Jesmo li izgubili empatiju? Potraga istražuje kako je moguće da je više ljudi gledalo premlaćivanje profesora u Varaždinu i nisu reagirali. Građani za tragediju prozivaju i policiju.
Potraga donosi mučnu priču o ubojstvu koje je nedavno šokiralo Varaždin, ali i cijelu Hrvatsku. Kako je to uopće moguće? Pitanje je koje si ovih dana postavljaju brojni Varaždinci. Kako je moguće – da je četvero mladih tako brutalno odlučilo prebiti i oduzeti život 35-godišnjem profesoru Nini Čengiću.
Kako je moguće da je policija prije premlaćivanja došla i otišla. Kako je moguće da je napad šakama i palicama promatralo više ljudi i nisu poduzeli ništa. Odvjetnici osumnjičenima otkazuju punomoći, obitelji ne žele govoriti, kao ni kolege iz škole. Ivan Žada ipak je uspio rekonstruirati što se događalo u tih nekoliko trenutaka užasa i zašto.
Gore lampaši
I dva tjedna nakon brutalnog ubojstva varaždinskog profesora Nine
Čengića na mjestu divljačkog napada gore lampaši. Nakon prvotnog
šoka i nevjerice među Varaždince se uvukla tjeskoba. Na ulicama
grada vlada zavjet šutnje o nezapamćenom događaju u cijelom
kraju. No vratimo se 13 dana unatrag.
Nešto iza šest sati ujutro u subotu 29. svibnja jedan je
prolaznik naišao na muškarca u besvjesnom stanju kako leži
pokriven kartonima na vježbalištu ispred varaždinske sportske
dvorane Graberje. Pozvao je službu 112. Ubrzo je stigla hitna
pomoć i policija. Djelatnici hitne pomoći vidjeli su odmah da se
radi o teškim ozljedama. Upravo zato, unatoč naporima
varaždinskih liječnika, muškarac je dan kasnije preminuo.
Operativnim radom policija je brzo pronašla odgovorne i došla do
informacija da su nesretnog Čengića nasmrt prebili drvenom
palicom, lancem i nogama.
''Nitko nije imao prvo namjeru njega povrijediti na takav način. Nažalost eskaliralo je u samom tom momentu. Oni su bili svjesni da je izgubio svijest, ali ne i da su nastupile posljedice, a pogotovo ne takve vrste kakva se, nažalost, dogodila'', rekao je Zoran Vidović, bivši odvjetnik Ivora Vujasinovića.
''Smatrali su da je kroz gubitak svijesti trenutno i da će se
oporaviti, odnosno bio je očito i pod utjecajem alkohola pa su
očito mislili da će nakon toga da će se dovesti u stanje, da će
moći sam otići kući'', opisao je Vidović.
Iako su informacije iz policije puštane na kapaljku, Varaždinci
su ubrzo doznali identitet kako žrtve, tako i počinitelja.
Monstrumi koji su batinama ubili profesora Ninu Čengića su brat i
sestra Asja i Ivan Gorski, Dominik
Žnidarić, a glavni među njima i prvoosumnjičeni je
Ivor Vujasinović. Neki od njih stari su znanci
policije.
''Troje okrivljenika je već bilo prekršajno osuđivano. Između
ostalog i zbog prekršaja s elementima nasilja'', izjavio je
Igor Pavlic, glasnogovornik Županijskog suda u
Varaždinu.
Kod Asje Gorski policija je pretragom stana pronašla
improvizirani pištolj i skoro tristo metaka. Predmete kojima je
počinjeno ubojstvo nisu pronašli. Prvotno su u policiji priznali
što su napravili.
''Ne mogu reći baš da je priznato djelo u tom smislu nego samo nanošenje određenih udaraca. E sad, još nije utvrđeno od kojeg udaraca, čijeg i na koji način je došlo do takvih posljedica'', kazao je Vidović.
''Bit će naloženo jedno sudsko medicinsko vještačenje temeljem kojeg će vještak stručnjak za sudsku medicinu dati odgovore na sva bitna pitanja o tome na koji način je oštećenik zadobio ozljede koje su kod njega utvrđene i na koji je način nastupila smrtna posljedica'', rekao je Darko Galić, glasnogovornik Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu.
U pritvoru
Četvero napadača je u jednomjesečnom pritvoru. DORH je pokrenuo istragu i kvalificirao kaznena djela koja im se stavljaju na teret.
''Stavlja im se na teret počinjenje kaznenog djela teškog
ubojstva, a kvalifikatorno element za to kazneno djelo nalazimo u
bezobzirnoj osveti prema žrtvi ovog kaznenog djela'', kazao je
Galić.
U međuvremenu je troje osumnjičenika negiralo iskaz policiji i
odlučilo se braniti šutnjom. Samo je Ivor Vujasinović ostao pri
svom iskazu. Odvjetnik Zoran Vidović mu je prije pet dana otkazao
punomoć, kao i još jedan od odvjetnika. Novi ne žele istupati u
javnosti. Ističu da će govoriti samo na sudu. Isto tako za medije
ne žele govoriti niti obitelji privedenih, niti obitelj Nine
Čengića. Iz javnosti su se povukli i članovi udruge Kulturana.
