Različite generacije imaju različite priče. Žene će, prema očekivanom trajanju života doživjeti 82, a muškarci 75 godina. Kako se onda gledalo na velike životne odluke upitali smo 82-godišnju Anđelku.
"Ja sam se s 19 godina udala. Moj muž je imao 30 godina, to je bilo 11 godina razlike. Mi smo se odmah nekako složili, ja sam bila tolerantna. Ja sam smatrala, s obzirom na to da je on stariji, da ga moram slušati, tako je mene moja mama učila", rekla je Anđelka.
Na razgovor s Anđelkom u Domu za stare i nemoćne Trešnjevka stigli smo dok je trajala glumačka proba. Primila nas je i ispričala nam o svom životu i braku.
"Bili smo tolerantni, razumjeli smo se, dogovarali smo se. Velim, stan je bio na meni, 4 ćoška, moj muž nije ni imao vremena, niti ga je bilo, onda je bilo sramota da vam muž pomaže raditi nešto. Pa bolje je onda ovo danas, sto puta bolje. Ja to cijenim i mislim da je dobro da se vrijeme preokrenulo", rekla je Anđelka.
Trendovi su se promijenili
No ipak, to ne vrijedi za sve trendove, smatra Anđelka. Ona je rodila s 20 godina, danas Hrvatice rađaju u prosjeku s gotovo 29.
"To nije dobro, ja mislim da treba sve u svoje vrijeme. Ja sam se s mojim sinom podvlačila pod kauč i igrala, a moj sin to više ne bi mogao jer je prestar. Ne možeš, ti moraš sve u svoje vrijeme, ali došlo je tako vrijeme ili je moderno danas da oni nemaju obaveza", rekla je Anđelka.
To mišljenje dijele i 79-godišnja Štefica i 3 godine stariji Duško. Ispričali su mi kako su se upoznali.
"Ja sam prolazila gdje je on stanovao, blizu kuće moje, to je to, nije onda bilo plesa. Došla je zima i u 2. mjesecu smo se vjenčali. Čujte, prije, odmah s 25, to je stara cura bila, prije ", ispričali su nam Štefica i Duško.
To je bilo prije 56 godina. Štefica je imala 23, Duško 26 godina. Odmah su dobili i kći, a za današnje pojmove Štefica i Duško iz roditeljskog su se doma odselili 7 godina prije prosjeka.
"Brat je doveo šogoricu isti dan, a mi smo išli na vjenčanje nas dvoje i kumovi i navečer se razišli", rekla je Štefica.
"Bilo je lijepo, da bar mogu opet sve ponoviti i godine i sve, ne bi se bunio", rekao je Duško.
"Išli smo za podstanare, on je donio vojnički krevet, ja od kuće jedan ormar, da, neke sitnice i otišli za podstanara", rekla je Štefica.
"To je, malo drugačije, okrenulo se, nemam niša protiv toga, neka uživaju mladi, život brzo ode. Ali opet, ako nemaš familiju, godine, starost dođe, teško je", rekla je Štefica.
Moderna vremena i moderni poslovi
Da se vrijeme okrenulo – znamo i mi. No, zašto? Po odgovor odlazim kod 29-godišnje Mateje. Ona se bavi bloganjem, poslom koji, u vrijeme kada su moji prijašnji sugovornici bili Matejinih godina, nije ni postojao.
"Nisam mislila da ću ikada ovo raditi, ali istovremeno, nisam se zamišljala u nikakvim tradicionalnim okvirima nekakvog uredskog posla, zato se i nakon fakulteta nisam nastavila baviti svojom profesijom, paše mi ta nepredvidivost i sve ostalo", rekla je Matea Frajsbeger.
Matea je u vezi s Danijelom od svoje 18. godine. Na svojem vlogu često snima njihov odnos i razgovaraju upravo o ovim temama.
"Mi smo 11 godina zajedno. I od toga 6 zaručeni. To je isto bila jedna situacija koja je i mene i njega, možda više njega, navela na taj korak, taj pritisak već ste određeni broj godina zajedno, ajmo sada to odraditi. On je valjda osjetio pritisak, obavili smo te zaruke i još uvijek se nismo oženili", rekla je Matea.
Ideja da postoji određeno, pravo, vrijeme za neki korak u životu - za Mateu je ograničavajuća.
"Pa je, ne samo da ograničava nego je i užasan pritisak za mlade ljude. Biraj koju ćeš srednju školu upisati, imaj toliko bodova, završi fax, odmah se od tebe očekuje posao, pa već si u tim godinama da imaš nekakvu super vezu, pa brak, pa dijete, sve nekako posloženo. Ne znam tko je to tako složio, ali nije ok", smatra Matea.
Neopterećeni društvenim konvencijama, Matea i Danijel ne žive zajedno.
"Ja i moj dečko živimo u istom kvartu, doslovce smo par ulica dalje jedno od drugog i oboje imamo takav posao da puno putujemo ili smo zajedno ili nismo zajedno, tako da nikada nismo na istom mjestu cijelo vrijeme. Krenuli smo uređivati stan, ali nismo se nikada službeno uselili skupa. I mislim da je to glupo, zašto bi? Ako imam potrebu doći doma, prespavati, zašto bi to trebalo biti definirano?", rekla je Matea.
