Priznanjem da je pogriješila obećavši da će preseliti Ured s Pantovčaka predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović s dnevnog reda je skinula temu svih predsjedničkih izbora još od dvijetisućitih.
A otvaranjem šume od čak 700 tisuća kvadrata za građane Pantovčak prestaje biti utvrda usred grada nedostupna običnim smrtnicima.
A Vila Zagorje, kako se zvala kada je sagrađena za druga Tita, Predsjednički dvori kako ih je nazivao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ili Ured predsjednika, odnosno predsjednice kako se nazivaju sada, imaju zaista burnu i zanimljivu prošlost.
Sve tajne Pantovčaka i šume koju smo prvi obišli otkriva naša reporterka.
Tko visoko leti, nisko pada. U slučaju hrvatske predsjednice – u Visoku nije ni poletjela, a ni pad nije baš bolan jer znači ostanak na Pantovčaku. A kad se već nije preselila i ispunila obećanje, odlučila je dvije trećine ogromne šume, u dogovoru s Vladom, prepustiti gradu Zagrebu.
“Mene će opet zapasti da radim, tu šumu treba urediti stoga idemo raditi, a moj govor završava i počinje s tim”, kazao je Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba.
“Južno od ureda predsjednice, dio koji ide prema gradu je dio šume koji će se predati Zagrebu…”, rekao je Zvonimir Andrić, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne.
Zvonimir je zapovjednik Zaštitne satnije Počasne bojne koji čuva predsjednicu, ali i, do ovog trenutka, prilično veliku granicu na Pantovčaku.
Proveo na je u razgledavanje šume po kojoj će dogodine, bez nadzora, moći ući bilo tko. Gotovo netaknuta priroda, kaže nam, niti jedna novinarska ekipa nikada ovdje nije ušla ovoliko duboko. Brine ga malo što će se dogoditi sa životinjama kad ovdje navale ljudi.
“Imamo jelene lopatare, muflone, srne, to je ono što se najčešće viđa ovdje kod nas. Od ovih sitnijih, lisice su ovdje kao domaće životinje, viđamo ih svakodnevno”, kazao je Andrić.
Još se ne zna što će biti s njima kad ih preuzme grad. Ako ostanu, morat će i dalje biti ograđene, i zbog sebe i zbog ljudi. A boji se Zvonimir, i psi koje bi građani ovdje doveli u šetnju, mogli bi im predstavljati problem.
“Neću reći da su pitome ali nisu ni potpuno divlje jer već su one navikle da tu ljudi šetaju, do sada nisu osjetile prave neprijatelje…”, rekao je Andrić.
A zna zalutati i poneki nenajavljeni gost. Bez ubzira na to dođe li po kestene ili gljive, straža ga tretira kao uljeza.
“Imali smo nekakvih incidentnih situacija, međutim ništa značajno. Mi smo to na razini naših sigurnosnih propisa riješili”, kazao je Andrić.
Neki od prvih susjeda nikad u životu nisi bili u ovoj šumi. Starosjedioci jesu, ali prije 40-ak godina, prije nego što se ovdje uselio Tito - prvi u nizu predsjednika s Pantovčaka.
Upitali smo susjede koliko puta su posjetili zemljište, i jesu li uopće obilazili park.
“Pa i ne baš, bili smo nekoliko puta u parku jer su nam dozvolili da čistimo ali kad je Tito umro mogli smo na kratki period ići do potoka”, rekla je Ana Zemljan, susjeda.
“Jedanput su se susjedi zaputili u branje kestenja, no ubrzo je došla vojna policija i potjerala ih je. Nema ni potrebe preskakati ogradu, mufloni šetaju uz ogradu i možemo ih gledati bez da preskačemo ogradu”, kazao je Žarko Beljak, susjed.
Predsjednicu u šumi, dodaju, nikad nisu vidjeli. Zaštita aktualnog državnog poglavara može biti tajna. Ali, onih bivših ne.
Bivši predsjednik Ivo Josipović nam je priznao da je jako rijetko obilazio šumu, jer kako kaže, nije imao vremena za to uz posao i veliku odgovornost.
“Dio šume je ostao netaknut baš zato što nije bio pristupačan ljudima, jer se koristio na način kako se koristio puno prije, pa je taj dio ostao netaknut i jako je blizu grada što je odlično za prirodu”, rekao je Andrić.
Jedno dva sata laganog hoda trebalo nam je da obiđemo šumu veličine stotinjak nogometnih terena. Velika je to površina u kojoj će uskoro moći uživati i građani.
“Predsjednik ili predsjednica moraju imati dostojan ured koji predstavlja Hrvatsku, tu dolaze strani predsjednici, kraljevi, prema tome Hrvatska mora imati decentno mjesto gdje prima takve goste, osim toga ima još nešto drugo… Ja sam obišao mnoge urede predsjednika i ovaj naš je lijep ali daleko daleko do toga da bi bio najraskošniji, rekao bih da je među skromnijima”, kazao je Ivo Josipović, predsjednik Republike 2010. - 2015.
