Imala je djetinjstvo od kojega i danas vuče traume. Gledala je kako joj otac maltretira majku, koja je ubrzo umrla. Zatim se otac alkoholičar okomio na nju. Mlatio je, vrijeđao i nekoliko puta pokušao silovati.
Anna Čunčić Oštarčević sve rupe u sustavu zaštite djece osjetila je na vlastitoj koži. Kao što je davno odlučila biti jaka zbog mlađe sestre i brata, tako je sad skupila hrabrosti i Marijani Čikić iz Potrage ispričala je svoju tešku priču kako bi natjerala sustav da spriječi sve buduće tragedije.
"Mogla sam proći ja tako. Mogla je proći moja sestra tako ili brat, ne daj Bože. A danas sutra će opet neko dijete tako proći i opet neće nitko funkcionirati kako treba", kazala je Anna Čunčić Oštarčević.
Ana je dijete sustava. Gotovo od rođenja. Danas odrasla žena. I sama majka troje djece. Ali to što se dogodilo malenoj Nikol izvuklo je van sve traume koje je i sama doživjela.
"Na sreću, nisam imala majku koja je bila nasilna, imala sam oca koji je bio nasilan. Tukao je i mene i brata i sestru. Pogodilo me i sad me pogađa", dodaje Čunčić Oštarčević.
"Stavljanje noža mami pod vrat..."
Drama u njezinoj obitelji počela je malo prije rata, dok su još živjeli u Iloku. Vjerojatno i ranije, ali toga se ne sjeća. Najranije sjećanje joj je mlađa sestra koja je oboljela od leukemije i ta noć koju nikad neće zaboraviti.
"Stavljanje noža mami pod vrat, pod grlo. To je bila slika koja me probudila u noći jer se tata kačio s mamom. Taj nož je bio već nekakav početak nasilja u našoj obitelji", govori.
Umrle su majka pa sestra...
Sestri je bilo sve gore, prebacili su je u Zagreb u bolnicu, a uskoro je i cijela obitelj došla za njom jer je počeo rat. Situacija je postajala sve gora.
"Prvo je umrla sestra. Zatim je mama obolila na živce, tu su krenule opet batine s tatine strane pa je ostala i trudna u međuvremenu s mlađom sestrom i kad je rodila tada je obolila skroz. Sve je prešlo na moja leđa - odgajanje brata, odgajanja sestre, briga o njima, majka nakon tri godine isto umire i onda je kasnije doslovno sve palo na moja leđa", govori Čunčić Oštarčević te dodaje da je imala 10 godina kada joj je umrla majka.
Mama joj je bila jedina svjetla točka u životu.
"Ja moju mamu pamtim u tim trenucima koji su bili, kad su bili najgori trenuci, ona je bila borbena. Ona je bila lav koji nije dao na svoju djecu", kaže kroz plač.
Pakao života s ocem
Bili su pod nadzorom centra još tad kad je mama bila živa. Došli bi, kaže Anna nekoliko puta na mjesec. I to je bilo sve. A doma je bilo sve gore.
"Tata je postao nasilan, počeo je piti, teži alkoholičar", kaže, a na pitanje što se sve događalo u dvije godine kada su bili s ocem, odgovara: "Bilo je svega, od batina, maltretiranja, pokušaj silovanja, što sam ja prošla nažalost". Potvrđuje da je sve to doživjela od svog oca.
Tad joj je bilo 12 godina. Bojala se bilo kome išta reći.
"Prve dvije noći nisam, treću sam se obratila prijateljici kod koje sam pobjegla. Njezina sestra je skužila da nešto ne štima jer se ja nisam dala od njih. Oni su rekli da idem doma spavati, ja sam rekla da ja ne mogu doma ići spavati. Ja sam bila tada šesti razred osnovne škole", kaže Anna Čunčić Oštarčević.
Centar ih je maknuo od oca i nasilja, ali...
Tek tad ih je Centar maknuo od oca. I od nasilja.
"Meni je bilo olakšavajuće jer sam ja znala da mame više nema i da ja moram doslovno živjeti za brata i za sestru", kaže.
Nasilja više nije bilo, ali ni ono što je uslijedilo ne može se nazvati životom kakvim bi djeca trebala živjeti. Ona nije dala da ih odvajaju.
"Ne nisam. Nažalost odvojili nas jesu jer ja sam bila relativno dosta kratko u Lekeniku, nekakve dvije godine, taj neki šesti, sedmi, osmi razred. Ja sam morala otići u Veliku Goricu u zajednicu za mlade jer sam bila srednja škola. U međuvremenu sestra je odvezena za Bedekovčinu, jedan tren, drugi tren u Vukovar, brat je isto završio u zajednici na kraju krajeva", priča.
Borba za goli život
Otac je, zbog toga što joj je napravio završio u zatvoru. Ali nikad nije pokrenut postupak da mu trajno oduzmu roditeljsku skrb. Zbog toga ih nitko nije mogao posvojiti. A vjerojatno bi im bilo bolje da je.
"Imali bi tada sve što je potrebno da jedno dijete ima, znači svu ljubav, pažnju, a ovako smo bili prepušteni doslovno sami sebi. Znači borba za goli život s jedne, druge, treće, strane. Kao i dan danas", kaže.
A borba je bila neprestana. Kad je otac izašao iz zatvora, Anna je već bila punoljetna. Ali brat i sestra nisu. I sustav ih je tjerao da odlaze ocu na vikende.
"Njemu ću zamjerati cijeli život jer on je kriv što je došlo do svega toga. Prvobitno jer, eto tukao je mene, tukao je majku, a i sestri je pokušao napraviti nažao. Sreća i Bog, nije uspio. Brat ga je zaustavio", govori Anna Čunčić Oštarčević.
"Zamjeram sustavu..."
Danas pokušava biti sretna. Ali teško je ne zamjerati onima koji su joj mogli pomoći. A nisu. Ili su to učinili prekasno.
"Zamjeram sustavu da je sustav odradio sve što je treba odraditi mi danas možda ne bi bili to kako jesmo. Možda bi moja majka bila još živa, a ovako nažalost nje nema jer sustav nije radio što je trebao raditi. Trebali su reagirati odmah, na primer, kad se čovjek ubio u stanu, a nisu. Maknuti I mene I majku I djecu ostalu, znači brata, sestru", kaže.
I zato je danas odlučila stati pred kameru Potrage. Nikollina tragedija podsjetila ju je na vlastitu. Nada se da će s ovim mučnim detaljima koje nam priča olakšati i sebi i svima onima koji su prošli ili prolaze kroz isto.
"Ja se samo toplo nadam da će ih udomiti neka obitelj koja će im dati svu toplinu, svu ljubav, svu sreću koja im je potrebna jer takva djeca zaslužuju to", kazala je Anna Čunčić Oštarčević.
Cijelu priču i osvrt stručnjaka na slučaj smrti male Nikoll pogledajte u prilogu Marijane Čikić:
