U Hrvatsku stižu sa svih strana svijeta. Ugostitelji dovode Indijce, građevinari Armence, Ukrajince, u Rimcu - 29 različitih nacionalnosti. Ramo je iz Indije i ne govori engleski. Gogo pomalo govori engleski, ali ne govori ukrajinski. Arkadii govori ukrajinski, ali ne govori engleski niti je ikad bio u Indiji. Nitko od njih ne govori hrvatski, osim pokoje riječi.
Ramasheesh koji je došao iz Indije može da prozbori: "dobar dan, kako si i dobro"
Unatoč tome sve se uspiju dogovoriti, izmjenjujući engleski, ukrajinski i hrvatski i na kraju dana, posao dana bude odrađen.
"Kad oni budu gotovi ja ću brenerom to zavariti", govori Arkadii.
Arkadii je iz Armenije. Majstor je koji dvadeset
godina postavlja izolaciju. Kod kuće kaže nema posla, ili ga ima
povremeno za malu plaću. Od toga ne može uzdržavati obitelj pa je
za život došao zaraditi u Hrvatsku. Ovdje je šest mjeseci, a tamo
je ostavio suprugu i sedmogodišnjeg sina.
"Kad škola završi obitelj će mi doći u Zagreb. Ja sam za Novu
godinu bio natrag doma na mjesec dana kad su nas otpustili, a kad
su završili praznici vratio sam se u Hrvatsku", govori
Arkadii.
Samuel je njegov prijatelj s kojim je došao u Hrvatsku.
"Tamo se radi za 2500 tisuće kuna, a ovdje za 4300 kuna"
"Po cijele dane razgovaramo telefonom preko Vibera s obitelji", govori Samuel.
Gogo i Ramo Arkadijevi su pomoćnici. Došli su preko indijske agencija koja nudi radnike po svijetu. I ranije su radili na građevini.
"Tamo se radi za 2500 tisuće kuna, a ovdje za 4300 kuna. Tamo je mala plaća dok je ovdje okej. U Indiji nije okej", govori Ravindra iz Indije.
Dobili su smještaj i topli obrok. Sve što im ostane - šalju kući gdje se neće vraćati dok ne obave posao zbog kojeg su došli. Karta je vrlo skupa. Njihov šef kaže, da su vrijedni i odani radnici.
"Oni kad su tek došli nisu shvaćali zašto mi ne radimo nedjeljom. Nikako im to nije bilo jasno. Njima je svejedno da li je subota, nedjelja ili praznici. Oni bi samo radili", govori Adrian Krezić, voditelj operative.
"U početku im morate pomoći što je i razumljivo. Ipak su došli sa drugog kraja svijeta. Došli bi u dućan i onda bi me nazvali jer im nisu bile jasne cijene. Zašto piletina košta 30 kuna? U Indiji je to deset puta jeftinije. Padali su u nesvjest na neke stvari, ali kada su probili tu blokadu, sada funkcioniraju bez greške", nastavlja Adrian.
Najveći je problem, kaže njihov voditelj na terenu, bila jezična barijera. No i to su nekako savladali.
"Kada su došli, u 9 mjesecu, to je bila katastrofa. On je nešto galamio na telefon što je bilo teško razumljivo pa sam svako malo morao trčati na gradilište. Sada je drugačije. Pokušava mi objasniti polako, najbolje što može. I ja bi uspio pohvatiti neke riječi i eto, ide nam sve bolje i bolje", govori Adrian.
Drugog izbora nisu imali, kažu vlasnici tvrtke koja se bavi postavljanjem hidroizolacije. Trenutno rade kao kooperanti na projektu izgradnje dnevne bolnice na Svetom duhu u Zagrebu.
"Jako je teško. Građevina je u porastu već nekoliko godina zaredom i zapravo smo iscrpili sve moguće izvore radne snage u Hrvatskoj. Mi jesmo zaposlili i djelatnike iz Bosne i Hercegovine, ali mi njima služimo kao tranzitna zemlja za zapad i to nam se i dogodilo. Naprosto se nisu vratili nakon godišnjeg odmora nego su produžili za Njemačku", govori Lejla Krezić, direktorica agencije za zapošljavanje.
Pozitivna iskustva
Posegnuli su tako za radnicima iz udaljenijih zemalja s kojima za sada imaju pozitivna iskustva. Zaposlili su ih unutar kvota za strance kojih je ove godine odobreno 65.000 što je gotovo 26.000 tisuća više nego lani. 2014. godine Hrvatska je izdavala tek oko 400 dozvola. Najviše ljudi traži se u graditeljstvu u kojem poslodavci ove godine imaju pravo dovesti 17.800 stranih radnika. Radnika međutim nedostaje po svim sektorima i svih profila. U hrvatskoj gospodarskoj komori kažu, dogodio se očekivani odljev nakon što je otvoreno tržište rada u Europi. Još će ih otići kada Austrija u srpnju otvori granice. No, nije to jedini razlog kažu, zbog kojeg nedostaje radne snage.
"Prvi razlog je neusklađenost obrazovnog sustava i sada su kvote za upis onoga što nam treba na tržištu rada smiješno niske. Mi upisujemo desetak tesara, a fali ih sto. Drugi je prerani odlazak sa tržišta rada. Naši umirovljenici su među najmlađima. Naš prosječni radni staž traje 31 godinu, u Njemčakoj je 37-38 godina. 300-400 tisuća ljudi izašlo je prerano s tržišta rada. Kroz četiri godine oni stvore jedan cijeli BDP", objašnjava Davorko Vidović, HGK.
