Među prvima u Europi u Dubrovačkoj republici ukinuto je još 1416., a Mauritanija je to učinila zadnja 1981. godine. No ropstvo u Hrvatskoj i dalje postoji jer se jedino tako može nazvati rad čak 10 631 radnika koji za to ne primaju plaću. A tko su moderni robovlasnici? Točno 3 421 poslodavac koji zarađuje na tuđoj muci - a najgore što im se može dogoditi je da im ime firme bude objavljeno na internetskom stupu srama. Jer - iako je neisplata plaća kazneno djelo - u zatvoru zbog toga - kao što ste i očekivali - nije završio nitko.
Nekad jaka tvrtka koja je zapošljavala i hranila tisuće obitelji – danas je na koljenima. Miljenku nije isplatila čak 20 plaća… Po tko zna koji put krenuo je u upravu po odgovore. A ovog puta i mi s njim.
Dok smo čekali da nam netko od odgovornih objasni što se događa, do recepcije su došli i znatiželjni kolege. Za razliku od Miljenka koji je na čekanju, oni i dalje dolaze na posao. Ali i oni su bez redovnih plaća…
No, bez direktora nitko od odgovornih ne želi dati izjavu.
Do generalnog direktora pokušavali smo doći pozivima, porukama, mailovima. No, nije se javljao. Treći dan zvali smo ga na fiksni telefon. U trenutku kad smo imali pouzdanu informaciju da je u zgradi uprave! Probali smo ponovno za nekoliko sati…
Problemi s plaćama i prosvjedi krenuli su još 2012. Konstruktor je prošao predstečajnu nagodbu. Lani nakon 120 dana blokade zbog 60 milijuna kuna duga pokrenulo se otvaranje stečaja, no do danas sve je odgođeno. Radnici za sve najviše krive direktora Željka Žderića - svojedobno jednog od većih hrvatskih tajkuna.
"Razgovara sam, pita sam ga da li ćemo dobit ove plaće, ali on uvijek obećava, priča, ali neće ništa, sve u rukavcama, ništa neće reć direktno, i tako da ne znamo što ćeš...", kaže nam Miljenko Blažević, radnik Konstruktora Split.
Čuvaju već 36 mjeseci bez plaće! Posljednji je brod u Solin Brodogradnji privezan u travnju 2014. Otad je tvrtka u blokadi, radnici bez plaće. Sin vlasnika Mirka Rapića objašnjava nam kako ih je izigrala država. Iz opreza – šalje pisano priopćenje. Sve je krenulo 2005. kad su kao vjerovnik u stečaju Viktora Lenca prihvatili sporazum s Vladom. Podržali stečajni plan, ustupili dionice državi, povukli zabilježbe. Za izvlašteno zemljište trebali su kao i ostali od države dobiti novac – 27 milijuna kuna, te koncesiju za rad. Tvrde da do danas država nije ispunila obveze. Porezna uprava je, kažu, pogrešnim vođenjem evidencije stvorila i fiktivni dug što je tvrtku umjesto u nove poslove, odvelo u sudske sporove.
Na upit iz Vlade nismo dobili odgovor, a Porezna je tek poručila da ne može davati podatke jer su porezna tajna. Radnici su uvjereni – igra je to u kojoj je ulog, osim njih i atraktivna lokacija.
"Ne mogu dokazati, ali imam pravo sumnjati, jer se sve radilo kako bi se tog čovjeka koji ima volju radit stvarno i bio je izuzetno korektan i pošten dok smo radili, dok je bilo novaca. Formalno i pravno ispada naš gazda da je bio u pravu", govori nam Josip Lijić, radnik Solin Brodogradnje.
"Oni su spremni nastaviti raditi, ali treba uložiti veliki trud, ali da država isplati novce, sigurno bi se moglo revitalizirati i nastaviti raditi", kaže Joško Franić, regionalni povjerenik Sindikata metalaca za Dalmaciju.
Institut je u statusu blokiranog računa od 29.12. i tada su prestale sa siječnjem isplate plaća i sve ostale aktivnosti.. Firma je državna, da u potpunom vlasništvu države!
Još uvijek zapošljava 100-tinjak vrhunskih uglavnom visokoobrazovanih radnika. U ovom bazenu ispituju se brodovi, a 80 posto prihoda donose poslovi za strane tvrtke. No, to je dio Brodarskog instituta - cijeli se nije uspio prilagoditi tržištu. A godine nemara za opremu i ljude iscrpili su rezerve.
