Dok Hrvatsku napuštaju deseci liječnika i medicinskih sestara postoje oni koji bi željeli ostati živjeti i raditi ovdje, ali im država to ne omogućava.
Više desetaka medicinskih sestara koje su se školovale u susjednim državama, ali imaju hrvatsko državljanstvo ne mogu nostrificirati svoje diplome i početi raditi u našem zdravstvenom sustavu.
Unatoč tome što su u njemu mogle stažirati pa neke i volontirati, a njihovo znanje i kvalifikacije tada nikome nisu bile sporne, od njih se traži skupo doškolovavanje.
Ali ministarstvo zdravstva nikako da odluči u kojim školama pa sve stoji.
Marija, Tatjana, Aida i Danijela mlade su žene i medicinske sestre, no država im ne priznaje stručnu spremu jer su se školovale izvan EU, iako su njih tri u Hrvatskoj odradile pripravnički staž.
“RH ne prizanje naše diplome, iako ne znam po kojoj logici smo mogle dobiti taj staž, mene je država poslala za 1600 kuna po Mrsićevom programu da idem stažirati, kad sam trebala prijaviti državni ispit, nastali su problemi, tražili su me priznavanje od strane Hrvatske komore medicinskih sestara koja je meni odgovorila da se meni moja kvalifikacija medicinske sestre odbija”, kazala je Danijela Vlašić, medicinska sestra.
“Ujutro, kao sve sestre, prvo popijemo kavu, ispričamo se i onda krene, mjerenje tlakova, terapija, njega pacijenata, vožnja pacijenata po pretragama, dođe neki novi prijem pa onda učimo, vidimo što je pacijentu, od čega, kako učimo, ma nešto prelijepo, tamo sam puno naučila. Fali mi, fale mi kolegice, jer sam se baš našla u tome poslu, tamo s njima i baš mi to fali”, rekla je Aida Kaljoši, medicinska sestra.
Kavu sad pije kod kuće. Aida s knedlom u grlu priča o svom zanimanju kojim se u Hrvatskoj ne može baviti.
“Rođena sam u Prištini, tamo sam završila srednju školu, a udala sam se u Hrvatskoj. Nisam htjela početi raditi dok ne dobijem papire, domovnicu, jer dok nemam domovnicu i ne mogu ništa bez toga. I tako su došla i djeca, imam troje djece, Dino, Sara i Lea... Sad kad su djeca već velika htjela sam raditi u struci. Ja sam svu dokumentaciju, sve što su mi tražili, sa svim mojim satnicama, poslala Komori medicinskih sestara. Poslije par mjeseci je došlo pozitivno rješenje da mi je škola priznata, bez usporedbe programa”, ispričala je Aida.
Nakon Komore medicinskih sestara, to su joj potvrdili i u Ministarstvu zdravstva. Mogla je ići stažirati, no za razliku od Danijele, ona je godinu dana radila u bolnici potpuno besplatno.
“Pošto ona ima više od 30 godina, burza to ne sufinancira. Po mom nekom mišljenju, najgore je što nas nitko nije ni obavijestio, da riješenje o priznanju školovanja ipak odbijeno i da ne može polagati stručni ispit”, rekao je Suki Kaljoši, Aidin suprug.
“To se dogodilo par mjeseci poslije mog staža da su ta rješenja postala nevažeća i da nemam pravo izlaska na stručni ispit”, kazala je Aida.
Ni Tatjanu nitko nije obavijestio da nakon odrađenog staža neće moći polagati stručni ispit, iako su joj u Ministarstvu obrazovanja izdali rješenje kojim joj se priznaje srednja stručna sprema.
“Ja sam s tim rješenjem otišla na Zavod, upisala svoju spremu, u tadašnju radnu knjižicu, gdje mi se upisalo da sam medicinska sestra i to je ostalo na Zavodu. 2012. sam upisalala fakultet, van struke, nevezano za tu struku, 2015. sam se prijavila na burzi za stručno osposobljavanje”, rekla je Tatjana Borković, medicinska sestra.
Na Zavodu za zapošljavanje su je uputili da odstažira godinu dana u jednoj zagrebačkoj bolnici. Imala je najviše sreće od svih kolegica, ironična je Tatjana jer je također, po spomenutom Mrsićevom programu, dobivala 2400 kuna. Aida nula kuna.