Hrvatsku kaže neće mimoići ono što se dogodilo Njemačkoj koja potražuje gotovo milijun radnika ili češkoj s 250.000 otvorenih radnih mjesta.
"Oni to nadomještaju s Vijetnamcima i Hrvatska će se morati okretati udaljenijim zemljama. Ako dođe do masovnijeg priliva onda nije isključeno smanjivanje cijene rada, ali vjerojatno će samo usporiti i neće moći oboriti cijenu rada", govori Vidović.
I u Institutu za migracije bave se problemom nedostatka radnika. Kažu da zapošljavanje putem kvota nije dugoročno rješenje jer se uglavnom radi o sezonskim poslovima. Ono što nam treba jest, kaže ova znanstvenica, dobra useljenička politika.
"To su 3D poslovi. Dirty, dangerous and difficult (u prijevodu: prljavi, opasni i zahtjevni) - i zato one diskusije da će strani radnici uzeti poslove domaćima baš i ne stoje jer neke djelatnosti upravo počivaju na stranim radnicima jer domaći to izbjegavaju", govori Snježana Gregurović iz Instituta za migracije i narodnost.
Teško je i kod nas pronaći sobarice, kuhare, pomoćno osoblje, čistačice. Nakon graditeljstva, u turizmu i ugostiteljstvu ima najviše otvorenih radnih mjesta za strance. Čak 15 i pol tisuća.
Zlatko Puntijar, zagrebački ugostitelj, kaže mjesecima traži konobare.
"Ni ne dođemo do toga da razgovaramo o plaći. Prije tri, četiri dana razgovaram s čovjekom koji mi je poslao životopis. Nazove me i pita kada može doći. Ja ga nazovem sutra ujutro. On kaže da je na Črnomercu i da je na putu i evo još uvijek nije došao", govori Zlatko.
Prije pola godine zaposlio je Jasmina. Unatoč tome što mladić nikada ranije nije konobario. U Zagreb je došao iz Velike Kladuše u Bosni s puno volje.
"Naučili su me dosta stvari koje nisam vidio svojim očima. Ni vidio ni radio. Nisam znao hodati kao konobar niti držati tacnu kao konobar. Kada bi me gost pitao za neko vino ja za to nisam ni čuo da postoji. Ali učili smo jedan od drugoga. Što se tiče ovdje posla danas mi je tu super", govori Jasmin Vejzović, konobar.
Rimca muče neki drugi problemi
Šef vjeruje u njega i kaže da je sve bolji. Isto očekuje i od dvojice indijaca čije papire sređuje kako bi mu pomogli u kuhinji.
"Treba se bojati neradnika dok se ni jednog radnika ne treba bojati bio on stranac ili naš", kaže Zlatko.
Rimca pak muče neki drugi problemi. Za lakše zapošljiva radna mjesta dobivaju i po 100 zamolbi, ali postoje i drugi problemi.
"Postoje specifične situacije kad tražimo stanovito znanje i iskustva iz autoindustrije što je kod nas teško pronaći s obzirom da to kod nas ne postoji", govori Lana Klubičko Runtić, direktorica ljudskih resursa.
Douga Malija pronašli su u Americi. Zadužen je za pretvarač snage na novom CTWO-u. Zapravo radi na modulu koji pretvara izmjeničnu u istosmjernu struju i obrnuto kako bi u baterijama pohranjivao energiju kočenja.
"Bio sam u neobičnoj poziciji u životu. Sve promjene mi se nisu dogodile najednom. I nisam tražio posao. Oni su našli mene. Rekli su mi da je posao ovdje u Hrvatskoj. Pitao sam gdje je Hrvatska i što je Rimac? Onda sam ušao u to. Svidjelo mi se što sam vidio i evo me ovdje", govori Doug Maly, voditelj razvoja elektronike za pogonske sustave.
"Mali timovi imaju svoje prednosti. Sjedim do čovjeka s kojim radim, okrenem se i nešto prodiskutiramo. Donesem odluku i bum, gotovo je. Idemo dalje. Moje prošlo iskustvo nije takvo. Kompanija je bila birokratskija, trebalo je mnogo vremena da se donesu odluke", nastavlja Doug.
U Hrvatskoj je već godinu i pol.
"Živim u Svetoj nedjelji. Kad nisam na poslu ponekad imam neke
aktivnosti u Zagrebu, a najveća mi je zabava narodni plesovi",
govori Doug.
Igor Modino s Kanarskih otoka u Španjolskoj pokrenuo je radionicu za preradu klasika u električne automobile. U jednom trenutku odlučio je da želi raditi za Rimca i dobio je posao. Doselio je s djevojkom. Danas planira razvoj svih 17 elektronskih kontrolnih jedinica u automobilu. Neke upravljaju vratima i sjedalima dok druge usklađuju rad sva četiri motora, pretvarača i baterija.
"Sviđaju nam se ljudi i način života. Slično je kao u Španjolskoj. Ljudi su na ulici, piju kave. Kad odemo van i kad se vraćamo čim pređemo granicu osjećamo se ovdje kao doma i sigurno je. Kad razmišljamo o sljedećim koracima uvijek dođemo na to da ćemo ostati ovdje", govori Igor Modino, razvojni inženjer softvera za ugradbena računala.
A visokoobrazovanih nedostaje još. Radna mjesta otvorena su i za liječnike, farmaceute, logopede, socijalne radnike, informatičare. No, većina dozvola ipak se odnosi na nisko i srednjekvalificirana zanimanja. Lani radna mjesta nisu popunjena. Slobodno ih je ostalo više od 5000. Do kraja veljače iz kvote za 2019. za novo zapošljavanje stranaca je čak 45.000 dozvola.
