Tvrtka je otišla u stečaj, nitko joj nije javio da je ostala bez posla, a onda joj je država javila da vrati 13 tisuća kuna naknada. Zaostatke će joj oprostiti, ali zbog tuđih grešaka tri mjeseca neće dobivati novac.
„Ima ljudi koji nemaju krov nad glavom, njima više treba, ja bar to imam i snašli budemo se i za jesti i za sve. Sram me je da ja idem prositi da mi pomognu novčano kad ja znam da ja nisam kriva za ništa. Ak me razmete“, rekla je u suzama majka Nataša Buhanec.
Nataša već tuguje tri mjeseca. Pred mladom mamom troje predškolske djece bila je još cijela jedna godina porodiljnog. Godinu dana sigurnog prihoda i uživanja s djecom. Ali u jednom danu sve se okrenulo.
„Meni su 28.11. javili da se moram hitno javiti na HZZO. Ja sam tam došla i tam su mi rekli da nemam više prava na socijalno na porodiljne na nikakve naknade da sam sve izgubila“, rekla je Nataša.
Ne samo da je izgubilo pravo na porodiljnu naknadu nego su je obavijestili i da je dužna HZZO-u.
„Dobila sam, evo sad sam dobila rješenje da moram vratiti 12 tisuća i 800 kuna. Za koji mjesec koliko moram vratiti ni kriva niti dužna“, rekla je Nataša.
A njih je u kući osmero. Spali su sad na suprugovu plaću i djedovu mizernu mirovinu. Osam i pol godina bila je zaposlena u ovoj križevačkoj mljekari i nije joj bilo jasno što se dogodilo.
„I onda smo mi otišli u firmu gore da vidimo kaj se u firmi dešava i onda je on rekel da on ne zna da je to sve trebal stečajni upravitelj napraviti. Firma je brisana iz registra, otišla je u stečaj i u tom danu je brisana iz registra znači u jednom danu je otišla u stečaj“, objasnila je Nataša.
Dogodilo joj se ono što se dogodilo mnogim ženama čije su tvrtke otišle u stečaj dok su one bile na porodiljnom. S njezinom tvrtkom Le-Milk to se dogodilo u svibnju prošle godine. Nitko je ni o čemu nije obavijestio.
Pitali smo Natašu kako je moguće da vam nitko nije javio da ste ostali bez posla, ona je odgovorila: „Takav je on. Ne znam kaj bi rekla. Pa bilo bi lijepo od njega da je on mene obavijestil bar ili da je kak je sve druge radnike stavil u drugu firmu mogel je i mene staviti jer on ne plaća za mene nikakve doprinose sve plaća država pošto sam na porodiljnom.“
On je takozvani križevački kralj mlijeka – Ivica Jaić. Nepravomoćno osuđen na godinu dana uvjetnog zatvora zbog 750 tisuća kuna malverzacija u gospodarskom poslovanju. Već godinama Jaić je ili suvlasnik ili prokurist ili direktor u nekoliko mljekarskih tvrtki. U ovoj mljekari u Lemešu kod Križevaca poslovale su već tri tvrtke. Kako bi se ugasila jedna, tako bi se otvarala druga i samo nastavila s radom u istom pogonu i s istim radnicima.
„Da, Križevačka mljekara i onda je otišel u taj Le Milk i sad su velim Mljekari“, rekla je Nataša.
Dvjema je bio direktor on, jednoj i to baš Le Milku, Natašinom zadnjem poslodavcu, njegova bivša supruga. No, kaže Nataša, on je uvijek bio glavni. Zato mu se i obratila nakon što je doznala da je ostala bez svih prava, pa i bez posla, a da je mjesecima nitko o tome nije obavijestio. Nadala se da će je, kao i do sad, samo prebaciti u novu tvrtku.
„I onda je on rekel da on bude to napravil i onda sam ja njega za par dana zvala onda je on rekel da on još nije ništa rješil i opet za par dana zvala i opet ništa i onda mi je rekel da se nek ne ponašam ko balavica da hoće on meni pomoći ali da kad bu on kaj znal da bu on meni javil da on ima važnijeg posla i tu je poklopil slušalicu i tu je naš razgovor završil i moja kalvarija počela“, prisjeća se Nataša.
Pokušali smo razgovarati i s direktorom Jaićem. Ali za išta više od telefonskog razgovora nije bio voljan.
„Nisam tu, ali mogu vam reći samo da je stečajni upravitelj taj koji je trebao odjavit nju i drugo ništa. Ja s tim nemam ništa, niti je to moja firma niti ništa. Provjerite, znači ona je samo htjela da ja nju prijavim u drugu tvrtku sa pet mjeseci unatrag. To sam ja rekao da ne mogu pet mjeseci unatrag da jednostavno ne mogu. Dajte me razumite. Znači, tvrtka Le-Milk je otišla u stečaj i stečajni upravitelj je trebao odjaviti sve zaposlene između ostalog u nju. “, rekao je direktor mljekare Ivica Jaić.
Stečajni upravitelj i u svom izvješću i u telefonskom razgovoru s nama Jaića oštro demantira.
„Ništa ja nisam trebao. Ja tu onog trenutka gubim pravnu osobnost kad je sud to otvorio i zatvorio. Stečaj nije otvoren ako razumijete hrvatski, stečaj nije otvoren“, rekao je stečajni upravitelj Mijo Rončević.
