Te noći 21. prosinca u samo nekoliko sekundi uništeni su mnogi životi, a jedan je ugašen. Osječki glumac Aleksandar Bogdanović se iz kazališta trebao vratiti supruzi i sinu. No pred kućom, na pješačkom prijelazu udario ga je automobil, a vozač i njegova suputnica su pobjegli.
Nisu mu pokušali pomoći, nisu pozvali hitnu. Poslije se doznalo, mladić nije imao ni dozvolu, ali ima ibogatu povijest prekršaja. Četiri dana od nesreće, na Božić, Aleksandar Bogdanović je preminuo.
No ni nakon gotovo dva mjeseca optužnice nema. Tek ovog tjedna Branislav Smiljanić ispitan je u DORH-u, tek ovog tjedna završeno je službeno vještačenje. Vještačenje koje je drugi sudski vještak ekskluzivno za Potragu napravio za svega tri dana.
"Taj dan mi je počeo isto u bolnici. U srijedu sam otišla u bolnicu, a subota je bila dan kada sam trebala izaći i izašla sam van negdje predvečer. Čuli smo se poslijepodne, rekla sam mu da ne dolazi u bolnicu jer sam pred izlaskom. On je imao navečer cabaret i nakon toga smo se trebali vidjeti", ispričala je Sena Krupić, udovica Aleksandra Bogdanovića.
Suprug joj se javio odmah nakon cabareta: "Rekao je da je gotovo, da će popiti 'cugu' s kolegama i da će krenuti kući. Nakon 15 minuta poslao je poruku da kreće".
S Bogdanovićem je bio njegov prijatelj i kum Vladimir Tintor.
"Te večeri smo popili piće i on bi obično volio to piće produžavati, ali je te večeri htio brzo stići doma supruzi koja je nekoliko dana ranije bila u bolnici. Ja sam ga ispratio i veselio se tome koliko se on veseli doći kući", ispričao je Tintor.
Spomenutu poruku Krupić je od supruga dobila negdje 15 do 22
sata: "Bilo mi je sumnjivo što ga nema jer od kazališta do kuće
mu treba dvadesetak minuta. Moja zadnja poruka je bila je li sve
ok, a nju nije pročitao".
Kući je s Bogdanovićem krenuo Tintor, išli su svojim uobičajenim
putem.
"Usporili smo korak, dugo se nismo vidjeli, on je imao posla oko 'Škole za žene' i kad god bismo se pješice vraćali kući, imali bismo tu zajedničku trasu koju ne bismo inače koristili niti on niti ja zasebno. Ta točka rastanka je kod osječke glavne tržnice jer smo procijenili da je i njemu i meni od te točke jednaka udaljenost dd kuće pa je to bio naš prijateljski kompromis. Imao je puno posla, bio je rastrgan. Ja sam ga htio zabaviti nekim anegdotama. Rastali smo se negdje oko 22 sata, nisam gledao na sat na tom našem čuvenom mjestu", prisjeća se Tintor.
Bogdanović supruginu poruku nikad nije otvorio, ona pretpostavlja da mu je mobitel bio u džepu. Od same poruke do nesreće je prošlo 15 minuta, on je vjerojatno bio na putu prema kući gdje ga je čekala supruga.
VEZANE VIJESTI
- Policija nakon očevida otkriva detalje strašne nesreće u Osijeku: 'Možemo potvrditi da je uzrok...'
- Od posljedica teške prometne nesreće preminuo osječki glumac Aleksandar Bogdanović
"Čula sam jedan strašan udarac i čula sam ljude kako viču. Tad sam znala da je netko nastradao. Tog trenutka nisam znala da je on dok nisam prišla prozoru i vidjela njega da leži na cesti. Istrčala sam odmah van, mali je spavao. Bio je jedan dečko, susjed, na ulazu u zgradu, njega sam zamolila da uđe u stan i pričuva maloga da nije sam u stanu. Bila sam dovoljno svjesna da uzmem mobitel zbog hitne pomoći jer nisam znala da je netko već zvao", ispričala nam je traumatične trenutke Sena Krupić.