Mladi sve kasnije zasnuju obitelj
O zasnivanju obitelji razmišljaju, no nigdje im se ne žuri.
"Odgovara nam trenutno ovo. Naravno da bi sve to htjeli, danas sutra, ali ne želim žuriti, ne želim sada to napraviti samo da bi zadovoljila nekog drugog. Želim to osjetit u sebi, kako svi kažu. Možda nikad ne osjetim, možda to nikada ne dođe, možda se tak stvari dogode u životu, ne znam uopće što ću jesti sutra, što ću obući sutra, a kamoli sve te velike stvari", rekla je Matea.
Zašto sve radimo kasnije - upitali smo etnologinju Željku Jelavić. Razloga je puno - od premalo vrtića do smanjenih prihoda na porodinjem. Također, nakon što su puno uložile u karijeru, žene se teže odlučuju na rađanje.
"Najprije čini mi se da je ekonomski faktor vrlo važan. Onda mlada školovana žena ne može sebi dopustiti da godine koje je uložila u svoje obrazovanje naprosto odu u vjetar time što neće moći dobiti posao", rekla je etnologinja Željka Jelavić.
No, riječ je i o logičnoj posljedici dosadašnjeg razvitka društva.
"Danas u razvijenim zemljama koje imaju koliko toliko razvijeni sustav zdravstvene zaštite, socijalne skrbi, relativno uređenih ekonomskih odnosa, zapravo ljudi, i s obzirom na poboljšane uvjete života, zapravo znaju da mogu ostvariti i roditeljstvo i brak, obitelj", rekla je Jelavić.
Svugdje je isto
To pokazuju i podaci Eurostata i Državnog zavoda za statistiku. Poput svijeta i Hrvatska se mijenja. Tako možemo usporediti muškarce i žene prije 50 godina i danas. Prosječna žena tada je imala 35 i pol, a muškarac 32 cijela 4 godine. Danas imaju 44 cijela 8 i 41 cijelo 3 godinu. Očekivano trajanje života za žene je bilo 72 cijela 2, za muškarce 65 cijelih 7 godina. Danas žene gotovo 9, a muškarci čak 10 godina duže.
70-ih su žene u brak stupale s 21 cijelo 6, muškarci s 25 i pol godina. 50 godina kasnije taj prag se pomaknuo 6,5 godina za žene i 6 za muškarce.
No to sve znači i da mlađe generacije očekuje sve ovo što proživljavaju naši roditelji.
"Ja sam mislila živjeti kada oni odu, ići van, putovati, ako budu do 30, ajoj", rekla je majka Kristina Kovačević.
Kristini, tridesetogodišnjoj majci četvero djece, predstavili smo statistiku. Prema svemu sudeći, Mia i Tia obiteljski dom neće napustiti do 30., a Patrik i Antonio do 33. rođendana.
"Pa nije valjda. Pokušat ćemo ih prije sprašiti. Neka idu studirati van, možda će se snaći prije. Ako je to po statistici tako, to je fakat previše", rekla je Kristina.
Kristina će, barem statistička baka, postati tek kada joj kćeri navrše 29 godina.
"Pa u principu dvoumim se. Lakše je imati djecu kad si mlađi jer imaš više živaca, ta djeca odrastaju u oblaku, a i ti odrastaš s njima. Zbog zrelosti je bolje kasnije, evo ne znam što bih rekla jer rodila sam i sa 20 i sa 30", rekla je Kristina.
Sreća je jedino važna
Na kraju, Kristini ništa od toga nije bitno jer samo želi da joj djeca budu sretna.
"A kako će biti, bit će, podržat ću ih svakako, nemam izbora. Znači njihov izbor, a naravno pokušat ću ih izmjeriti na pravi put, to nije garancija da ću uvijek uspjeti, ali pokušat ću", rekla je Kristina.
"Uvijek nam je bilo lijepo, samo što nismo, ja kada danas vidim mlade, da nismo dodatno uživali", rekla je Anđelka.
"Puno puta mi ljudi kažu da je to inat, da se inatim jer ljudi to očekuju od mene", rekla je Matea.
"Mi smo štedjeli za kuću, a ta kuća je otišla, sad je sve otišlo", rekla je Anđelka.
"Imam samo jedan život, ja ću si ga isplanirat kako ja hoću, zašto bih ja morala nešto negdje ovjekovječiti zato što društvo to tako kaže?", rekla je Matea.
Previše smo radili, a premalo uživali, ja tako gledam tu prošlost. I to bi promijenila, ali zbog odnosa sa suprugom i svega što je bilo, zbog toga ne bih promijenila", rekla je Anđelka.
Što je bolje - teško je, možda čak i nepotrebno reći, a i ne valja generalizirati. I iako puno mladih ne idu stopama starijih - uvijek ćemo slušati njihove mudrosti. Jedna od njih - sto ljudi, sto čudi!
