Iza famozne hrvatske pretvorbe i privatizacije ostale se stotine uništenih tvrtki i stotine tisuća otpuštenih radnika. I jedna izjava koja sve ilustrira: ‘Tko je, jamio, jamio je!’
Njezin autor Ljubo Ćesić Rojs tvrdi da je tako 2000. pozvao Račanovu vlast da ili utvrdi kriminal ili zatvori priču zauvijek. Ovo prvo se naravno nije dogodilo, a krug se zatvorio tako što je u međuvremenu osuđeni Rojs zbog pronevjere tri milijuna kuna i odslužio svoju kaznu i to na sasvim prigodan način.
“Ja sam tada bila u Saboru, bila sam zastupnica, ono čega se ja sjećam da su se zapravo mnogi ljudi, mnogi političari, mnogi zastupnici tome strašno smijali”, kazala je Jadranka Kosor, predsjednica Vlade 2009. - 2011.
“Gospodin Rojs je bio dio ‘establišmenta’ dugi niz godina da je tako iskreno i otvoreno prokazao bit tadašnje vlasti ali i današnjih nekih politika koje su na istom tragu”, izjavio je Ivo Josipović, predsjednik Republike 2010. - 2015.
“Jedna od zapravo najtragičnijih izjava kojom je on targetirao cijelo hrvatsko društvu i cjelokupnu politiku”, komentirala je Jadranka Kosor.
Sad već legendarnu rečenicu izgovorio je u Saboru prije 18 godina. Uputio ju je tadašnjem novom i prvom ne-hadezeovskom premijeru Račanu tražeći od njega da se obračuna s ratnim profiterima i kriminalom počinjenim za pretvorbe i privatizacije.
“Točno. I dan danas stojim kod te izjave – ‘tko je jamio, jamio’. Promijenite zakone, zatvorite sve one koji su opljačkali Hrvatsku, koji su uzeli dionice na nelegalan način ili podvucite crtu, ‘tko je jamio jamio’, a još uvijek se jamlja, isti je zakon”, kazao je Ljubo Ćesić Rojs, bivši saborski zastupnik.
Zadnje sate služenja kazne, Rojes je provodio boćajući. Jer sud je odlučio – i on je je jamio. Tri milijuna kuna dok je bio pomoćnik ministra obrane. Formalno-pravno nije ih pospremio u vlastiti džep, nego je to iznos duga koji je oprostio svom prijatelju Stjepanu Spajiću, točnije njegovu Nogometnom Klubu Hrvatski Dragovoljac. Usput je i nekim bosanskohercegovačkim klubovima dao da besplatno koriste ugostiteljske objekte MORH-a. I eto pravomoćne presude – godinu dana zatvora i 3,2 milijuna kuna koje mora vratiti državi.
Umjesto godine dana zatvora, odabrao je društveno koristan rad u ovom zagrebačkom domu umirovljenika.
“Ovaj slučaj još uvijek se vodi oko obnove postupka, na Vrhovnom sudu je kako će tu odluku donijeti. Nek oni svi pobiju to, osoba koja nema 4 razreda osnovne škole ne bi donijela ovakvu presudu”, rekao je Rojs.
Tvrdi – zamjerio se mnogima i zato mu pokušavaju svašta napakirati.
“Mnogi su mi govorili, predlagali, zna se kome treba dati kuvertu, Jozi Brkiću, bratu od Milijana Brkića i on to može riješti sve. Da ja u svojoj slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj državi dajem nekome novce? Pa kakvo mi to imamo sudstvo, korumpirano... Rekao sam, gospodo sa mnom ćete imati problema”, kazao je Rojs.
Zbog presude je, kaže, i sam u problemima.
“Danas sam najzaduženiji čovjek u Republici Hrvatskoj sa najviše ovrha. Meni su od 2004. godine, to nije dobro da pričam u javnosti ali su mi nekoliko puta isključivali struju i plin jer ne mogu da platim. Nedavno sam se žalio u plinaru , rekao sam da mi daju malo zraka, barem dva tri mjeseca da mi odgode plaćanje ali su mi rekli kako drugima tako i vama”, ispričao je Ljubo Ćesić Rojs.
“Kada je imao rođendan nitkome nije spomenuo svoju tešku situaciju, svi su pili i jeli koliko su mogli, cijeli dan je častio, sve je sam platio”, rekla je Ruža Obradović, korisnica Doma za starije Ksaver Zagreb.
Punih sedam mjeseci dolazio je svakog radnog dana ranom zorom odslužiti svoju kaznu.
“Prvo smo se bojali. On je na visokoj vojnoj funkciji, mislio sam, kako ćemo razgovarati s generalom. Zatim je pokazao da se s njim može razgovarati kao sa svakim drugim čovjekom”, kazao je Stjepan Haladin, korisnik Doma za starije Ksaver Zagreb.
