Stanovnici zagrebačke podsljemenske zone već godinama vode bitku protiv divljih svinja.
“Ja sam stao ukopan. Krmača s četiri komada pikastih. Ukopal sam se tu na vašemu mjestu.”, svjedočanstvo je Antuna Lucića iz Markuševečke Dubrave.
“Tri tjedna ima već što je ostao čovjek bez psa i drugoga su mu razderali.”, rekao je Stjepan Miklec, predsjednik Lovačkog društva Prigorje.
“Svinja vam dolazi, praktički što već ne uđe u dnevni boravak.”, rekao je Krešimir Kompesak, predsjednik Vijeća gradske četvrti Podsljeme.
“Djeca nema šanse da idu sama navečer iz škole sama.”, kaže Ana Miklec.
Mariju Luciću iz Gornje Dubrave svinje redovno uništavaju nasade kukuruza.
“One mogu tu gore spavati a ti nemreš ni vidjeti jesu li one tu.”, kazao je Lucić.
“Dolaze tu znači do kuća, nema ni 50 metara. Evo možemo tu unutra ući. Budete vidli. To vam je sve znači zgaženo od svinja i prema gore skroz je sve pojedeno.”, kaže Lucić pokazajući štetu koju su napravile divlje svinje.
On sadi, a svinje jedu i uništavaju - i tako već najmanje 6 godina.
“Ovo su sve one očistile s tim da još ono navečer se borimo, dođemo malo, čuvamo, lupamo po bačvama da se riješimo toga ali nemreš ti - ak sam ja tu, oni su gore.”, kaže Lucić.
Sizifov posao radi i njegov prezimenjak iz Markuševečke Dubrave.
”Ja sam posadil, 20 breskvi. I svake druge godine ja posadim 20 breskvi pa vi sad računajte - još 7, 8 godina koliko je to. Sadim marelice, sadim jabuke - to sve potrga.”, kaže Antun Lucić.
Dok nas vodi prema devastiranom voćnjaku Antun se prisjeća neugodnog susreta koji je mogao postati i nešto gore.
“Ja sam stajao jedno četiri metra, četiri metra kad je krmača se spustila s prascima ovuda dolje i ovuda u šumu. Ja sam stao ukopan. Krmača s četiri komada pikastih. Ukopal sam se tu na vašemu mjestu.”, prisjeća se Antun Lucić.
Uz to što su izrazito opasne kada imaju mlade divlje svinje su i inteligentne pa im čak ni ograde nisu problem.
”Probile su mrežu, i put pravac Štefanovac dole. Ovde vam počnu rovat i uništavat voćke. Ima ih tu unutra, spavaju sigurno po danu. Sigurno.”, kaže Lucić.
S članovima lovačkog društva Prigorje zaputili smo se na jednu od lokacija koju divlje svinje redovno obilaze.
Odmah po dolasku dočekao nas je vlasnik dvaju pasa koje je nedavno napala jedna svinja. Pekinezeru Don Vitu kljovom je rasparala utrobu te je kasnije uginuo.
“Ništa se ne dešava, a laprda se.”, kaže Rudolf Putak, kojem je prije tri tjedna uginuo pas.
”Tri tjedna ima već što je ostao čovjek bez psa i drugoga su mu razderali ne.”, kaže Stjepan Miklec, predsjednik Lovačkog društva Prigorje.
Lovci pojašnjavaju da je razloga za invaziju svinja više - ali najveći je razumljiv i većini Hrvata - trbuhom za kruhom.
”Nestalo je kestena, starih žireva, starih hrastova na tim mjestima gdje su tradicionalno živjeli, sad su otišli u potragu za novom hranom. Nova staništa su pronašli u naselju.”, kaže Miklec.
Na nesreću stanovnika divlje svinje, kojih je u okolici naselja već nekoliko stotina, su svejedi pa tako noću kada su najaktivnije obilaze i voćnjake s kruškama i orasima koji su im poslastica.
Kad pas Fleki u pola noći zalaje obitelj Miklec zna - svinje su blizu.