A nakon staža šok je svima bio isti.
“Plakala sam od Komore do Dubrave, kad mi je gospođa rekla da mi je rješenje nevažeće. Samo mi je kroz glavu prolazilo pitanje, zašto? Zašto sam radila godinu dana, da bi mi gospođa u Komori rekla da mi to ne vrijedi, za što sam ja radila”, pita se Aida.
“Odradila godinu dana, prijavila državni ispit, da bi mi Ministarstvo zdravstva poslalo dopis u kojem se traži da napravim priznavanje škole, ovaj put kod Komore medicinskih sestara. Ja sam ih telefosnki kontaktirala i rekla da imam već priznatu školu od Ministarstva obrazovanja jer tada je ono bilo nadležno, a ne Komora. Onda su mi oni rekli da to rješenje više ne vrijedi”, kazala je Tatjana.
Na stručnom ispitu zapela je i Marija. Ona je u Somboru završila srednju školu i odradila šestomjesečni pripravnički staž, te položila stručni ispit. No, za rad u Hrvatskoj trebala je odobrenje Ministarstva zdravstva.
“Međutim, nisu mi priznali niti šest mjeseci što sam odstažirala prije, nego sam morala ponovo po programu važećem u RH, godinu dana pripravničkog staža, ja sam pristala i na to. Kada sam se trebala negdje zaposliti, volontirati u bolnici, u Ministarstvu su mi rekli da to više ne mogu raditi, da ne moram slati zahtjeve nikakve za pripravnički staž da me odbijaju u cjelosti, da se moram prilagoditi petogodišnjem programu, jer je došao novi zakon ulaskom Hrvatske u EU”, ispričala je Marija Mahovlić, medicinska sestra.
Prije ili kasnije sve su završile u Komori medicinskih sestara gdje im je određeno polaganje razlike ispita. Taj dokument stajao ih je 400 kuna, no do njega nije bilo lako doći.
“Tražili su me plan i program rada srednje medicinske škole koju sam završila. Cijena tog prijevoda iznosila bi oko 20 tisuća kuna, što sam naravno, odbila, jer nisam bila u mogućnosti toliki iznos izdvojiti. Onda su se predomislili i rekli da je dovoljna jedna stranica na kojoj piše broj sati”, rekla je Marija.
S tim papirom Marija je konačno mogla na prilagodbu programa, koja se mogla polagati u četiri škole u Hrvatskoj koje je imenovalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Naše sugovornice odlučile su se za Školu za medicinske sestre Mlinarska u Zagrebu.
“Bio je sedmi mjesec kad sam dobila rješenje, rečeno mi je da se javim u školu u devetom mjesecu kad počne nova školska godina. Nazvala sam prvi dan školske godine. Iz škole mi govore da oni to više neće obavljati”, kazala je Tatjana.
“Međutim, u školi su rekli da oni nama mogu dati privremeno rješenje, papir kojim ćemo dobiti privremeno rješenje od Komore, da on više nisu nadležni, da pitamo u Ministarstvu zdravstva ili Komori što dalje”, rekla je Marija.
Naše sugovornice sad već godinama lutaju od institucije do institucije. Glavnim i odgovornim drže Ministarstvo zdravstva.
Iz Ministarstva zdravstva nismo dobili osobu za razgovor o ovoj temi. Uskratili su nam odgovor zašto diskriminiraju ove ljude onemogućavanjem prava na rad. Pozvali su se tek na visoke cjenike srednjih škola te tvrde da su ih zbog toga u srpnju prošle godine odbili.
Iz prijedloga Cjenika proizlazi da je cijena nastavne satnice u strukovnoj školi veća od nastavne satnice fakulteta i veleučilišta na preddiplomskom studiju, što ne odgovara stvarnim troškovima. U prijedlogu cjenika provedbe dopunske mjere do tri godine u strukovnoj školi razvidno je da je predložena cijena od 13.000 kuna godišnje provođenja dodatne izobrazbe u strukovnoj školi veća od provođenja redovitog preddiplomskog studija sestrinstva (ukupni troškovi kandidata iznosili bi oko 50.000,00 kuna, što je nerazmjerno visoki trošak).