Rekonstrukcija je posljednjih 16 sati života osječkog glumca Aleksandra Bogdanovića. Na pješačkom prijelazu, samo tridesetak metara od stana usmrtio ga je dvadesetdvogodišnji Branislav Smiljanić. Nikada nije položio vozački ispit, pobjegao je s mjesta nesreće, nije pozvao hitnu pomoć niti mu je sam pokušao pomoći.
Koliko je zapravo bilo svjedoka?
Očevidaca nesreće ni dan danas nema iako se radi o jednoj od najprometnijih ulica u Osijeku. No ima onih koji su vidjeli puno toga što se događalo nakon naleta automobila na Bogdanovića. Među njima i Mirjana Brmez, stanovnica Zagrebačke ulice u kojoj su se Smiljanić i njegova suputnica zaustavili nakon bijega.
"Mi smo došli navečer negdje oko 23:30 iz kina. Parkirali smo na most s muževim autom, tu je bio moj auto, iza taj razbijeni pa onda policijski. Prišli smo policajcu, rekao je da nije moj auto, da imaju očevid, bio je ljubazan. I tamo su bila dva dečka i jedna cura, stajali su vrlo nervozno, držali se za glavu, ali se nisu micali. Preko puta je bio još jedan policijski auto i u njemu još jedan dečko, no to ne mogu sto posto tvrditi", rekla je Brmez.
Prema policijskom izvješću u autu su bili Smiljanić i njegova tek punoljetna djevojka Valentina Skroza. No naša sugovornica spominje četiri osobe. Četiri osobe spominjali su i još neki, među njima i osobe bliske obitelji, koji su s dvojicom od njih pričali u bolnici te večeri. Tamo je bio i Dušan Cvetanović, dečko Senine sestre.
"Došla su dvojica mladića koji su se predstavili kao prijatelji počinitelja i raspitivali su se u kakvom je (Aleksandar Bogdanović) stanju. Ja sam im rekao da je stanje izrazito teško i da je pitanje kakav će ishod biti i oni su nakon toga otišli", kazao je Cvetanović te dodao: "Nisu rekli da su bili u vozilu, već samo da su čuli za nesreću i puno su znali o nesreći. No decidirano ne mogu tvrditi da su bili u vozilu".
U vremenu od nesreće do danas javnost licitira s brojem ljudi u automobilu kobne noći. Dio medija proziva policiju za zataškavanje slučaja, fabriciranje činjenica, a sve kako bi pomogli sinu svog kolege policajca.
Klupko nepoznanica počelo se odmotavati
Upravo kako bismo raspetljali priču i na poziv Aleksandrove supruge Sene, pokrenuli smo vlastitu istragu. Pronašli smo dva mladića koje svjedoci opisuju, prikupili svu dokumentaciju očevida, nalaze vještačenih tragova i uzoraka iz forenzičnog centra Ivan Vučetić, sve iskaze ispitanih svjedoka, kako te noći, tako i pred državnim odvjetnikom, nalaz patologa. Naručili smo vještačenje prometne nesreće kod ovlaštenog sudskog vještaka i klupko nepoznanica se počelo odmotavati.
"Srednja vrijednost naletne brzine na pješaka u konkretnom slučaju bila je oko 66 kilometara na sat. Sve ovo što pričam zasnovano je na materijalnim tragovima i ako je vještak, on bi to trebao poštivati. U ovom slučaju smo dobili da je mjesto kontakta bilo, dva, dva i pol metra od ruba kolnika. Možemo uzeti jednu ili drugu vrijednost, mi smo u ovom slučaju uzeli srednju vrijednost", kazao nam je Petar Šišić, stalni sudski vještak za promet.
Doznali smo u kojem se trenutku dogodio kontakt automobila i Bogdanovića.