”Svaku drugu večer, četiri puta tjedno, oni dolaze. Najprije su bili pod ovom kruškom tu. Kada se upali svijetlo - bris dole. A inače tu dole ovaj dio di su orasi - tu su svaku drugu večer.”, kaže Ana Miklec.
Nakon što su napale pse u mještane se uvukao strah.
”Prelaze preko ceste, stara prasica sa tih svojih 5, 6 komada. Nije ugodno, ne možeš ići dalje, ne znaš što napraviti. Velike su - po 150, 200 kila.”, objašnjava Biserka Komorski.
Čopori svinja tako su u podsljemenskim naseljima sve češći prizor. No za ugledati ih treba pričekati noć. U sumrak s jednim od lovaca odlazimo prema osmatračnici gdje se nalazi hranilica za svinje. Lovci ovdje obično postave kameru koja je tako uhvatila i ove prizore. Takvi, pa i veći čopori gotovo svake noći se spuštaju u naselja.
”Ovo je jedan primjer ulaska divljih svinja u naselje Markuševečka Dubrava gdje se vidi da to nije jedna svinja, da je to velika količina divljih svinja, koja cirkulira i naravno prelazi prometnicom.”, kaže Stjepan Miklec pokazujući na trag.
Stjepan prepričava kako je njegov nećak nedavno zamalo autom naletio na svinju od 120 kilograma. Više od nesreća mještane ipak brinu mogući napadi svinja na najmlađe.
”Maloga sad vodim u vrtić, dijete je dijete, ono će se prestrašit, djeca idu u školu - vozimo ih svi. Ovdje po cesti izmešu kuća one dolaze tu, ovdje su došle - odmah ovdje. Ja na večer izađem u pola 1, čujete ih ispod oraha *krc* krc*. Ja dođem ovdje, oni pasu.”, kaže Antun Lucić.
”Djeca nema šanse da idu sama navečer iz škole sama. To treba uvijek netko ići po njih. Bilo je par slučajeva da su djeca išla iz škole i zvali su doma roditelje i netko je došao po njih dolje na glavnu cestu.”, kaže Ana Miklec.
Žele da se oko problema koji traje godinama nešto poduzme što prije.
”Nitko ništa ne poduzima. Jasno je da se to koti.”, kaže Antun Lucić.
”Svi pereju ruke - nije lovna jedinica, nije u području lovišta, nitko ne odgovara za to.”, rekao je njegov prezimenjak Mario.
”Najgore je to što se čeka da se nešto dogodi, pogotovo da se dijetetu dogodi - šta onda?”, pita se Biserka Komorski.
Svinje je niže potjerala i buka nastala rušenjem stare žičare, a krivicu za to što se nisu povukle snose i pojedinci koji ne čiste vrtove i voćnjake.
“To je vlasništvo privatno ali nije održavano. Napustili su - te dvije žene su umrle, kćerka i nećak nećeju.”, kaže Antun Lucić.
Jednom kada se svinje nasele u šikaru teško ih je istjerati, a na ovom području, tvrde lovci, zapušteno je čak 80 posto vrtova i voćnjaka. U izostanku intervencije od nadležnih neki svojim akcijama u opasnost dovode i sebe i druge.
”Tu se radi o sajli koju su postavili za divlju svinju da bi ju ulovili na mjestu njezina prolaska. Ljudi nisu toga ni svjesni što bi se onda dogodilo da se ulovi u ovu sajlu. Kada se bori za život je izuztno opasna.”, kaže Stjepan Miklec.
Problem nije lako rješiv. Lov je u šumama iznad grada - zabranjen, a 200 metara od naseljenog mjesta ne smije se pucati pojašnjava predstavnik gradske četvrti Podsljeme.
”Vikendom se ne smije u parku Medvednice na bilo koji način, zbog planinara, zbog ljudi, zbog berača gljiva i kestena, ne smije se raditi bilo kakve akcije.”, objašnjava Krešimir Kompesak, predsjednik Vijeća gradske četvrti Podsljeme.
Marin Tomaić iz Hrvatskih šuma koji sudjeluje u Programu zaštite divljači u parku prirode Medvednica objašnjava kako je došlo do naglog povećanja broja divljih svinja.