''Nakon nekoliko dana su prestali kontaktirati s medijima iz
razloga što se stvorila jedna hajka, uvjetno rečeno, u javnosti
gdje se pokušavalo ovaj zločin koji su počinili pojedinci, jest
da su oni bili i voditelji Kulturane, izjednačiti ih čak s
cijelom tom subkulturnom scenom što definitivno nije i ne može
biti tako. Zbog svega toga više ne žele istupati u medijima i
kako su mi rekli prilično se osjećaju ugroženi'', kazao je
Goran Štimec, glavni urednik portala
Varaždinski.hr.
Kulturana je počela s radom početkom prošle godine. Na čelu kluba
i udruge tada je bilo potpuno drugo vodstvo. Organizirali su se
koncerti i razni programi, čak i pod pokroviteljstvom grada. No
kada se razmahala korona kriza klub je zatvoren, novo vodstvo je
preuzelo prostor i od tada se tamo, pričaju nam upućeni,
okupljalo tridesetak istomišljenika prilično radikalnih
anarhističkih stavova. Te kobne noći u Kulturani je bio i ubijeni
Nino Čengić.
''Sukob je počeo unutar tog prostora s određenim provociranjem
nakon čega je oštećeni izoliran i maknut van'', rekao je
Vidović.
Kada su ga izbacili van Nino nije otišao kući. Uzeo je mobitel i
nazvao policiju. Ekipu sa kojom je do koji trenutak prije pio,
prijavio je zbog kršenja epidemioloških mjera. Policija je došla,
legitimirala ga. Utvrdila je da se radi o njemu. Na njemu nije
vidjela ozljede, nije vidjela da je pod utjecajem alkohola i
otišli su. Toga trenutka četvorka je izlazila iz Kulturane.
Pokrili ga kartonima
Ninu su zatekli na vježbalištu. Bez upozorenja počeli su ga tući kako bi ga kaznili za poziv policiji. Tukli su ga drvenom palicom, lancem i nogama. Cipelarili. Kada je pao u nesvijest razbili su mu mobitel i iz samo njima znanih razloga slomili mu osobnu iskaznicu, pokrili ga kartonima i hladno otišli. Ono što užasava jest činjenica da je više osoba gledalo pa čak i mobitelom snimalo premlaćivanje.
''Postoji više osoba za koje planiramo ispitati kao svjedoke u
postupku, u tijeku istrage'', izjavio je Darko
Galić, glasnogovornik Županijskog državnog odvjetništva
u Varaždinu.
Tih desetak očevidaca također je napustilo mjesto događaja bez da
su pozvali hitnu pomoć. Da su reagirali, možda bi se izbjegle
smrtne posljedice. Upravo ta njihova bešćutnost je Varaždince
zgrozila jednako kao i divljački čin četvorke ubojica.
''Nekada je to bilo drugačije. Sada nas je sve manje briga kako se prema drugima ponašamo. Evo ima ovaj slučaj u Zagrebu gdje je onaj Tomašević pomogao onoj curi, a nitko ostali nije. Polako postajemo kao u Americi. To je meni neshvatljivo'', komentirao je Stjepan iz Varaždina.
''Ja da sam bila na tom mjestu vjerojatno bi pozvala policiju jer mislim da nije ok da ljudi gledaju sa strane što se događa, a nitko ne reagira i onda se svi kasnije žale da nitko nije reagirao. To je počela biti stvar većine. Svi nešto gledaju'', rekla je Nives iz Varaždina.
''Kakvo smo to društvo postali? Užasno. Zbog čega je to tako? Svatko gleda samo sebe i svoju korist i nikoga nije briga za nikoga'', kazala je Štefica iz Varaždina.
''To je jedna posljedica društvenih mreža. Sa sociološke strane
gledano društvene mreže su privid nekakvog drugog života. Dok su
ljudi jako aktivni na portalima, društvenim mrežama svakojakog
tipa na neki način prestaje ta svijest koja bi trebala biti kod
svakoga građanina'', rekao je Nikola iz Varaždina.
Sociolog Renato Matić smatra da teško možemo govoriti da je
ukupno društvo postalo bešćutno. Obrazlaže to primjerima
solidarnosti koje smo pokazali u lanjskim potresima. Upozorava u
ovom slučaju na drugi problem.
''Ovdje je u pitanju možda bio strah ili ista grupa koja na sličan način razmišlja pa je pustila nekome da to samo tako fizički odradi, da tako kažem. Ali ono što je za cijelo društvo prisutno jest manjak tog osjećaja potrebe za pomoći, suosjećajnosti osim ako se medijski ili putem neke druge situacije dovede to do ruba svijesti. Definitivno je ono što nam fali, odgoj za solidarnost'', izjavio je sociolog Renato Matić.
