Kujundžić je bio tada tek na početku mandata u Plenkovićevoj Vladi, no dvije godine kasnije na HZZO-ovu popisu čeka 865 tisuća pacijenata. To je čak 100 tisuća više nego prošle godine. Problem je istražila naša reporterka.
Na hitnu je primljena u noći. Jer odjednom nije mogla stati na noge i izgubila je kontrolu nad mokrenjem. Na CT-u su posumnjali. Na magnetu rano ujutro i dokazali. Pacijenticu čeka borba za život.
“Imamo jasnu sliku o čemu se radi i tu nije bilo čekanja”, rekla je predstojnica Zavoda za radiologiju KBC Sestre milosrdnice Dijana Zadravec.
No, sasvim druga borba, ona sa sustavom i administracijom, čeka pacijente koji nisu hitni. To što je crvena, Mirjani ništa ne znači. S uputnicom - na šalteru za centralno naručivanje postala je samo broj.
“Imam upalu mjehura i tragove krvi u mokraći. Bila sam na Rebru, ali tamo nije bilo doktora, u Sigetu naručuju tek poslije Nove godine, a na Rebru šestom mjesecu, a mene boli”, kazala je pacijentica Mirjana Jozić.
Mirjana sa svojim problemom odlazi. Dina tek dolazi.
“Često padam. 3, 4 puta i nemaju pojma zašto, kralježnica mi je otišla. Doktori misle da ima neki drugi razlog zašto je to tako. Misle da je sinkopa u pitanju…”, rekla je pacijentica Dina Blašković.
No, prije toga morat će obići šaltere na nekoliko odjela kako bi se naručila na sve pretrage. A ono što je sigurno jest, da ih neće obaviti u istom danu. Jer kompjutor ne zna da ima slomljenu ruku, štaku i 78 godina.
U zagrebačkoj Vinogradskoj najdulje se čeka na magnet glave i kralježnice. Godinu i pol. Dugo se čeka i na imunološki prvi pregled. A siječanj 2020. uskoro će biti popunjen i na oftalmologiji. Liječnici na odjelu radiologije objašnjavaju, jutro je rezervirano za hitne pacijente. Popodne se obrađuju ambulantni. Rade u dvije smjene, na dva magneta čak i subotom.
“Ovdje se obrađuju vrat i kralježnica. Mi resurse za veću i širu obradu nemamo, ujutro je dnevna bolnica i limitirana popodnevna smjena. To je sve što mi možemo dati”, kazala je predstojnica Zavoda za radiologiju KBC Sestre milosrdnice Dijana Zadravec.
A sličnu bitku vode svi veći centri.
“U jednoj godini ukupan broj liječnika odradio je 3 milijuna prekovremenih sati - to dovoljno govori koliki je nedostatak izvršitelja u sustavu, ako nemate liječnike onda neke preglede ne možete obavljati svaki dan nego jedan ili dva puta tjedno. Što limitira ponuđene termine”, rekao je Krešimir Luetić iz Hrvatske liječničke komore.
Hrvatsku je od ulaska u europsku uniju napustilo 650 liječnika. Još tisuću o tome ozbiljno razmišlja, jer su kažu u komori zatražili papire koji su preduvjet za odlazak van. Tu su i aparati.
“Prosječna starost naših uređaja znatno je viša nego u EU pa je i kvarenje takvih uređaja još jedan od problema koji se javljaju. Prosječna starost je deset godina, to je prosjek CT-a i magnetske”, objašnjava Luetić.
No, nisu to jedini problemi. Još jedan u nizu je informatizacija sustava.
Na listama HZZO-a najdulje se čeka na operaciju ručnog zgloba- u prosjeku 815 dana, početak ortodontske terapije 561 dan. Od dijagnostičkih pregleda na magnete se u prosjeku čeka od 350 do 450 dana. a prvi pregled kod reumatologa čeka se 284 dana.
No, sami priznaju to ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Jer na njihovim stranicama stoji da se na magnet vrata i kralježnice u Vinogradskoj čeka tek jedan dan. A zapravo tamo na red pacijent neće doći još dva Božića.
“Mi baratamo podacima koje nam dostavljaju bolnice i to je na našim web stranicama”, kazao je ravnatelj HZZO-a Lucijan Vukelić.
A neumrežene bolnice, ne dostavljaju ni podatke. U iduće tri godine HZZO bi trebao u informatizaciju uložiti 120 milijuna kuna iz Europskih fondova. A do tada će teško kontrolirati i višestruku naručivanje pacijenata koji osim što se ne odjavljuju s liste ukoliko su pregled napravili nego i, tvrde u HZZO-u, ne podignu trideset posto nalaza magnetske rezonance. Tako dio krivnje za duge liste čekanja svaljuju i na njih.
“Možda bi to spriječili potrebno je napraviti informatizaciju sustava - gdje će na jednoj stranici biti dostupni termini i u rangu najbližih kilometara ustanove gdje se nešto možće naporaviti - tako bi se jednim klikom pacijent mogao upisati i ne bi bilo dvostrukih kriterija, omogućio bi se pristup u roku i najbližem mjestu”, rekla je Jasna Karačić iz Udruge za promicanje prava pacijenata.
Iz Udruge kažu, pacijenti žele znati što znači dugo što kratko čekanje. A tihj protokola nema. A u HZZO-u pak tvrde, liste čekanja normalne su svugdje u svijetu: ali nisu sigurni jesu li svi kapaciteti potpuno iskorišteni.