”Do 2013. nisu ni odstranjivane svinje, u zadnjih 10 do 15 godina. Znači ta populacija se polagano diže.”, objašnjava Tomaić.
Lovci godišnje smiju ustrijeliti samo 70 divljih svinja - i to za znanstvena istraživanja. Uz to park prirode 2009. povukao je svoje granice pa je 3600 hektara šume ostalo izvan ičije nadležnosti - što su svinje strateški iskoristile.
”Površina tampon zona između granica parka prirode i naselja - tu je nešto gdje lovci niti ovi koji provode program u parku prirode ne mogu tu radit.”, kaže Tomaić.
Postoje i drugi načini, poručuju mještani.
”Jedini način je hajka, lovci i društvo. Dobrovoljna društva, vatrogasci - da se dođe, da se to istjera barem iz ovih naseljenih područja.”, kaže Antun Lucić.
”Gospodo lovci dobar dan!”, poručuju Stjepan Miklec.
Ciljane hajke manjih razmjera lokalna lovačka društva redovno provode.
”Držimo se samo južne strane brda - ovo iza kuća, znači prostor iznad kuća i udaljenost je jedan kilometar. To ćete nadam se svi izdržati.”, kaže Miklec.
Svinje pokušavaju istjerati bukom - što glasom, što petardama, što lupanjem štapovima. No lovaca je premalo - pogotovo mladih, a gustiš gotovo neprohodan. Svinje su dobile još jednu bitku...
”Tu su unutra zapušteni vinogradi nema teorije...”, kaže Miklec.
Uz to nisu svi oduševljeni hajkama - pogotovo noćnim.
”Onda po noći bacaju petarde i ti ljudi koji imaju vrtove i naši lovci da ih splaše i potjeraju, onda oni javljaju policiji i policija pita što se događa da se puca po noći po šumama.”, objašnjava Tomaić iz Hrvatskih šuma.
Riješenje se ipak nazire. Na sastanku lovaca i predstavnika pogođenih četvrti u ministarstvu poljoprivrede dogovoreno je nekoliko mjera koje bi trebale smanjiti populaciju svinja. Prvo će se organizirati hajka.
”Mi smo se danas koordinirano dogovorili da ćemo izvršiti jednu veliku potragu sa psima bez oružja gdje ćemo probati divlje svinje otpeljati tamo gdje pripadaju u šumu - di ćemo izvršiti dodatno hranjenje prije zime jer ćemo zimi imati još veći problem.”, kaže Krešimir Kompesak.
Jednom kada se svinje zadrže u šumi krenut će se u interventni odstrel. Ministarstvo zaštite okoliša te šumarski i veterinarski fakultet dogovorili su se da se podigne granica od 70 svinja na godinu za istraživačke svrhe.
”Intervencijski odstrel je da se odstreljuje divljač - rasplodna grla. Znači krmača i vepar od dvije godine pa nadalje. Tako se jedino može smanjiti populacija.”, objašnjava Mate Barbir, savjetnik pročelnika zagrebačkog ureda za poljoprivredu.
A kako se ne bi vratile Hrvatske šume će u suradnji s Gradom postaviti tzv. električne pastire.
”Ispred te žice, na 15 centimetara ispred te ograde treba postavljati pastira. Jer ona dolazi pred tu barijeru i onda zastane i više nema brzinu i onda ide lakše prema tome. I dobit će onda udarac od pastira i vratit će se nazad.”, kaže Tomaić.
Park prirode će pak pod upravljanje vratiti sporni dio šume kako bi se, među ostalim, mogla isplatiti odšteta onima kojima svinje uništavaju usjeve.
”Vidjet ćemo je li moguće sa osiguravajućim kućama dogovorit da se zaključuju police osiguranja za štete u revirima i iz revira. Jer te divlje svinje nisu pale s neba nego su došle iz revira.”, kaže Mate Barbir.
Unatoč svemu ovom naši sugovornici se slažu da će za potpuno rješenje problema divljih svinja trebati proći još najmanje dvije godine. Naravno, ukoliko mjere uopće daju željeni rezultat budući da su divlje svinje očito već nekoliko puta nadmudrile ljude.