"Naše poslovanje nije uspješno, jer da jest u cjelini, ne bismo bili u ovakvoj situaciji, ali za sve to se treba pratit, kontrolirat i poduzimat mjere korektivne ako država smatra da je to potrebno – a ako poslovanje ne ide dobro sigurno je potrebno, a to se nije događalo", ističe Marta Pedišić Buča, vodeći istraživač u odjelu hidrodinamike Brodarskog instituta Zagreb.
Da vas pitam ipak ste bili glavni odgovorni od 2015. u poduzeću, osjećate li se vi krivim za ovu situaciju?
"Da! Mislim krivim ne u smislu da se tu radi o nekom kriminalu i tako dalje, nego krivim u smislu da nisam uspio pokrenuti neke aktivnosti za koje sam mislio da nam mogu donijeti određenu budućnost!", jasno će Ognjen Kuljača, bivši direktor Brodarskog instituta Zagreb.
Radnicima se ispričao, podnio ostavku. Vlada je u međuvremenu predložila novi Nadzorni odbor i direktora. U međuvremenu mladi inženjeri odlaze. A neki radnici ne dolaze na posao jer ne mogu.
"Jer nemaju za prijevoz? Jer nemaju, nije dobio prijevoz, samo putovanje do posla mu je veliki trošak za koji nema novaca… ima kredita", govori Ilija Beatović, sindikalni povjerenik Brodarskog instituta Zagreb.
Prema podacima Porezne uprave, u Hrvatskoj tri i više mjeseci plaću nije primilo preko 10 tisuća radnika. 3 400 poslodavaca našlo se na listi srama. Zakon radnicima omogućuje da poslodavca ovrše, a oni sami ako ne isplate plaću dužni su podnijeti zahtjev za blokadom svog računa u korist radnika. Ako nemaju novca, mogu se obratiti državnoj Agenciji - koja će isplatiti tri minimalne plaće! U slučaju blokade, ali i u slučaju stečaja! Isplaćuju i bolovanja, ozljede na radu, otpremnine.
"Agencija posluje od 2008. godine. Do sada je isplatila oko 600 milijuna kuna za oko 45 tisuća radnika!", kaže Ivan Madunić, ravnatelj Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca.
600 milijuna kuna? Jeste sve vratili?
"30 posto!"
30 posto?!
Neisplata plaća je i kazneno djelo – a maksimalna kazna poslodavcima tri godine zatvora. Od 2015. doneseno je 57 pravomoćnih osuđujućih presuda – no nitko nije završio iza rešetaka. U svim slučajevima, odgovoreno nam je iz ministarstva pravosuđa – izrečena je uvjetna osuda! Do lanjskog rujna - 90 kaznenih prijava podnio je Inspektorat rada, uglavnom baš zbog neisplate plaća. Prekršajnim sudovima podnijeli su i 1600 optužnih prijedloga.
"Člankom 10 Zakona o minimalnoj plaći je propisano da poslodavac koji nije isplatio ni minimalnu plaću čini prekršaj za koji je propisana minimalna kazna od 60 do 100 tisuća za pravnu osobu, odnosno od 7 do 10 tisuća za odgovornu osobu", poručuje Ilija Tadić, ravnatelj Inspektorata rada.
No sve to je slaba utjeha radnicima koji žive bez plaće…
"To u svakom slučaju izaziva osjećaj nesigurnosti, nepovjerenja", kaže Marta Pedišić Buča, vodeći istraživač u odjelu hidrodinamike Brodarskog instituta Zagreb.
"Ljudi su nam ogorčeni, ljudi su stvarno u problemima, oni s kreditima", poručuje Ilija Beatović, sindikalni povjerenik Brodarskog instituta Zagreb.
"A teško, teško je to, šta ću vam reć kako je teško, evo ganjam, radim po selu, ljudima da mi dadu što da mogu preživit i to je to", govori Miljenko Blažević, radnik Konstruktora Split.
"Mi smo proslavili danas s pečenom kokošom tri godine, a kako je živit, to bi ja poručio ovima iz Vlade i DORH-a da probaju živit dva miseca bez plaće, iako su dobro futrani", ogorčeno će Josip Lijić, radnik Solin Brodogradnje Solin.
Problem se posljednjih godina značajno smanjio. Svejedno - broj od čak 10 tisuća onih koji za svoj rad ne primaju zasluženu plaću – i dalje je zastrašujuć.