Zato su od od Ministarstva obrazovanja tražili da se imenuju dodatne škole koje bi vršile provedbu dopunskog programa, a ne bi li im pala cijena.
“To je već drugo imenovanje, u ruci držim drugo imenovanje od 22.siječnaj, gdje Ministarstvo obrazovanja moli Ministarstvo zdravstva da utvrde neposredne oblike i načine s ravnateljima srednjih škola. (Drugim rječima opet su rekli, vi ćete i dalje to raditi.) Da”, kazala je Asja Jelaković, ravnateljica Škole za medicinske sestre Mlinarska, Zagreb.
Naše sugovornice nisu jedine koje su izgubile vrijeme, novac i živce pokušavajući ostvariti pravo na rad u Hrvatskoj. U Facebook grupi koju su otvorile, u dva dana javilo se preko 20 ljudi.
“Razmišljamo ozbiljno da se skupimo, ima nas nadruštvenim mrežama, svaki dan sve nas je više, i razmišljamo da pripremimo tužnu u Bruxellesu i da tužimo Hrvatsku jer nas nije ispoštovala ono što je bila dužna u predpristupnim pregovorima. Nisu izglasali taj cjenik po kojem će ljudi napraviti priznavanje škole, i mi sada nemamo druge opcije”, rekla je Tatjana.
Odgovor zašto se ovim ljudima onemogućava pravo na rad u Hrvatskoj potražili smo i u strukovnoj komori.
“(Nije li to trebalo biti rješeno već tijekom predpristupnim pregovorima, ako se ravnamo prema europskim direktivama, ako smo nešto potpisali nismo li trebali osigurati i nekavu provedbu?)
Zakon o reguliranim profesijama stupio je na snagu 2009. Dakle, donesen je Zakon i od trenutka kad je stupio na snagu Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, trebalo se početi rješavati taj problem”, rekla je Slava Šepec, predsjednica Hrvatske komore medicinskih sestara.
Predsjednica Komore kaže, do sada joj se javilo 43-je kandidata s ovakvim problemom, no odgovorni nikako da sjednu za stol.
“Zapelo je u Ministarstvu zdravstva, koje treba dati suglasnost na cjenik koje su predložile škole i medicinske ustanova. Hrvatska Komora do danas nije uspjela skupiti sve zainteresirane strane na jedan zajednički sastanak”, kazala je Šepec.
Odgovor zašto neko rješenje čas vrijedi čas ne vrijedi krije se u politici.
“2014. je ministar zdravstva Rajko Ostojić donio odluku da Komora može izdati dopusnicu za rad ljudima izvan europskog gospodarskog pojasa, to je napisao Ostojić, međutim one nisu stigle ni završiti taj staž, kad je stigla druga odluka iz Ministrastva zdravstva koja poništava ovu prvu”, rekla je Šepec.
Novu odluku potpisao je ministar Siniša Varga. Iz sadašnje postave u Ministarstvu zdravstva pred naše kamere nisu htjeli. Još jednom je očito samo jedno. Dok se politika igra države, činjenje ili nečinjenje ministara prelama se preko leđa ljudi čiji život stoji.
“Mi smo bile jako dobre kad smo morale mijenjati sestre koje su bile na godišnjem. Kad smo upale u tunus i ti si vjerojatno upala u tunus, smjene od 12 sati. Ako moja diploma ne valja kako je meni država mogla dozvoliti da ja radim oko tih ljudi”, rekla je Danijela Vlašić.
“Time što ne mogu dobiti licencu za rad, krši nam se osnovno ljudsko pravo na rad, i samim tim mogućnost egzistencije života, u odnosu na druge ljude koji su završili školu u EU, bez obzira što sam ja državljanin EU”, rekla je Marija Mohavlić.
Sve naše sugovornice su državljanke Europske unije. Obratile su se i uredu Pučke pravobraniteljice, na čiji upit Ministarstvo zdravstva još uvijek nije odgovorilo. Svake godine u Hrvatskoj 1000 ljudi završi srednju medicinsku školu. Od 2013. 780 ih je otišlo raditi izvan Hrvatske.
>>> Sve priče iz Potrage možete pratiti i na njihovoj službenoj Facebook stranici Potraga.