Pantovčak, kao što se može reći, krije brojne tajne. Priče o duhovima ništa su naspram imovinsko - pravne zavrzlame u kojoj nasljednici Habsburgovaca i danas prijete tražeći svoj dio Pantovčaka.
Upitali smo bivšeg predsjednika Ivu Josipovića zna li priče o tajnama Pantovčaka i duhovima koji navodno onuda hodaju.
“A ne, nema ni druga Tita, nema ni predsjednika Tuđmana… Bila je jedna tajna koja se otkrivala kada sam došao u ured, bila je jedna velika čelična pisaća mašina o kojoj se pričalo svašta pa je došlo i do medija da su u njoj skrivene velike tajne… Ja sam onda naravno nazvao najprije predsjendnika Mesića I pitao ga što se nalazi tamo, a on mi je odgovorio da nema pojma i da to stoji zaključano jako dugo. Nazvao sam zatim MUP nakon čega je formirana komisija, došli su iz MUP-a otvorili su pisaću mašinu i unutra nije bilo ništa osim jednog nalaza krvne slike predsjednika Mesića koja je bila jako dobra i pokazala da je on zdrav i vitalan čovjek kao što je i danas”, ispričao je Josipović.
Vitalan je bio i Tito kada je 1964. uselio u novoizgrađenu vilu Zagorje. Projektirali su je poznati Hrvatski arhitekti Vjenceslav Richter i Kazimir Ostrogović. Nije tajna da je partija tada za potrebe gradnje ovog kompleksa mnogim ljudima otuđila kuće i zemljišta.
Bez najvećeg dijela ostala je barunica Nikolić, poznata hrvatska slikarica koja je sav svoj imetak i pravne sporove ostavila nećakinji Gabrieli Habsburg. Obje su preminule, ali borbu za nasljedstvo nastavila je Gabrijelina kći.
Sve tajne Pantovčaka iz tih vremena kriju se u državnom arhivu.
Na uvid smo dobili četiri registratora. Jedan od njih se tiče imovinsko pravnih odnosa, a većina toga ovdje otpada na barunicu Nikolić jer je ipak njezine zemlje ondje bilo najviše. Njihov spor trajao je godinam, traje još uvijek… Bunili su se tu i jedna i druga strana, znači s jedne strane SR Hrvatska s druge Vera Nikolić. Jedna dio se odnosi i na radove kada je počela gradnja vile Zagorje, među ostalim ona navodi da su joj tada radnici uništili kukuruz, da joj beru grožđe u vinogradu, da je pretrpjela veću štetu pa među ostalim traži naknadu i za to.
Barunica je u zamjenu trebala dobiti nekoliko stanova u Zagrebu i atelier, no njezini nasljednici tvrde pogodba nije ispoštovana do kraja. I tako Hrvatskoj i danas prijeti da ostane bez ovog važnog dijela imovine.
Na mjestu današnje vile Zagorje bili su baruničini dvori. Sravnjeni su za zemljom zbog vile u kojoj Tito, priča se nije ni volio boraviti.
Jedna od smješnijih stvari na koje smo naletjeli proučavajući ove dokumente su ekspoze Jovanke Broz poslane šefu republičkog protokola. Jovanka se naime jako žali na osoblje vile Zagorje, kaže da samo dvije sobarice imaju volju da joj ugode ali nedostaje im potrebno znanje, za ostale kaže da ne zadovoljavaju, ni kuhari ni konobari ni frizerke, da je prizemlje neuredno, da je suteren užasan da zapravo nitko ne zna kako se brinuti o Titu.
Također je zamolila da joj nađu frizerku umjetnicu koja će samostalno i smaoinicijativno joj raditi frizure ali ona ne želi platiti što god bude tražila. Doslovno piše tako. Kaže, treba nešto znati i o garderobi predsjednika znati pakirati za put. A sve ove godine još se tome nisu naučili, dala im je, kaže, rok od pet godina, ali se u pet godina, otkad je vila Zagorje otvorena, ništa se nije popravilo.
“Dok su druge republike (čak i BIH) znatno uznapredovale. Smatram da u vili Zagorje jedino vrijede cvjetni aranžmani.”
Među papirima nalaze se podaci o svakoj žlici, polici i šarafu koji su kupljeni za potrebe vile Zagorje. Nije se štedjelo, naručivale su se specijalne kristalne čaše s logom i posuđe od čistog srebra.
Vila Zagorje rađena je na kredit. U spisima stoji da je u RH Republički fond za stambenu izgradnju dodijelio zajam od 80 milijuna dinara, a ono što je zapravo jako zanimljivo pogotovo u današnja vremena kamata je bila tek jedan posto. Iako to nije bilo specifično za Jugoslaviju u ta vremena dosta toga se za vilu Zagorje ipak uvozilo izvana, recimo, našli smo specifikaciju troškova uvoznog kristala uvoznih okova i sličnih stvari.