"U ovom slučaju ja nemam izjave svjedoka koji bi mi kazali kako utvrditi brzinu kretanja pješaka. Međutim, ima jedan zanimljiv materijalni trag, a to je da trag krvi pokazuje da je tijelo pješaka odbačeno na lijevu stranu kolnika. Ako pođete od toga da je kontakt bio na desnoj prometnoj traci, da je kolnik širine 10 metara, a da je tijelo završilo bliže lijevom rubu kolnika, očito je da je poprečni odbačaj bio relativno velik. Mene je ovaj poprečni odbačaj uputio da je pješak pretrčavao kolnik. Da je stajao ili išao polako, završio bi na desnoj prometnoj traci, a ne na lijevoj", objašnjava Šišić iskusni vještak s četrdesetogodišnjim iskustvom tijekom kojeg je vještačio dvadesetak tisuća prometnih nesreća.
Smatra da, iako naizgled Smiljanić nije vozio puno brže od propisanih 50 kilometara na sat, da je na tom mjestu trebao voziti još i manje: "Dolazi pješak koji će možda prijeći cestu, očigledno je da je rizik povećan i sa stanovišta sigurnosti, držim da bi u takvoj situaciji bila primjerena brzina 30 kilometara na sat".
Sve ovo ne bi bilo moguće bez dobro obavljenog policijskog očevida.
"U toj prometnoj nesreći policija je učinila sve kako je trebalo. Zajedno s DORH-om na mjestu događaja, kao i na mjestu na kojem je pronađeno vozilo. Obavili smo očevid, zapisali smo osobe koje su se tamo nalazile. Prikupili smo mnogo materijalnih tragova koji će sigurno pomoći u rasvjetljavanju ovog događaja", rekao je Zoran Kon,glasnogovornik PU osječko-baranjske
Izuzeti su baš svi tragovi, a DNK metodom Smiljanić je povezan s vozačkim mjestom u automobilu, a Bogdanović s automobilom. Razjasnili smo i razliku između očevica i svjedoka.
"Očevidac prometne nesreće ili bilo kojeg događaja je ona osoba koja je vlastitim osjetilima zapazila kako se događaj dogodio. Osoba koja je došla naknadno pa nešto vidjela, ona je svjedok onoga što se naknadno dogodilo", objasnio je Kon.
Smiljanić od ranije poznat policiji
Iz toga proizlazi da svi ljudi koji se vide na snimci nisu očevici i kao takvi nisu važni za istragu ove tragedije. Policija je ispitala više desetaka osoba. Doznali smo u Tenji da su dva mladića koji su bili u bolnici, uistinu primili poziv od Smiljanića dok su se nalazili u jednom tamošnjem kafiću.
Doznali smo i da Branislav Smljanić nema podršku svoga oca policajca koji je odavno od njega digao ruke. Ne stoji ni činjenica da mu otac radi u prometnoj policiji, već je najniže rangirani službenik u prvoj policijskoj postaji Osijek zadužen za oružje. Da je tako, potvrdio nam je i jedan mještanin Tenje koji je želio ostati anoniman. Branislava je opisao kao bahatog koji ne poštuje nikakva pravila, no nažalost nije niti jedini u selu. Policija ih je često lovila.
"Dolazila je policija zbog Branislava, sigurno. Znam da im je on više puta prkosio, stane i nisu ga mogli uhvatiti. Imao je uvijek neke starije aute s puno konja", rekao nam je Marko iz Tenje.
"Ono što možemo reći je da smo i ranije postupali po njemu. Podizali smo optužne prijedloge sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i tu nemamo što posebno dodati", kazao je Kon.
