Pet kujica i 24 štenca, sve to na svega nekoliko kvadrata slavonskih Komletinaca. Na žalost ovo je hrvatska realnost, no ova iz naše priče je još malo ružnija jer je nastala iz nemara i pohlepe.
"Zatekli smo ih pod automobilima, pod kanalom, iza kuće potpuno iscrpljeni od gladi i žeđi, a iza je cesta gdje prolaze kamioni, tko zna koliko ih je stradalo pod kotačima do sada", kažu nam iz vinkovačke udruge "Rocco" koja je spasila nekoliko desetaka pasa. U pomoć im je priskočila osječka Udruga "House of paws".
"Cure iz Osijeka jedine su reagirale na naš apel koji smo objavile jer mi nemamo nikakvo sklonište, mi smo samo četiri volonterke udruge "Rocco", nama je neizmjerno teško, ali evo na sreću one su se odazvale", kazala je Ružica Ninić iz vinkovačke udruge "Rocco".
Sve je zakuhao grad
Ovo je inače posao lokalne samouprave. U ovom slučaju grada Otoka pod koje spada i selo Komletinci. Ali, Grad je zapravo sve ovo i zakuhao. Prije godinu dana imali su sedam napuštenih pasa. Prema zakonu, morali su ih zbrinuti u sklonište s kojim, također prema zakonu, moraju imati ugovor o zbrinjavanju, ako već nemaju vlastiti azil. Ali to košta, oko tisuću kuna na mjesec po psu, pa su se domislili, vjerojatno jedino oni tako misle, genijalnoj ideji. Svakome tko ih udomi dat će, po psu, tri tisuće kuna.
"Psi su se dijelili šakom i kapom, bez ikakve provjere, bez ikakve kontrole, bez ikakvog naknadnog kontroliranja, neki su uzimali po dva psa, to su bili iznosi od 6000 kuna", prisjeća se Ružica Ninić.
Grad je s udomiteljima potpisao ugovor. Ponudio je među ostalim i besplatno čipiranje i prvo cijepljenje. Zauzvrat se od udomitelja tražilo da se o psu brine onako kako to zakon nalaže. No neki nusu čipirani.
"Imamo slučaj čipirane kujice, njen vlasnik je trenutno u Njemačkoj i ostavio je čipiranu kujicu koja nema skrb, nema ništa, ona ima bebe", kazala je Sara Pavlinek iz Udruge "House of Paws" iz Osijeka.
Organizirali i komunalnog redara, ali ne i kastraciju
Kastracija se, zanimljivo, u ugovoru nigdje ne spominje, ali se zato spominje komunalni redar koji je dužan vršiti nadzor nad udomljenim životinjama.
"Za psa će dati 3000 kuna. Može se očekivati da će se taj pas razmnožavati i da će imati još 30 pasa. Za te novce oni su mogli pokriti deset kastracija ženskih kuja, ali njima je bio primarni cilj da se to skloni s ulice, da taj grad izgleda lijepo… Kome će ti psi pripasti, gdje će oni završiti, da li će oni biti obješeni za drvo ili će biti zatučeni sjekirom, to poslije više nije važno. Važno je da ti psi više nisu na cesti i da to jako lijepo izgleda", kaže Ružica Ninić.
Od pet kujica koje su volonterke zatekle, za dvije sa sigurnošću tvrde da su udomljene baš tom gradskom odlukom. Jedna već godinama luta, što je Grad također trebao riješiti, a još dvije nisu čipirane.
"Za dvije crne kujice ne znamo kako su udomljene jer osoba koja živi u ovoj kući ne želi s nama komunicirati, ali evo što znamo, nemaju čip, ni jedna ali imaju osam štenaca", govori nam Ružica Ninić.
'Bilo je tu svega'
Pokušali smo i mi dobiti odgovor na pitanje na koji je način udomio pse i zašto o njima ne brine. Ali niti nakon nekoliko pokušaja – ništa. Susjedi nam poručuju: Radije nemojte. Neki su ipak malo hrabriji jer, kažu, nagledali su se svega.
"Žalosno zato što su pokupili novce, a psi su hodali po ulici. Tu su dolazili i meni, davala sam im uvijek i hrane i vode. Čim su uzeli pse, oni su dobili novce i to je to, psi su natrag na ulicama, žalosno", ispričala je gospođa Verica.