“Teško mi je to reći. Sudeći po listama čekanja neki rade više neki manje. Vi ne možete odrediti nadstandard ako nemate standard”, rekao je Vukelić.
A zašto ga svih ovih godina nema nitko ne odgovara. Iz ministarstva zdravstva punih tjedan dana nisu pronašli sugovornika.
“Ovom prigodom nismo vam u mogućnosti osigurati izjavu predstavnika Ministarstva zdravstva pa Vam u nastavku šaljemo podsatke vezano uz projekt prioritetnih lista”, stoji u priopćenju.
A riječ je o projektu uvedenom lani, a odnosi se na pacijente čije zdravstveno stanje nije hitno, ali niti ne trpi čekanje na listi.
“Nitko se nije sustavno uhvatio u koštac. Postojali su projekti ad hoc rješavanja: program plus, otvorena vrata, prioritetne liste, to su sve pokušaji nesustavnog riješavanja nego ad hoc, a upravljanje listama čekanja je trajan proces poznat u svim državama i tako ga treba doživjeti. Za uvođenje prioritetnih lista treba osigurati preduvjete da bi na terenu to funkcioniralo a ne samo imati ideju koja je logična jer nisu svi pacijenti jednako hitni ali provedba nije najbolja”, ispričao je Luetić.
Iz ministarstva poručuju da je ove godine prioritetno naručeno 14913 bolesnika, a većina pregleda je učinjena unutar 4 do 6 dana. Za preko 90 posto tako upućženih pacijenata utvrđeno je da su zaista zahtijevali prioritetnu dijagnostiku i liječenje.
U prioriteno naručivanje od 66 bolnica, uključene su 24.
“Važna je i edukacija liječnika i da se to ne zloupotrebljava i da oni kojima je dosita hitno dođu do dijagnoze i terapije ali to nećem riješiti globalni problem liste čekanja”, smatra Karačić.
A on i dalje postoji. Pa se mnogi pitaju trebaju li uz sve što su platili, plaćati i privatne preglede.
“Što da radimo to je ipak predugo. Ja vam mogu reći da imam 44 godine radnog staža, dodatno osiguranje od prvog dana i svakog mjeseca mi od mirovine uzimaju 200 kuna. To nije u redu…”, kazao je pacijent Josip Novak.
“Cijeli život sam uplaćivala zdravstveno ali nije u redu. Nemam izbora i novaca da idem negdje van…”, rekla je pacijentica Agar Pata.
S minimalnom neto plaćom od 2750 kuna za zdravstveno se svaki mjesec izdvaja 515,97 kuna.Od prosječne plaće koja iznosi 6237 kuna,uzima se 1349,97 kuna. Godišnje 16.200 kuna. Menađeri s netom od 15 000 uplatit će zdravstvu 3,642 kune mjesečno. ili 43.704 kune na godinu.
“Zdravom čovjeku 15 posto od plaće izgleda puno i pita se zašto toliko izdvaja. Ali zamislite tešku prometnu nesreću i bolesnika u komi. To su pacijenti koji najviše troše - tako se garantira svima da će imati jednako. I u bolesti i kad im nije ništa”, rekla je Karačić.
U HZZO-u kažu prošle godine dobili su 42 000 novih osiguranika.
“Mi konstantno radimo da ubacujemo novac za najduže liste čekanja gdje pokušavamo smanjiti i osigurati što raniju dijagnostiku- to su dodatni novci koji kako nama pritječu, tako ih mi možemo pretočiti u najduže liste da ih smanjimo”, rekao je Vukelić.
Jedan od pokušaja jest i treći po redu ove godine, natječaj na kojem će s privatnicima ugovoriti dodatne preglede za najduže liste čekanja. Poput magneta.
“Oni nude za jedan tim specijalistu i inženjera medicinske radiologije 80 000 kuna mjesečno. Plaćaju 700 kuna po magnetnoj regiji i mi tako uspijemo napraviti 120 pregleda na mjesec”, kazao je ravnatelj privatne Poliklinike za radiologiju - Bojan Jernej.
Prednost tako imaju prvi koji se jave, ostali opet mnoraju platiti. Magnet stoji oko 1200 kuna. Jednoj je pacijentici ovoga doktora, koja, premda je očito bila za nju ali na prioritetnu listu nije dospjela, plaćeni pregled spasio život.
“Neurolog je posumnjao da se radi o multiplasklerozi i kod snimanja smo našli plakove na mozgu. Gospođa je imala tumorski proces koji nije nimalo simpatičan i sva sreća da je došla. Postala bi ili oduzeta ili bi se dogodio neki drugi incident i bila bi dijagnosticirana kao hitan slučaj”, objasnio je Jernej.
Srećom , nisu svi slučajevi tako ouzbiljni. No, svejedno bole.
Ana se posljednjih 11 godina liječi od posljedica karcinoma dojke. Ima limfedem zbog kojih joj natiču ruke i noge, a u trbuhu joj bućka, sama, kaže voda. Kod limfoterapeuta trebala bi ići tjedno dva puta. No, na prvu masažu tek će krajem siječnja.
“Do tada ću izgledat ću kao da nosim trojke…”, rekla je pacijentica Ana Crnoja.
Trbuh će rasti, ruke naticati, a suprug vezati cipele. S 44 godine, sada kada je ostala bez obje dojke, a najvažniju bitku života dobila, kaže želi i može više.
