Njih desetak natiskani u uredu varaždinskog odvjetnika, više od 6000 kilometara daleko od doma. Iz Nepala su došli u Hrvatsku, obećanu zemlju u kojoj će, naivno su mislili, zaraditi dovoljno da prehrane obitelji. Nakon samo četiri mjeseca u Hrvatskoj i onoga što su doživjeli pitaju se s pravom - je li vrijedilo napustiti najdraže.
"Otkrio sam Hrvatsku kad smo vas gledali na Svjetskom prvenstvu prošle godine kad ste osvojili drugo mjesto. Vidio sam to i mislio kako je Hrvatska super zemlja", rekao je Bosanta Rai iz Nepala.
"Prije smo bili u Maleziji, u Saudijskoj Arabiji, ali drukčije je nego ovdje. Ovo je Europa, zato smo odlučili doći ovamo", rekao je radnik Hira Tamang iz Nepala.
"Posao smo pronašli preko naše agencije u Nepalu. Rekli su nam da je to europska zemlja, drukčija je kompanija od one u kojoj smo radili. Da možemo uštedjeti i pomoći obiteljima. Zato smo došli", rekao je Kunchang Tamang iz Nepala.
Došli zahvaljujući kvotama za strane radnike
U Hrvatsku je, njih 17, došlo zahvaljujući kvotama za strane radnike. Agenciji u Nepalu svatko od njih morao je platiti nevjerojatnih 7000 eura!!! Pronašli su im posao u varaždinskom Vis Promotexu, tvrtki koja proizvodi i izvozi suncobrane u, kako se sama hvali, 50 zemalja. Tvrtka je s agencijom dogovarala i plaću. U ugovoru stoji 5090,00 kn. Ali u bruto iznosu, kako to nalaže hrvatski zakon.
"Ovdje postoje dvije vrste plaće, bruto i neto plaća. Kad smo potpisivali ugovor, mi to nismo znali. Saznali smo tek nakon što smo došli ovamo", rekao je Kunchang.
Promjena nakon 4 mjeseca
Njihova agencija im nije objasnila da će zapravo raditi za 4000 kuna. Preko toga su nekako prešli, ali nakon samo četiri mjeseca od dolaska opet je došlo do promjene.
"Nakon toga, rekao nam je da ne možemo više imati toliko plaću, da će nam smanjiti za 20 posto", rekao je Kunchang.
"Rekao je da će nas platiti 3200 kuna. Ako se složimo, da možemo nastaviti raditi u Vis Promotexu, a ako ne, da se vratimo natrag kući. Dao nam je samo te dvije mogućnosti", nadodao je Hira.
"Mi nismo ovdje zato da bismo se vratili kući. Mi smo ovdje da bismo zaradili novac i poslali ga kući", rekao je Kunchang.
Ostvarili 7 milijuna kuna prihoda
Davor Patafta je suvlasnik tvrtke iza koje stoji njegova obitelj. Sin Davor s gradonačelnikom Varaždina Ivanom Čehokom optužen je, za neke slučajeve i nepravomoćno osuđen, zbog brojnih malverzacija i pogodovanja. Sada je gradski vijećnik, a otac Zdenko službeno stoji iza tvrtke. Iako nas svi uvjeravaju, a suvlasniku čak izlijeće u neslužbenom razgovoru, upravo Davor Patafta stoji iza svega.
"Ne znam zašto mene uopće zovete za to? Lijepo sam vam rekao da morate razgovarati s mojim ocem ili s upravom. U inozemstvu sam", rekao je telefonom poduzetnik i gradski vijećnik Davor Patafta i dodao da ga nazovemo sutra.
Inače Vis promotex je tvrtka koja je lani ostvarila 7 milijuna kuna čiste dobiti. Cijena jednog njihovog suncobrana je 500 kuna veća od minimalca koji daju Nepalcima. Plaćaju im doduše smještaj, ali njih 17 živi zajedno u jednoj maloj kući.
Stvarali probleme?
U međuvremenu Patafta je poručio suvlasniku da nas kontaktira. Pristao je stati pred naše kamere i pojasniti nam je li ovdje riječ o iskorištavanju stranaca ili tako postupaju prema svim radnicima?
"Kroz tih 4-5 mjeseci koliko su oni radili izdvojila su se 3 ili 4 radnika koja su kontinuirano bila u problemu, znači aljkavost na poslu, nedolasci na posao, tučnjave, korištenje mobitela, odlazak s radnog mjesta, nedolazak na posao", rekao je suvlasnik tvrtke Vis Promotex Marijo Bucina.
"Na kraju je rekao da nije zadovoljan sa mnom, da ne dajem sto posto od sebe i slično. Ali, ja dajem 200 posto sebe, ali nije ga zanimalo", rekao je Hira.
Neki su potpisali
Minimalac ili povratak u Nepal ponudili su sedmorici. Petorica su potpisala, Hira i Kunchang nisu.
"Ja sam pristao zato što se bojim da će me poslati doma u Nepal. Imam kredit ondje. Ne bojim se ići kući, ali bojim se kredita i budućnosti moje obitelji", rekao je Bosanta.
"Trojici radnika je snižena plaća i dvojici radnika napravljen je sporazumni otkaz ugovora o radu koji im je uručen i potpisan s njihove strane. Informacija da su sedmorica potpisala nižu plaću nije točna", rekao je Bucina, a onima kojima su smanjivali plaću, kaže, nisu prijetili otkazom i nije bilo ucijene.
''Zasigurno je riječ o ucjeni''
Upitali smo odvjetnika Hrvoja Petrića o ovom slučaju. On tvrdi da se ovdje zasigurno radi o ucjeni. S druge strane, suvlasnik tvrtke Vis Promotex kaže kako nikakve ucjene nije bilo.
