Neobična priča o poslovanju jedne privatne srednje škole u Zagrebu. Da je škola u stečaju, nastavnicima su otkrili učenici, a da ne dobivaju plaću, uposlenici su doznali u banci. 26 učenika svaki dan dolazi na nastavu u ovu zagrebačku školu, a škola pravno ne postoji već tri tjedna.
"Saznao sam, nećete vjerovati, preko učenika. Njihovi roditelji su se potrudili da malo istraže stvarni status škole. Nama ravnateljica nije niti jednom rječju rekla o realnoj situaciji i stanju škole. Roditelji su našli da je škola pod stečajnim postupkom", rekao nam je Božidar Kemić, bivši predavač fizike u Prvoj srednjoj informatičkoj školi s pravom javnosti.
Prva srednja informatička škola s pravom javnosti, u vlasništvu bračnog para Jadranka i Jadranke Tudović, zbog stečaja je izbrisana iz sudskog registra. Nitko od sada već bivših djelatnika nije znao ni da je u stečaju.
Krivotvoreni dokumenti
"Ono što sam poslije doznao raspitujući se o tom slučaju je da je pravna osoba, dakle to je osoba koja je otišla u stečaj i koju zastupa stečajni upravitelj. Za dobar dio moga boravka u školi, tu je osobu zastupao netko tko je ne bi trebao zastupati. Netko tko se meni potpisivao na službenu komunikaciju je bila ravnateljica koja tu nije imala što raditi", smatra Damir Vukres, bivši predavač.
Ravnateljica im je potpisivala i isplatne liste koje su uredno dobivali, a koje, poslije su doznali, nisu istinite.
"To mi je dala ravnateljica. I s time sam došla na HZZO i prihvatili su ga kao legalan, tj. dobila sam naknadu, kasnije porodiljnu naknadu. Ništa nisu provjeravali", ispričala je Patricija Bogdanović, bivša profesorica fizike.
"Meni doprinosi nisu uplaćivani sustavno, iako je u isplatnim listama pisalo da su uplaćeni. Dakle, to su ustvari krivotvoreni dokumenti", nadodaje Božidar Kemić.
Nisu im uplaćivani doprinosi, ali ni plaća. Barem ne onako kako po zakonu treba biti.
"Na uplatnici je pisalo da se radi o školi, ali je pisalo i privatno ime. U početku mi nije bilo jasno što to dvoje radi zajedno. Ali sam poslije shvatio. Na početku vi to ne vidite. Jer piše škola", pojašnjava nam Damir Vukres.
Novac su uplaćivali ili suprug ravnateljice ili tadašnji tajnik škole, ali sa svog, privatnog, umjesto službenog računa same škole. Da ih se ne tretira kao zaposlene građane, bivši djelatnici škole saznali su u banci.
"Kada sam želio aktivirati plaćanje na rate, preko svog tekućeg računa gdje mi je stizala plaća, oni su rekli da ja ne primam dohodak. I da nikako ne mogu to učiniti. I oni su rekli da se to što se meni uplaćuje kao dohodak nije dohodak, nego privatna uplata", šokirano nam priča Kemić.
"Ja sam isto tad u to vrijeme išla u banku, pa sam malo isto htjela pitati da li i ja mogu dići kredit jer sam isto mlada majka dvoje djece. Rekli su da ne mogu, da nisam zaposlena. Pa sam pitala kako je to moguće", prisjeća se Bogdanović.
Prva srednja informatička škola postoji gotovo 15 godina. Privatna je to škola u kojoj godina školovanja košta 33 tisuće kuna. Nekoliko je puta mijenjala adresu, a sada se nastava održava u privatnoj kući u elitnom zagrebačkom naselju Vrhovec. I sami predavači kažu - škola je odlično zamišljena i jedinstvena je po svom cjelovitom programu. Učenici su osvajali mnoge prestižne nagrade, a još u siječnju su razgovarali s astronautima u svemiru. Sada četiri razreda srednješkolaca polazi školu koja više pravno ne postoji. Ravnateljica, ujedno i suvlasnica, Jadranka Tudović, o tome nije obavijestila njihove roditelje.
Ravnateljica tvrdi: 'Dug ne postoji'
"To u principu je stvar koja se službeno nije obavijestila. Službeno nismo roditelje obavijestili jer ne bi imalo smisla. Dakle, djeca idu u školu koja ne postoji trenutno. U sudskom registru ne postoji. Fizički ovdje stoji. To je jedan dio. Ali ovaj drugi dio je funkcionalan", rekla nam je ravnateljica Jadranka Tudović.
Financijski su problemi u školi nastali, tvrdi ravnateljica, jer nisu svi roditelji uredno plaćali školarinu. Kaže, taj je dug prema školi dosegao milijun kuna, a oni su se godinama snalazili dižući privatne kredite. Dug je dosegao gotovo dva i pol milijuna kuna još 2010. godine, pa je Financijska agencija zatražila stečaj škole. Ravnateljica pak tvrdi, dug ne postoji.
