Vinko i Damir, dvojica vozača školskih autobusa našli su se na kolodvoru u Obrovcu gdje ostavljaju djecu koju su iz okolnih mjesta dovezli u školu. Čekaju ih i razgovaraju.
"Razmišljamo što nas je pogodilo, ništa posebno. Prisjećamo se nekih događaja", rekao je Vinko Atelj iz Zadra.
Devastiran u ratu, kolodvor u Obrovcu nikad nije obnovljen.
"Tu je bio free shop, tu su se prodavale karte, mi smo tu čekali autobus. U 14:30 škola je završavala, tu je bio autobus do autobusa bilo je trideset linija što su kretale za ova sela oko Obrovca, danas nema ništa", prisjeća se Damir Jurjević iz Kruševog.
Prometno je tek kad zapuše bura na Maslenici pa zatvore autocestu. Busom se iz Obrovca danas se može tek do Zadra. Svega nekoliko puta na dan, nedjeljom nikako. Uglavnom se kreće s pumpe, ne s kolodvora. Karte se kupuju kod vozača.
Ipak, Damir i Vinko staju ovdje. Busevi su im nekad bili puni, djece je danas upola manje. Osnovna škola, zajedno s još tri područne škole u cijeloj općini broji 187 učenika. Sljedeće godina situacija će biti slična.
"Nedostatak posla, roditelji odlaze, odu otac ili majka, često se dogodi da ode čitava obitelj. Žao mi je svake obitelji koja odlazi, kao što smo se radovali svakoj koja je dolazila - perspektiva postoji pod uvjetom da gospodarstvo počne funkcionirati", rekao je Željko Modrić ravnatelj Osnovne škole Obrovac.
Danas u cijeloj općini živi 3700 ljudi. U deset godina kraj je službeno napustilo 600 stanovnika. Nezaposlenih je 209. Rade javne i gradske službe. Zadnji dostupni podaci Zavoda za statistiku za 2017. kažu - rodilo se 23, umrlo 68 ljudi. Sud je odselio u Benkovac. Nema ni kina ni kazališta.
O životu u gradu ili šute ili su ironični. Konobar Zvonimir ima 23 godine i dobar smisao za humor. Na pitanje kako je živjeti u Obrovcu odgovara: "Vrhunski. Boljeg mjesta na svijetu nema. Kino je svaki dan u Obrovcu, a besplatno je. To je super."
Grad se u posljednje vrijeme spominjao samo po lošem. Medije je punio gradonačelnik s natječajem za luksuzni automobil, pa ih je zadesila priča o nelegalnom skladištenju grita - otpada iz brodogradnje - doduše u susjednoj Općini Jesenice koja je nekad spadala pod njih, potom o doktoru kojemu je 30. travnja raskinut ugovor. Dom zdravlja zadarske županije privremeno je raspodijelio novi tim u Obrovac, no doktor i sestra koji se traže trenutno nemaju dovoljno osiguranika potrebnih za ugovaranje rada s HZZO-om. Obrovac nema pedijatra. Najbliži im je u Benkovcu 30 km dalje. Cijeli dan otvorene su dvije, tri trgovine s hranom.
Jovan prodaje potrepštine za kuću i vrt. On pak radi svaki dan do podne.
"Da ima nekakvog rezona mi bi radili dulje, ni u tih nekoliko sati nema dovoljno ljudi. Obrovac živi od osam do deset, onda odlaze iz sela oni koji su došli nešto kupiti do podne se još netko zadrži, a kad djeca izađu iz škole nema ovdje živog paščeta", rekao je Jovan Šukara iz Obrovca.
Vratio se iz Novog Sada prije dvije godine za stalno. Nije još siguran može li se živjeti od trgovine koju je, kaže, otvorio da pomogne lokalnoj zajednici. Najam prostora plaća oko dvije tisuće kuna. Situiran je, jer si je knjigovodstvenim servisom kojeg je vodio u Novom Sadu, kaže - osigurao život. Sada je tvrtku prepustio sinovima, a on se vratio u rodni kraj da se odmori i dočeka mirovinu.
"Svim pasivnim krajevima nedostaje vodstvo, znanja struke i to je tako – ti nerazvijeni krajevi imaju resurse, ali nemaju kadrove – bez vodstva nema napretka u ovoj zajednici. Sve je isprepleteno, devastirao ratom ovdje bi trebalo temeljito zasukati rukave", rekao je Jovan.
Zasukao ih je Marko Grgić. Nekad je vodio Kraljičin zdenac na Sljemenu. Prije godinu dana vratio se kući u Obrovac. Sada je jedan od ukupno četiri iznajmljivača soba, otvorio je i kafić. Ima i pečenjaru.
"Bit je bila da spasim kuću od propadanja, a sad dal' će biznis uspjeti vidjet ćemo, prošla godina je bila zadovoljavajuća i pokazatelji su lani bili dobri", rekao je Marko.
U Obrovac je 2016. stiglo oko 15 000 gostiju, imali su 180 000 noćenja. Prošle godine posjetitelja je bilo gotovo 3000 više. U Obrovcu se danas hvale s ostvarenih 265 tisuća noćenja. Neki do njih spavali su i kod Marka.
"Ključni problem je što nema ljudi – pogotovo popodne. Gradska uprava sve te institucije, oni su svi nastanjeni u Zadru ne žive tu... Mislim da niti ne prošeću kroz grad. Oni ne znaju što se događa situacija je jadna i kukavna – recimo da je ovo još zimski period – pusto je a to treba preživjeti, a zima je dugačka. Lako je preživjeti sezonu", rekao je Marko.