Prijavljivan je i za prometnu nesreću koju je prouzročio prije tri godine i za nekoliko drugih kaznenih dijela nevezanih za promet. Nejasno je zašto ga je sud uvijek osudio na znatno manje kazne nego su bile navedene u policijskim optužnim prijedlozima. Zbog svega toga nema dobar odnos s ocem, a zadnjih nešto više od godinu dana živio je kod svoje djevojke Magdalene. Magdalenin otac uspješan je časnik Hrvatske vojske. Trenutačno se nalazi na školovanju u Sjedinjenim državama. Ni Magdalena, a niti njezina majka nemaju vozačku dozvolu. Automobil stoji ispred kuće. Mnogi su nam potvrdili da su ga Branislav i Magdalena svakodnevno vozili. Majka tvrdi da ga kradu iako se nalazi ispred prozora obiteljske kuće. Magdalena u jednom iskazu govori da je ona davala ključeve Branislavu, a Branislav u svom da ih je on uzimao. Upravo zato sam otišao na adresu razgovarati s Magdaleninom majkom. No, čim je čula da sam novinar, zalupila mi je vratima.
Inače, Magdalenina dvadesetogodišnja sestra poginula je za volanom krajem 2014. godine. Izgubila je nadzor nad upravljačem svoje Mazde i izravno se sudarila s automobilom iz drugog smjera. Različita priča o ključevima samo je jedan u nizu detalja koji se ne poklapaju u iskazima sudionika ispitanih prve noći u odnosu na iskaze dane u Državnom odvjetništvu.
U prvom iskazu Magdalena govori da je mislila da je na automobil pala grana sa stabla i da su nastavili dalje te da joj je dečko, tek kada su se zaustavili u Zagrebačkoj ulici, rekao da su udarili čovjeka.
"Ja se sjećam da sam u jednom trenutku na sekundu okrenula glavu i vidjela da Branislav vozi 50 kilometara na sat. U sekundi sam okrenula glavu ravno u pravcu kretanja i u tom trenutku je popucala šajba. Branislav je u tom trenutku vrisnuo i počeo histerizirati i stalno govorio 'lupio sam čovjeka'. Mi nismo stali jer smo oboje bili uspaničeni i ne mogu objasniti, ali izgleda da je Branislav i dalje vozio auto", rekla je u Državnom odvjetništvu 27. siječnja.
Ovo je samo djeličak koji zorno pokazuje koliko se razlikuju iskazi ljubavnog para pod čijim kotačima je život skončao Aleksandar Bogdanović.
Zašto još nije završeno vještačenje koje smo mi dobili za svega tri dana?
"S obzirom da Branislav treba i da će odgovarati za ono što je učinio i djevojka koja je dala iskaz i svjesno dala ključeve od auta, svjesno je sjela s njim, Aleksandru isto tako nije pružila pomoć, ona isto tako treba biti obuhvaćena optužnicom prema onome što je učinila", smatra Aleksandrova udovica Sena.
Zbog svega navedenog, no i zbog različitih informacija koje su do nje dolazile, Sena je odlučila otići u policiju. Primio ju je načelnik Policijske uprave sa suradnicima spremnim odgovoriti joj na sva pitanja.
"Bili smo u policiji kako bismo zaključili sva ta događanja oko Aleksandra. Da oni kažu što imaju i ja sam još htjela postaviti par pitanja i nejasnoća koje su ostale negdje u zraku u cijelom slučaju. Bili su vrlo korektni. Jednostavno, od samoga početka je sam slučaj bio kaotičan tako da je i odnos policije prema medijima, medija prema policiji, mene s njima... Bilo je kaotično bez međusobne komunikacije", rekla je Krupić.
Policija i dalje prikuplja informacije i provjerava ih. Sve prosljeđuje odvjetništvu. Nadamo se da državna odvjetnica koja vodi slučaj, a kasnije i sud, neće nasjesti na očito lažne iskaze osumnjičenih, ali i nekih svjedoka. Ono što se opravdano pitamo, zašto je Državno odvjetništvo tek prije petnaestak dana ispitalo Magdalenu, a Branislava tek ovoga utorka. Zašto još nije završeno vještačenje koje smo mi dobili za svega tri dana? Sve to u nekoj od sljedećih Potraga.