“Jako sam tužan što odlazi. Ovo je jedan od najtužnijih dana u mom životu. Život se sastoji od radosti i veselja, susreta, od boli i tuge rastanka”, Ante Škember, korisnik Doma za starije Ksaver Zagreb.
Tako je Rojs, baš poput svojedobno bivšeg HDZ-ova ministra Čobankovića koji je gulio krumpire u pučkoj kuhinji, odgulio svoju dionicu društveno korisnog rada. Čobanković je oštetio proračun za 38 milijuna kuna koje, prema presudi, ne mora vratiti nikad. Rojs svoj dug mora.
“Očito da su svi oni koji su odlučivali smatrali da je to najprimjerenija kazna odnosno najprimjerenija odluka”, rekla je Jadranka Kosor.
“Njegova izjava ‘tko je jamio jamio’ mu se možda obila o glavu? On je jedan od rijetkih, nije jedini, bilo je nešto sličnih postupaka poput njegovog… Ja ne znam koliko je on kriv, imamo presudu pa eto takva je kakva je ali je bilo puno većih pretvorbenih junaka nego što je to gospodin Rojs”, kazao je Ivo Josipović.
“On je jedan od rijetkih koji je barem nešto odslužio za ratno profiterstvo”, rekao je Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.
Zbog krilatice ‘tko je jamio, jamio’ je Rojs je postao najcitiraniji Hrvat svih vremena. Državni zavod za statistiku objavio je prije šest godina da je ta izjava s trona zbacila čak i Krležino: ‘Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture.’
A Rojs je karijeru počeo kao vozač kamiona.
“On je bio vozač Croatia busa i hvalio se time da je na međunarodnim linijama uvijek nešto imao u gepeku i da se na tome obogatio… I s te strane mu odajem priznaje jer je barem toliko pošten da prizna, on nije nikada rekao da je previše naradio”, kazao je Mario Iveković.
Iveković se, kao sindikalist, tada kad su pretvorbena kola krenula nizbrdo, bavio Croatia busom. Nekadašnji div gotovo je nestao u toj istoj pretvorbi i privatizaciji. Prestali su tu i Rojsovi švrecerski dani. Sam priznaje, u München je vozio domaću rakiju… A iz Münchena njemačke marke, televizore i videorekordere.
Njegovi švercerski dani završeni su početkom rata kada je na krvavi Uskrs, dan kad je pala prva žrtva Domovinskog rata - Josip Jović, upravo on je vozio autobus s policajcima na Plitvice. Autobus je udarila granata i tu je krenuo njegov ratni put. Paralelno, iz Croatia busa otpuštali su se radnici, nestajao je novac, tražio se novi direktor.
“Tada se pričalo svašta, spominjale su se razne osobe, znam da se spominjao i Kutlu u toj aferi, odnosno ja znam da je u nekom dijelu bio umješan. Sigurno su u taj predmet bili umješani i brojni političari iz samog državnog vrha”, rekao je Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.
Croatia bus zaposjeo je Leon Sulić, a Rojs, tada već general, zasjeo je u Sabor.
“Zaradio sam više novaca nego ikada, imao sam više novaca na računu nego svi ministri današnje i svih do sada Vlada Republike Hrvatske. Imao sam mjesečno, samo dnevnica, oko dvije tisuće maraka u to vrijeme.”
Uz dnevnice i šverc, kaže, za razliku od mnogih njegovih stranačkih kolega, nije imao potrebu krasti državnu imovinu.
“Ja nemam ništa, odnosno, sve što sam stekao sam i zaradio. Nemam nigdje ni jedne jedine dionice. Imam stan i ništa više”, rekao je Rojs.
Ne može se to reći za mnoge njegove tadašnje kolege. Prema nekim procjenama, pretvorba i privatizacija oštetile su Hrvatsku za 4 milijarde njemačkih maraka i ostavile je bez 370 tisuća radnih mjesta. Događalo se to za Tuđmanova mandata, ali na njega i na Šuška - Rojs ni danas ne da.
“U cijelo toj priči nema nigdje Tuđmana. Sve se ovo zapravo događalo jer Tuđman nije bio ekonomista, on se nije dobro razumio u gospodarstvo. Također i sa smrću ministra Gojka Šupka, oni su bili ozračeni, otrovani, ubijeni… Ne znam točno tko ih je ubio ali mislim da ih je ubilo 90 posto najbiližih suradnika koji su radili okolo njih. Nažalost, ti ljudi su bili oko njih i grabili su samo sebi”, ispričao je Rojs.
“Ja mislim da je vrijeme da se prizna da je to bila pljačka. Da politika javno prizna. Svaka i aktualna, i ona opozicijsk, da svi priznaju da se radilo o jednoj velikoj pljački. To znaju i mala djeca, još malo pa će se o tome pisati u udžbenicima ali politika nije priznala”, kazao je Iveković.
“Ja mislim da mora biti jasno da je taj kriminal, u pretvorbi i privatizaciji, predstavljao sudioništvo države kriminalaca u pljačkanju države da su oni imali najprije podršku u državi da to sve pretvore, a poslije su imali zaštitu od kaznenog progona do današnjih dana”, kazao je Ivo Josipović.