"Da nisu pristali na plaću, onda bismo im možda dali izvanredni otkaz, ali ne znam, pristali su. Rad se vrednuje određeno, vrednovanje rada kod poslodavca ide na način da se mjeri učinak i ako kompariram njihov učinak s učinkom drugih radnika, onda smo došli u to da oni nemaju izvršenje ", rekao je Bucina.
To takozvano izvršenje, ako se gleda po ugovoru, značilo je pet radnih dana po osam sati.
"Tri dana radili smo po 12 sati, ostala tri po osam sati. Pitali smo ga možemo li raditi više zato što smo došli ovdje raditi i zaraditi", rekao je Hira.
Na pitanje koliko su dana i sati radili radnici iz Nepala Bucina je odgovorio: "Tražili su da više rade. Nekad su radili pet nekad šest dana, ne znam točno. Ja sam više u tvrtki, uglavnom, isplaćivani su svi prekovremeni sukladno Zakonu o radu."
Oprečne informacije
No Nepalci tvrde da im tvrtka nije isplatila sve prekovremene.
"Moj prvi dojam je, iskreno govoreći, da više nema, odnosno teško je više iskorištavati domaće radnike da su se sad neki poslodavci prebacili na stranu radnu snagu koja osim što je daleko od kuće, ne poznaje jezik, ne poznaje propise te se ne zna kome bi se obratila za pomoć", rekao je odvjetnik Petrić.
Spletom okolnosti Hrvoje Petrić zauzeo se za njih. Prva osoba koja im je pojasnila neke stvari oko zakona i prava koja ni mi koji živimo u Hrvatskoj ne razumijemo baš uvijek.
Kao što nisu baš razumjeli ni da su potpisali sporazumni raskid ugovora koji u njihovu slučaju znači da moraju napustiti Hrvatsku u roku 15 dana. Jer radna dozvola strancima se izdaje samo na osnovi ugovora kod jednog poslodavca.
"Oni dobro komuniciraju na engleskom jeziku, razumiju sve i ugovor im je bio dvojezičan. Jedna strana je napisana na engleskom jeziku, a druga na hrvatskom jeziku. Oni su potpisali engleski dio", rekao je Bucina.
Sve prijavili policiji
S tim raskidom ugovora i sa svojim poslodavcem otišli su na policiju. Poslodavac ih je, naime, dužan ondje odjaviti. Naravno, u policiji nije bilo prevoditelja pa je njihov problem samo rastao.
"Kad su primili to rješenje, smatrali su da s tim rješenjem mogu ići tražiti novog poslodavca, što definitivno nije slučaj", rekao je Petrić.
"Rješenje koje smo mi pokazali je na hrvatskom, ali im je bilo pročitano i prevedeno ispred policijskog službenika i oni su potpisali i zapisnik u policijskoj postaji", objasnio je Bucina.
Prevoditelj je, stoji u policijskom zapisniku, bio upravo njihov poslodavac – Marijo Bucina.
"Ne može se očekivati da radnik koji dođe u Hrvatsku zapravo bude eksploatiran i tretiran u neskladu s domaćim propisima i mi imamo jako puno problema s kršenjem propisa u Hrvatskoj koji se jako teško upravo prelamaju preko leđa stranih radnika", rekla je Ana Miličević Pezelj iz Srednišnjeg ureda SSSH.
Sindikati su na ovaj problem davno upozoravali. Ministarstvo rada određuje kvote, ali dozvole izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova koje kolegama iz Ministarstva rada ne šalje povratne informacije o tome koliko je stranaca i gdje zaposleno.
"Dakle, Ministarstvo unutarnjih poslova neće provjeravati je li ugovor o radu u skladu sa zakonom ili kolektivnim ugovorom, a pogotovo neće kontrolirati je li taj ugovor o radu stranca u skladu s domaćim radnikom i da nema elemenata diskriminacije. To nije u ingerenciji Ministarstva unutarnjih poslova, tako da ih ja razumijem s tim u vezi", kaže Pezelj.
A nije baš ni u ingerenciji Državnog inspektorata. Tražili smo da nam kažu koliko su, samo u ovoj godini, imali kršenja zakona i ugovora prema stranim radnicima. Kažu kako ne vode evidenciju posebno za strane, posebno za domaće radnike.
"Gdje mi djelujemo, mi nadziremo. Gdje nema sindikata, ne nadzire nitko", rekla je Pezelj.
Hrvatske plaće preniske i za jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta
Nepal je inače, na ljestvici najsiromašnijih zemalja, prema istraživanju MMF-a, na 31. mjestu. Hrvatska je na 133. od 191 zemlje svijeta. Ali, hrvatske plaće preniske su čak i za Nepalce jer i doma mogu zaraditi oko 400 eura na mjesec.
S poslodavcima se ponekad teško boriti i kad si na domaćem terenu. Stranci su u našoj zemlji prepušteni sami sebi.
"Nije fer. Mi želimo raditi. Nismo došli ovamo da bismo se odmah vratili. Nismo u prolazu. Došli smo raditi i zaraditi", rekao je Kunchang.
No, nakon dva dana ipak su odustali. Kunchang i Hiro javili su nam da neće u pravnu bitku. Vraćaju se u Nepal. Agencija im je, kažu, pronašla posao u Portugalu. 15-orica ostalih ostaju nadajući se da će im plaća možda ipak narasti pa će za koju godinu otplatiti svoje hipoteke.
"Hrvatska je jako lijepa zemlja, ljudi su divni. Naletjeli smo na neke jako loše ljude i jako loše poduzeće, ali zemlja nije loša. Ljudi su htjeli pomoći, prijateljski su nastrojeni", rekao je Bosanta.
Ali najčešće ne i oni koje na to obvezuje zakon, nego posve obični ljudi.