"U principu ta dva milijuna kuna nisu dug. Samo ove neizvršene obveze, a ovo nije dug", kaže ravnateljica, a na upit zašto su blokirali račun kazala je: "Da, pa to je bio taj početak gdje onda u stvari je i bila ta odluka, početak odluke te transformacije. I jednostavno godine su nekako procurile i išle", rekla je Tudović.
Treći inspekcijski postupak otkad škola postoji
Škola je, dakle, poslovala pet godina s blokiranim računom. Zato su se snalazili na sve načine, pa i privatnim uplatama plaća, a sve s cijem, tvrdi ravnateljica, da spase školu. "Pa jednostavno tako je funkcioniralo", kazala je ravnateljica. Na upit je li joj jasno da je to kršenje zakona, odgovorila je:
"Dobro. U principu, ovo što ste i sami rekli, nije moglo sve ići s računa jer neke stvari su bile povučene, tako da na neki način je tako funkcioniralo", izjavila je, no nije mogla objasniti "plaće" koje su zaposlenici dobivali s nečijeg privatnog računa.
U Ministarstvu obrazovanja su nam potvrdili da upravo traje inspekcijski postupak nad školom, treći otkad škola postoji. I ranije su nalazili nepravilnosti - nepedagoško vođenje škole i nepravilni ugovori o radu. Da im je cijela priča poznata, rekli su i predavačima.
"Da, znaju da se radi na crno, i da radi nekompetentan kadar. Da oni tu ne mogu ništa osim poslati kazne. Škola tu i tamo plati kazne, ali nikome ništa. Onda sam se pitala tko sam tu ja da idem nešto mijenjati, ako ministarstvo to dozvoljava, onda je to valjda u redu", kazala je Patricija Bogdanović.
Izostanak reakcija nadležnih institucija
Bračni par Tudović na istoj adresi sada pokušava otvoriti novu školu - Srednju školu informacijskih tehnologija s pravom javnosti i prebaciti učenike u nju. Tvrde da otvaranje nove tvrtke nema veze s dugom koji ne priznaju niti stečajem, već da im je cilj bio samo promijeniti ime škole jer im zvuči prikladnije. Ali eto, hrvatski su zakoni takvi da za to moraju otvoriti i novu tvrtku. Istovremeno, djelatnici Ministarstva znanosti šetaju školom, premjeravaju knjižnicu i wc-e ne bi li im dali dopusnicu za tu novu školu. A to što ova po kojoj šetaju ne postoji, a djeca u nju idu, ih izgleda uopće ne brine. Jer im, čitamo iz njihovog odgovora, nitko nije službeno javio.
"Osnivač školske ustanove koja je prestala s radom dužan je Ministarstvu dostaviti pisanu obavijest o prestanku rada. Ministarstvo takvu obavijest nije zaprimilo", stoji u njihovom odgovoru.
U hrvatskoj je 27 privatnih srednjih škola. Pola od toga je samo u Zagrebu. U ovoj i prošloj godini su, kažu nam iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, imali 15 nadzora. Zatekli su 22 nepravilnosti. Konačni rezultat - podijeljena je samo jedna kazna. Ni te jedne ne bi bilo da netko nije prijavio Ministarstvu. Jer redoviti nadzor ne postoji zbog premalog broja inspektora.
Na prijave predavača nije reagiralo ni Državno odvjetništvo. "Odvjetnik koji je to zaprimio kaže da se tu nalaze elementi kaznenog djela. I da će me policija kontaktirati. Ali me nije kontaktirala. I shvatila sam to kao očito nešto što nije važno", nadodaje Patricija Bogdanović.
Ako nikome od nadležnih nije dovoljno važno kako će ova priča završiti, učenicima i njihovim roditeljima zasigurno itekako je.
"Mene su učenici pitali što će biti. Rekao sam im da razgovaraju s roditeljima i da ih se zaštiti da ne izgube godinu", kazao je bivši profesor Kemić.
Školska je godina već debelo u tijeku. Za upis u ovu školu ne postoji bodovni prag, a nastavni plan je jedinstven, kao i u svakoj strukovnoj školi. Iz Ministarstva znanosti odgovaraju: u slučaju prestanka rada škole osnivač, u ovom slučaju bračni par Tudović, mora zbrinuti djecu. Pa onda postaje već pomalo jasno da će oni to i učiniti - jer će im to isto ministarstvo vjerojatno dati zeleno svjetlo za novu školu. A dva milijuna kuna duga, nepravilnosti u radu i izgubljeni staž nastavnika - postat će samo još jedna u nizu pravih hrvatskih priča.