A uvjeta za vođenje stečaja nije bilo jer se Jajićeva supruga, koja se vodila kao direktorica tvrtke, nije javljala ni na jedan poziv stečajnog upravitelja. Također, ništa od imovine nije bilo prijavljeno na tvrtku tako da nije bilo ni stečajne mase. A ni vjerovnici se nisu javili tako da je sud po brzom postupku stečaj otvorio i zatvorio.
„Ja ništa nju nisam trebao obavješćivati kao što nisam mogao ni doći do njezinih personalnih podataka ni njenih papir kad nisam mogao doći ni do njene šefice razumijete. Poslodavac tko ju je zaposlio taj ju je trebao i odjavit“, rekao je Rončević.
Pitali smo Jaića osjeća li se dužnim podmiriti Natašin trošak koja je radila osam i pol godina u firmi, na što je on odgovorio: „Ne. Zašto bih ja bio dužan. Ona je bila na porodiljskom, na koncu gledajte ona je u koliko godina je bila ona je bila, možda je radila godinu dana. A ostalo je sve bilo porodiljski i bolovanje. Vi trebate vidjeti koliko mi imamo trudnica i koliko smo ljudi izašli u susret ovo je pogreška ne s namjerom, meni je žao ali ja si ne mogu pomoći. Dajte shvatite da kad je tvrtka otišla u stečaj da ju mi nismo mogli odjaviti.“
„Ja nisam od nikoga ukrala niti sam tražila nekaj kaj meni ne pripada. Ja samo hoću da se to riješi da ja to ne moram vratiti, vele imajte djecu i ne znam kaj. Nisam ja djecu rodila zbog novaca. Ja sam djecu rodila zato kaj mi hoćemo imati djecu i hoćemo se brinuti o njima, imamo, imali jesmo mogućnosti da žive u normalnim uvjetima“, rekla je Nataša.
U međuvremenu se Nataša osigurala preko supruga i od ožujka će nastaviti primati porodiljnu naknadu. No, ostala je i bez prava na naknadu s burze, jednog dana kad joj istekne porodiljin. Jer nije se prijavila u roku od mjesec dana nakon što je ostala bez posla.
„Kad se ta firma zatvorila da sam ja znala normalno ja bih otišla odmah isti dan bi otišla ja bih se prijavila na socijalnu, na burzu ja ne bih nikakva prava izgubila i normalno ne bih morala vraćat novac. Ne bih se morala ja ljutiti, sekirat i živcirat. Ne bi ispaštala moja djeca, roditelji mog supruga i moji roditelji“, rekla je Nataša.
Zanimljivo, Le Milk ju je s mirovinskog odjavio tek nakon što je ona doznala za cijelu priču. Znači, šest mjeseci kasnije. Na potvrdi je žig tvrtke koja tada više nije ni postojala.
„Ne znam, bum išla u zatvor gulit krumpire kaj drugo ne znam bum morala posuditi od nekoga i kad bum imala ili kad bumo dobili kaj vratiti“, rekla je Nataša.
Srećom, to se ipak neće dogoditi. Na dan snimanja ove priče, Vlada je donijela odluku kojom, recimo to tako, majkama koje su nakon stečaja ostale bez posla i o tome nisu bile obaviještene opraštaju dug. Odnosno, neće morati vraćati isplaćene porodiljne naknade. No, u njezinu slučaju, tri mjeseca u kojima je tražila rješenje i novo osiguranje joj neće biti isplaćena.
„Ovdje svakako treba stvoriti uvjete da ti ljudi ni po čemu drugome ne budu u drugome redu u odnosu na sve one svoje kolegice i kolege koji su bili pred očima svih onih koji su provodili stečaj il likvidaciju, sve te postupke unutar toga. Sada se treba posvetit tome kako poravnati i taj dio“, rekao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
Sindikalist Sever osobno se zalagao i pregovarao s Vladom o ovom problemu. Kaže, odluka koju je Vlada donijela riješila je samo taj gorući problem – da se majkama ne aktiviraju ovrhe. Što s ovim rupama između, što s pravima na naknadu s burze – to još nije odlučeno. Ali, dodaje, ne znači da neće biti riješeno.
„Očekujemo da će se nastaviti priča dalje i da će se naći modeli kako sada tim ljudima pomoći da nastave redovno živjeti na način kako bi to bilo da se prema njima postupilo onako kako bi bilo i dužno postupiti. Za prvo vrijeme naravno da treba naći model kako bez promjena zakona i propisa ovdje izregulirati ta njihova prava, a onda zakon i propise složiti da se to doista više nikad ne dogodi“, rekao je Sever.
Nataša kaže, ne vjeruje ništa dok sve ne vidi crno na bijelo. Stres koji je zbog svega proživjela neće lako zaboraviti. Sigurna je samo u jedno – bivšim poslodavcima se nema namjeru vratiti. A oni pak imaju namjeru raditi i dalje, na ovako neobičan način na koji je u ovoj državi to posve legalno.
Jaiceva tvrtka je zatvorena pod stečajem, a već drugi dan nova tvrtka na istoj lokaciji u istoj mljekari. Jaić odgovara: „Ne znam da je to drugi dan, to nema veze jedno s drugim. To nije drugi dan, ne znam kak vi to mislite jedan dan, jel to nešto protuzakonito, mislite da to nije u redu? Ja sam vam rekao, ništa nije rađeno što nije po zakonu.“
Baš tako. I Nataša je po slovu zakona ostala bez porodiljne naknade. I bez posla. Nezakonito o tome nije obaviještena, ali ona je samo Nataša Buhanec – majka, supruga i radnica. Takve obične ne traže rupe u zakonu, nego najčešće upadnu u rupe koje su iskopali neki puno moćniji od njih.