- Liječnik iz Obrovca otišao na bolovanje, najavio da će tužiti HZZO: 'Shvatio sam da nisam baš dobro'
Ivan Matić bio je nezavisni gradski vijećnik u Obrovcu, danas je na listi Mosta kao županijski vijećnik. Kaže da unatoč situaciji ne planira odseliti. Predsjednik je eko Udruge Zrmanja, posljednjih nekoliko godina piše EU projekte koji mu prolaze na razini županije, ali ne i u gradu u kojem živi.
Grad Obrovac ima dugoročnu strategiju do 2020. - kakva je to strategija, a objavljena je prošle godine. Ne postoji komunikacija lokalne vlasti koja se apsolutistički ponaša prema lokalnom stanovništvu. Prednost imaju oni koji su dobro sa strankom na vlasti ili imaju članske iskaznice. Njima je lakše, infrastruktura izostaje", rekao je Ivan Matić iz Obrovca.
U gradu ih očekivano demantiraju. Na vlasti su HDZ i SDSS. Gradonačelnik Ante Župan gradom vlada više od deset godina. Nama se nije javio. Njegov zamjenik je Slobodan Jurjević, kaže - trenutno su otvorena dva radna mjesta – ona za komunalne redare. Čudi se izjavama mještana da se ljudi zapošljavaju jer su u nekoj od stranaka.
"To bi sad trebalo vidjeti koje je gdje, ali ne To sigurno nije točno", rekao je zamjenik gradonačelnika Slobodan Jurjević.
Komunalni redari zaposlit će se prema osnovnom kriteriju, stručnoj spremi. On je iz Kruševa. Tamo i živi, a gradonačelnik, kaže, ne spava u Zadru.
"Ma ne to nije istina, ljudi tako svašta pričaju, ali to nije točno", rekao je zamjenik gradonačelnika Slobodan.
Tvrdi da u Obrovcu i nije tako loše. Djeca imaju besplatan vrtić i knjige. Reverzibilna hidroelektrana zapošljava četrdesetak ljudi, nešto radi i tvornica brodova, turista je sve više, ljepota Zrmanje je bogatstvo. U samom gradu zaposleno je 22 ljudi. 14 službenika, tri dužnosnika i pet osoba koje pomažu starijima. Na plaće im odlazi oko sedam posto proračuna. Gradonačelnik dobiva oko 14.000 kuna, samo tisuću manje od gradonačelnika Rijeke. Imaju četiri sjednice gradskog vijeća na godinu. Svaki mjesec vijećnici za to dobivaju tisuću kuna, predsjednik 4500, a predsjednici klubova još po 1000. Na reprezentaciju troše 650 kuna, prijevoz ih stoji oko 600 kn na dan. Za nogometni klub planiraju izdvojiti 300 000 kuna, a planova imaju još. Sve svoje obaveze grad uredno plaća.
"Planiramo izgradnju doma umirovljenika, proširenje groblja u Kruševu, izgradnju plaže u Kruševu, u Obrovcu nastavak obnove zgrada, glavni projekt je zaštita Zrmanje i Karinskog mora, to je projekt koji uključuje sve općine", rekao je zamjenik gradonačelnika Slobodan.
Za kupnju i obnovu ruševnih zgrada digli su kredit. Kad stanove obnove prodaju ih APN-u – državnoj agenciji. Koja ih onda dodjeljuje mještanima čija stanarska prava nisu riješena.
Iz europskih fondova u ovom trenutku financiraju tri projekta. Obnovu vrtića, izgradnju pješačkih staza do Janković buka i edukativnu kampanju Razvrstaj i recikliraj, sve zajedno 8,5 milijuna kuna.
Mladen se posebno vjerojatno veseli ovom posljednjem. Rodio se nedaleko od Obrovca, u selu Muškovci – za njega raju na zemlji. Ovdje završava sve popularniji rafting na Zrmanji. Turista ima kaže sasvim dovoljno. Kamp mu je ljeti pun. No, kanti za smeće - nema.
"Rade megalomanski marketing projekt na Zrmanji, a nemamo parking, nemamo komunalno – otpad sortiranje, kontejner i ono što ljudi traže internet i telefon. Nemamo javne toalete", rekao je Mladen Buljević iz Muškovaca.
Svake godine nešto dodatno uredi. I kaže živi dobro i bez stresa. Kao i njegova obitelj.
Jarići za sto eura
O egzistenciji u kršnom kraju ne brine ni Šimun. Ima tek dvadeset pet godina. 150 koza, 200 jarića, 30 krava i dva magarca.
"Sve ide u meso. Nije problem prodati, na našem području nema puno koza. Nekad je svaka kuća držala ili koze ili ovce, a sad u par sela na prste možete nabrojiti uzgajivače, a može se živjeti zato jer da se ne može ne bi se to ni radilo", rekao je Šimun Bašić iz Bilišana.
Jarića danas može prodati za 100 eura, za autohtone koze dobiva i poticaje. Sam sve radi od svoje 17 godine. Brine o njima, vodi ih na pašu, prodaje. Jasno mu je da taj posao nije za svakoga, no on je kaže svoje mjesto pronašao. I još živi okružen morem, Zrmanjom i Velebitom. Za razliku od mnogih, on u Obrovcu vidi potencijal.