Za razliku od Tita, Tuđman je volio boraviti na Pantovčaku. Za rata je ovdje bilo najsigurnije. Priča se da je čitavo zemljište premreženo tunelima i skloništima. Za rata se ovdje odlučivalo o svemu. Kroz ured je prolazilo mnogo ljudi, a vrata su bila otvorena i stranim novinarima.
“Mogu potvrditi da je svim hrvatskim vojnim zapovjednicima naređeno da ne napadaju”, kazao je Franjo Tuđman, predsjednik Republike 1991.-1999.
Iza Tuđmana je, tvrde neki, na Pantovčaku ostalo nekoliko mlijuna maraka poslanih iz dijaspore za obranu domovine i obični stari crni telefon – izravna veza s Miloševićem. Njegovi nasljednici nisu puno toga mijenjali. Barem što se interijera tiče.
“Kada god bih te goste sretao kasnije uvijek su hvalili da su bili jako dobro ugošćeni”, rekao je Stjepan Mesić, predsjednik Republike 2000.- 2010.
Petero predsjednika do sad je prodefiliralo Pantovčakom. Od Tita do Kolinde. Jedino Tito nije spominjao preseljenje. Ostali su govorili ili o drugoj lokaciji ili barem otvaranju šume za građane.
“Nakon raketiranja Banskih Dvora, ova lokacija se pokazala kao jedna od najpogodnijih za ured predsjednika što se i pokazalo u budućim godinama kao lokacija koja se da lako štititi”, kazao je Andrić.
Čak je i Tuđman tada pričao barem o otvaranju parka javnosti, ali mu zbog ratne sigurnosti to tada nisu dozvolili. Čim je na vlast došla trećesiječanjska koalicija počela je priča o smanjenju troškova i HDZ-ove dekadencije. Stipe Mesić je u prvoj kampanji govorio da će se odreći i Pantovčaka i Brijuna. Oba mandata proveo je ovdje.
Ivo Josipović je također pričao o najjeftinijem i najekonomičnijem rješenju. Ali, i njemu se gore svidjelo pa je na drugu obljetnicu svog mandata na zanimljiv način objasnio zašto se ne bi odrekao ni parka, a ne ureda.
Umalo se i preselio, ali tek na samom kraju mandata kad se već znalo da će ga naslijediti Kolinda. Tada je na vlasti bila SDP-ova kloalicija koja je ubrzano radila na tome da novoj, HDZ-ovoj predsjednici ispuni želju. Iako je izgledalo kao da baš to želi, odjednom je HDZ na SDP-ov dar gledao kao na trojanskog konja.
“Ostaje potpuno nejasno kako će izgledati to preseljenje, i što će se seliti, gdje će se seliti, i da se selidbom neće izgubiti neki važni dokumenti”, rekao je Željko Reiner, saborski zastupnik, 2.2.2015.
“Kada riječ o predsjedničinom obećanju da će se preseliti, smatram da nije baš ozbiljno. Jer se nije preselila i sad traži neko opravdanje, iako nepotrebno… Ja je podržavam u tome da ostane na Pantovčaku to nije bio ni moj vrt nit je njen nego je ozbiljno mjesto za vođenje politike”, kazao je Josipović.
A na jedno politički važno pitanje, bivši predsjednik odgovara u rukavicama.
“Ne znam bi li se vratio na staro mjesto, to bi mogli građani odlučiti. Vidjet ćemo kada dođe vrijeme”, rekao je Josipović.
A vrijeme se bliži. Novi predsjednički izbori su za dvije godine. I zato Josipović misli da je Kolinda, dodijeljivanjem šume narodu, već krenula u kampanju.
“Puno je važnije pitati kandidata ili kandidatkinju ili sadašnju predsjednicu ili buduće kandidate što su napravili za ono što je njihova nadležnost, dakle vanjska politika, zašto imamo loše odnose sa susjedima, zašto je Hrvatska na međunarodnoj sceni proskribirana pomalo kao jedna ultradesničarska zemlja”, kazao je Josipović.
S nostalgijom se od ovog dijela Pantovčaka oprašta i Zvonimir. Jedini ured koji se preselio je, eto taj njihov.
“Nama je ovdje izuzetno ugodno radno okruženje. Na neki način imamo tu zabrinutost što će biti sa tim životinjama u buduće. Zaista ne bi voljeli da dođe nekakvo vrijeme, razdoblje, kada se neće znati tko tu radi i tko je za što odgovorna”, rekao je Zvonimir Andrić, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne.
Ni susjedi nisu baš sigurni kako će to sad izgledati. Do sad su bili sigurni i imali su, kažu, predsjedničke susjede za poželjeti. U svim garniturama.
“Ne bojimo se kad vidimo vojsku s oružjem, baš suprotno…”, rekao je Ivan Zemljan, susjed.
Ni predsjednički ured više nije problem. Sad znamo da ostaje na Pantovčaku. Barem do nove predizborne kampanje dok se netko opet ne sjeti da bi građanima mogao malo zamazati oči.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