Pokušali smo stupiti u kontakt s gradonačelnikom koji je propisao ovakvu odluku o udomljavanju. Ali na pozive i SMS-ove nije odgovarao.
"Gradonačelnik vam je trenutno odsutan, ako želite možete razgovarati s povjerenikom za informiranje", kazala nam je tajnica, no ni povjerenik ni tajnica nisu nam znali reći ni gdje je ni kad će biti na poslu.
"Jučer sam kontaktirala pročelnika za komunalno redarstvo, rekao je da je jako šokiran slučajem, no da je to izoliran slučaj. Rekao je da nisu imali nikakve prigovore na mjeru do sad, da su čak naišli na odobravanje, da je mjera super. Pitala sam kako ćemo riješiti ovu situaciju, rekao je da mi ne može obećati, ali da će probati financirati hranu", kazala nam je volonterka Sara Pavlinek.
Ugovor s veterinarom
Grad Otok ima i ugovor s veterinarom.
"Grad Otok ima ugovor i on ima takav ugovor da ima rezervirana dva mjesta u skloništu, a evo, na žalost, do jučerašnjeg dana mislim da je za svega dva ili tri psa zvao za cijelu ovu godinu, nije imao potrebe za zbrinjavanjem pasa bez nadzora s javne površine", kazao je veterinar Ilija Stević.
Gospodin Stević je ujedno i vlasnik jedinog skloništa za pse u županiji. Kod njega je završilo osam komletinačkih štenaca. Grad Otok je htio zapravo uštediti tako da njemu ne da te pse već da ih da ljudima. Dok sada zove istog veterinara da ih pokupi.
Ponovno u ruke volontera
Da je tih sedam pasa koliko ih je Grad ovom mjerom udomio, bilo prvo smješteno u azil, ne bi se dogodio ovoliki broj napuštenih štenaca. Jer, prema zakonu, psi se iz skloništa udomljavaju sterilizirani, kastrirani, cijepljeni i čipirani.
Štenci, kad prođu karantenu idu curama iz Udruge i svi drže fige da se što prije udome. Ali u dobre ruke.
"A vidite tu je cijena život tih pasa, šta sad da radimo. Da kažemo, da se pravimo ludi ili ne znam šta, pa moraju ti jadni psi biti na neki način adekvatno zbrinuti, a evo ja bih Otoku samo poručio da im je ovo dobra lekcija, valjda će iz ovoga nešto naučiti i zapamtit za u budućnost ne znam što drugo reći", poručuje volonterka Stević.
"Mislim da svatko tko se, pod navodnike, bavi ovim poslom shvaća koji je to broj pasa i koje su sad obaveze pred nam svima", kazala je volonterka Sara Pavlinek koja odrađuje posao javne uprave, iz svojeg džepa. Za nula kuna.
Nije ovo prvi put da radimo priču o tome kako lokalna samouprava prebacuje zakonsku brigu skrbi o životinjama na volontere koji, za razliku od njih to nisu dužni činiti.
Ivana iz Dvora na Uni skrbi o 114 pasa. "Sisačko sklonište je jednostavno, imaju premali broj smještaja za preveliki broj pasa, ugovore s velikim brojem općina, jednostavno mjesta uglavnom nikad nema znači općina zove Sisak, Sisak nema mjesta, psi ostaju na ulici i uglavnom završavaju kod nas", objasnila je Ivana Begović iz Udruge "Anima Dvor".
Naišli smo na kutiju punu mačića
Isto je bilo i u Kutini u kojoj o mačkama brine Udruga "Faun". Tamo smo naišli na kutiju punu mačića. Njih će zbrinuti volonteri.
Pokušali smo još jednom od gradonačelnika Otoka dobiti neke odgovore. Dobili smo sekretaricu. Iako upravlja jednim od najmanjih gradova u Hrvatskoj, svega 6000 stanovnika, za nas nema vremena. Bio je na sastancima. Čekali smo ga ispred zgrade, no nismo dočekali.
Nismo dočekali gradonačelnika. Poručili su nam da se on baš i ne snalazi u toj problematici i da zapravo ne znaju što će dalje ni s tom odlukom ni s njezinim posljedicama. Dogodio im se veliki broj napuštenih štenaca, a odluka o udomljavaju za tri tisuće kuna još je na snazi.
Na Facebook stranici udruge "Rocco" Vinkovci pogledajte kako im možete pomoći. Ili nazovite Grad Otok, možda su u međuvremenu utvrdili stanje. Što god to značilo.
