da nešto postoji, - postoji”, kazao je Rudež.
“Ne može se sve neuroznanstveno tumačit, nešto se gleda i preko emocija, preko osjećaja, preko srca”, rekla je Ana Vaništa Košuta.
“To netko objašnjava religijom, netko nečim desetim, ovisno o tradiciji, odgoju… Međutim, nešto i s vremenom naučite da ne morate sve moći izmjeriti, jer kako možete izmjerit sreću ili tugu. Ima nešto, neki metafizički dio koji mi ne možemo izmjerit, ali je tu, prisutan, ali katkad se to zna desit i to daje neku onako nadnaravnu čar cijelom ovom poslu”, kazao je Rudež.
Pacijente koje je njihov organ spasio, nerijetko intrigira život njihovih prijašnjih vlasnika.
Točno godinu dana od operacije, Dražena je slučajno, prodavajući kozmetičke proizvode, nazvala jedna žena i otkrila ono što ih je dotad oboje intrigiralo.
“Vi ste dobili srce moje susjede. Onda smo plakali svi, i gospođa preko telefona i ja, i moja susjeda koja je bila ovdje, tako da je to bilo jako stresno. Mislim da je to bilo više stresno nego onaj dan kad su mi rekli da imam novo srce”, rekao je Dražen Lukarić.
“Teško je jer ti znaš da je netko mora umrijeti da bi se život nastavio dalje. Nekome je tada bilo teško, a ja, kolko je to bilo teško, osjećaš svu sreću jer znaš da ima šanse, da preživi da dobije novi život na dar”, ispričala je Nada Zemun, Draženova supruga.
Ostatak priloga pogledajte u videu...