Upravo su bivša predsjednica Vlade i bivši predsjednik Republike zaslužni što je donesena izmjena Ustava prema kojoj kaznena djela iz pretvorbe i privatizacije ne zastarjevaju. Dogodilo se to za njihova mandata, na njihov prijedlog, ali sve je, čini se, ostalo samo mrtvo slovo na papiru.
“Ja postavljam pitanje zašto državno odvjetništvo nije preotvorilo niti jedan predmet od brojnih predmeta koji su završili u zastari, a odnose se na kriminal u pretvorbi i privatizaciji”, rekao je Iveković.
“Ništa se u tesku ustava nije promijenilo samo ga je ustavni sud istumačio na način da ona zastara koja je nastupila ne može biti obnovljena, a to je zapravo cijela pretvorba i prvatizacija”, kazao je Josipović.
“Mi u ovom trenutku ponovo, osobito u nekim velikim predmetima u suđenju za ratno profiterstvo imamo poništenu presudu I sve se vraća na ponovljeno suđenje”, rekla je Kosor.
Stvari je na početak vratio slučaj HYPO INA/MOL Ive Sanadera u kojem je osuđen na osam i pol godina zatvora.
Ustavni sud poništio je presudu, a s njom praktički i odredbu Ustava o nezastarijevanju kriminala jer je rekao da se ne može primjenjivati retroaktivno na slučajeve koji su do lipnja 2010. kada je usvojena već pali u zastaru. A presuda je ionako bilo malo.
“Praktički doveli su me na prosjački štap. Samo što ja njima neću govoriti javno, ne želim da mi se smiju oni koji žele zlo meni i mojoj obitelji”, kazao je Rojs.
“Još uvijek imam dvije mirovine. N želim se odreći staža koji sam radio od 1976. Do 1982. godine. Radio sam u Njemačkoj ali je problem što sam radio ‘na crno’”, rekao je Rojs.
Na crno je sagradio i kuću u parku prirode Medvednica. 2004., godinu nakon što ga je Sanader izbacio iz HDZ-a morao ju je srušiti. Šest godina kasnije, opet je gradio na istom mjestu i u istim gabaritima. I opet je dobio nalog za rušenje. Uz njega i presudu – uvjetno šest mjeseci zatvora. Ali, na kraju ju je ipak uspio legalizirati. Kaže, ondje mu sad živi kći, a rušiti je morao jer se zamjerio Sanaderu.
“Ja sam spreman oprostiti jer tako sam odgojen, tako me vjera učila. Ali nisam oprostio našim hrvatskim judama, veleizdajnicima, njima neću oprostiti nikada”, kazao je Rojs.
Danas je taj isti Sanader po sudovima, a Rojs je svoje odgulio. U HDZ bi se, kaže, ironije li, vratio kad bi se Plenković želio pozabaviti upravo ratnim i pretvorbenim profiterima. No, prije će u vlastitu aranžmanu.
“Prvo ću pozvati hrvatske časne i poštene ljude, hrvatske branitelje… Najvjerojatnije ćemo osnovati stanku. Ne znam da li će se zvati Hrvatski demokratski zbor ili Hrvatska demorkatska zajednica doktora Franje Tuđmana. Ja ne želim sam osnovati novi HDZ nego grupacija ljudi koja će biti sa mnom. Ja ću ih pozvati. Vidjet će te koji su to ljudi, ima vremena. Sto domovnica smo već skupili, pripremili smo statut i idemo u nove pobjede... Sve sam to već predlagao generalu Gotovini, na što mi je on rekao da pustim politiku”, ispričao je Rojs.
A politika mu nije ni mrvu drukčija od one koju je zagovarao devedesetih.
“Tko je vidio da pivac na pivca skače? Nitko. Nisam nimalo ublažio svoju politiku i nikada ne bi prihvatio Istanbulsku konvenciju, našao bi način da se homoseksualci množe u drugim državama pa bi u Hrvatskoj bili očišćeni od njih. To je bolest koja se treba liječiti. Da mi je jedno od djece homoseksulac ja bi ga se odrekao i rekao da ide di god želi…”, kazao je Rojs.
Pobrinut će se, dodaje, i da ratni profiteri i krivci za pretvorbeni kriminal napokon odgovaraju. Sebe među krivcima ne vidi. Baš kao što se ne vidi ni nitko od onih koji su omogućili da danas grcamo u dugovima, nezaposlenosti i usnulom gospodarstvu.
“Sve stranke koje su bile na vlasti snose veću ili manju odgovornost za to što je Rojsovo načelo ostvareno na ovaj način”, rekao je Ivo Josipović.
“Dakle na kraju dana kad uzmem u obzir sve poznate slučajeve moglo bi se reći da je imao pravo, a to ozbiljno mislim”, rekla je Jadranka Kosor.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