Objavljivao često na društvenim mrežama
Kako se čini, Nino je životom platio upozoravanje na nepridržavanje epidemioloških mjera. Prvoosumnjičeni Vujasinović često je na društvenim mrežama objavljivao postove koji negiraju opasnost korona virusa, a neistomišljenike nazivao covid fašistima. Kako sam doznao iz razgovora s upućenima, Nino je i ranije na mnogim mjestima upozoravao na kršenje epidemioloških mjera i zbog toga ulazio u sukobe. Je li covid kriza dodatno radikalizirala dio našeg društva koje je onda spremno i na ovako stravične postupke koji su doveli do Čengićeve smrti.
''Covid i ova situacija oko njega su definitivno potaknuli
radikalizaciju stavova ali isto tako s druge strane postoji jedan
određeni stupanj te odvojene solidarnosti. Dakle grupe koje su u
tom smislu anti su zapravo vrlo čvrsto međusobno povezane,
njihovi članovi, bez obzira je li se znaju od prije. Dakle imate
slučajeva gdje evo kao konkretno taj klub je specifičan po tome.
To je i među ostalim odgovor na pitanje zašto je 15 ljudi stajalo
jer su bili istomišljenici ovima koji su počinili to strašno
kazneno djelo'', kazao je Matić.
Varaždinci imaju još puno pitanja na koja smatraju da nisu dobili
odgovor. Jedno od njih je i uloga policije u cijelom slučaju.
''Policija je trebala drugačije reagirati. Bez obzira što su tamo
bili trebali su procijeniti da se poslije toga može nešto desiti.
Ili možda tog čovjeka, gospodina Čengića, otpratiti doma. To je
za mene nepojmljivo'', kazao je Stjepan iz Varaždina.
Policija se pravda činjenicom da bez naloga nisu mogli uči u
privatni prostor, a klub Kulturana je zadnjih mjeseci bio samo
zatvoreni prostor jedne udruge dostupan samo članovima i kao
takav ne podliježe niti pridržavanju propisanih epidemioloških
mjera što bi da nije tako mogao biti razlog za ulazak
policije.
''Dolaskom na mjesto događaja, policijski su službenici došli do
ulaznih vrata spomenute udruge koja su bila zaključana, a u
unutrašnjosti se čula prigušena glazba. Policijski službenici su
se na adresi zadržali 30-ak minuta, a cijelo to vrijeme su
pokušavali dozvati osobe iz unutrašnjosti, no nitko nije otvarao
vrata. Policijski su službenici napustili adresu postupanja zbog
drugih zadaća, no o utvrđenom je sačinjeno izvješće temeljem
kojih su se trebale prikupiti dodatne informacije i činjenice o
okolnostima dojave o kršenju epidemioloških mjera i potom bi se
obavijestila druga nadležna tijela'', poručuju iz policije.
Alen Runac iz tvrtke parkovi Varaždin, a koja upravlja i gradskim
sportskim objektima potvrdio nam je da su do njih dolazile dojave
o ranijem postupanju policije u Kulturani, no ništa službeno.
''Mi nismo imali problem osim glasne muzike. Unutra su vršili probe, održavali su se koncerti. Zbog toga smo u dva navrata razgovarali s bivšim predsjednikom udruge gdje smo ga molili da se malo stiša kada su treninzi u dvorani. Osim toga ne mogu reći da smo imali nekih problema'', rekao je Alen Runac, direktor tvrtke Parkovi Varaždin.
''Kulturana je takva vrsta kluba da ne očekuješ da bude sve
bajno. Preglasna glazba na koju su se žalili susjedi ali zgrade
su dalje sto metar ili više. Naravno da tamo ima alkohola,
naravno da je tamo bilo kada su bili koncerti i nekih
poluincidenata. Ali to se očekuje od takve vrste kluba i
pretpostavljam da je to svima jasno'', kazao je Štimec.
I policija ne bilježi veće incidente. Ovaj događaj se nikako ne
može povezati s alternativnom scenom Varaždina, kao što se ne
može Kulturana zadnjih mjeseci usporediti sadržajno i načinom
rada s onom kojoj je grad Varaždin krajem 2019. iznajmio prostor.
Ubojice imaju ime i prezime i za ovo što su učinili prijeti im i
do 40 godina zatvora. U nekim državama okretanje glave, kao što
je to učinilo desetak očevidaca, kažnjivo je zakonom.
''U Francuskoj imate zakon koji se popularno naziva milosrdni
samaritanac koji uključuje kaznenu odgovornost osobe koja ne
pomogne drugoj osobi u nevolji'', izjavio je Matić.
Krajnje je vrijeme da se počnemo boriti protiv svih oblika
radikalizacije u društvu. I za to smo svi odgovorni. Učiti nove
generacije suosjećanju. Samo tako možemo spriječiti da se ovako
motivirana ubojstva nikada više ne ponove.
