U zemlji nezaposlenih iz koje se mladi iseljavaju u potrazi za boljom budućnošću nema dovoljno radnika. Tako Hrvatska postaje obećana zemlja za neke druge radnike - i to ne samo iz zemalja regije zbog kojih Vlada iz godine u godinu povećava broj radnih dozvola.
U nekoliko tvornica na sjeverozapadu zemlje raditi dolaze Slovenci, Austrijanci i Mađari. Za potonje je čak uvedena i posebna autobusna linija
S 300 dolazaka i polazaka u jednom danu, ovo trnovečko parkiralište sigurno parira obližnjem varaždinskom kolodvoru. Ipak to je parkiralište sjedišta tvrtke Boxmark, najvećeg svjetskog proizvođača kožnih navlaka za automobile.
Svi oni šiju sjedala za Mercedes, Bentley, Mclaren, ali i Volkswagen, Ford i Opel.
Na posao ovdje svaki dan iz Mađarske stiže Zoltan i još tridesetak njegovih sunarodnjaka. Većina iz Đekenješa. Zoltan je i u Mađarskoj radio kao šivač, ali firma je propala, pa mu je sada najbliža ova u Trnovcu Bartolovečkom.
“Prije četiri godine kada šivam u Mađarskui isto ima plaća ko tu, ali frma sada nema. Drugi poso ima, ali ne dobro platiti”, kazao je Zoltan Balog, šivač.
Za istu plaću od 4 200 kuna, iz istog grada dolazi i Kitti s nekolicinom svojih kolegica.
“Bile sam nezaposlene i na burzi rada smo čule za ovaj posao, i tu smo se zaposlile. To nam je bila prva opcija”, rekla je Kiti Kukur, šivačica.
Hrvatske se tvrtke u Mađarskoj reklamiraju ne samo na Zavodu za zapošljavanje nego i na televiziji, novinama i preporukom radnika kao što su Zoltan i Kiti. Jer šivača, kao ni građevinara, niti radnika ostalih zanimanja u proizvodnji - u sjeverozapadnoj hrvatsko - jednostavno nema.
“Za jednog šivača, da bi mogao raditi trebamo tri radnika koja mu pripremaju posao, da tako kažem, znači ti Mađari, radnici iz Mađarske, omogućuju stotinjak naših ljudi da mogu radirti, jer da nema njih ne bi bilo posla ni za naše radnike”, kazao je Marijan Batina, Odjel ljudskih potencijala Boxmarka Trnovec Bartolovečki.
Zato je tvrtka koja samo u Hrvatskoj zapošljava 3400 radnika, među kojima i Mađare, od Hrvatske vlade zatražila radne dozvole za još 450 radnika iz zemalja koje nisu u Europskom gospodarskom prostoru.
“Ukoliko nam se ne odobre te kvote, morat ćemo na žalost biti prisiljeni smanjivati proizvodnju, jer jednostavno mi nećemo moći naručene količine isporučiti kupcu... Znači vi već računate da ih neće sigurno u Hrvatskoj naći, nego tražite radne dozvole izvana... Apsolutno, mi smo u Hrvatskoj poduzeli sve da prikupimo potreban broj radnika, no to je u prerađivačkoj industriji posebno - nemoguća misija”, rekao je Marijan Batina.
Iako nude razne beneficije, sami školuju radnike, dovoze ih na posao, a plaća je, tvrde i radnici uvijek na vrijeme, novih radnika u Hrvatskoj ne nalaze.
“Koliko mi je čudno toliko mi i nije, po jednoj strani mi je čudno , jer znam koliko je ljudi na buzi, i treba posao, a ne dođe raditi i pribirljiv je, a sa druge strane.. plaće su takve kakve su je i....”, kazala je Monika Okun, grafičarka pripreme.
Premale plaće nisu baš neki motiv za zanimanje - šivač, tvrdi župan Varaždinske županije.
Na 20 ili 50 kilometara od slovenske, odnosno austrijske granice, kaže, ne treba čuditi što će se radnici voziti po sat i pol dva, za trostruko veću plaću.
“Niska plaća, niska nezaposlenost, relativno jednostavna mogućnost odlaska, mi ovdje ne možemo gospodarski rasti, bez obzira na sve ono što imamo kao potencijal, investitori ovdje dolaze, mi imamo pritisak investitora”, rekao je Radimir Čačić (NS-Reformisti), varaždinski župan.
No prvo im je pitanje obično, doznajemo od poduzetnika - koji mahom neće pred kamere, jer ne žele pričati o zapošljavanju stranaca - hoće li biti dovoljno radnika.
“Moramo iz Mađarske uvoziti radnu snagu, mi nemamo izbora, ne, da bi mogli uopće opstari na tržištu, jer ako ne zadovoljavamo potrebe tržišta - narudžbe idu dalje”, rekao je Čačić.
Uz stopu nezapolenosti od 5,6 posto, upola manju nego u ostatku Hrvatske, na burzi više nema nezaposlenih obrtnika, iako uglavnom rade za minimalac, koji je Vlada odlučila uvećati.
“Svjesni smo da minimalna plaća je i dalje apsolutno malena i da nije dostatna za dostojan život i zato nam je cilj da usio minimalne plaće u prosječnoj povisimo na 50 posto kako bi to mogli ostvariti prrvenstveno moramo ostvariti radna mjesta u industriji koje se bave proizvodnjom drva, kože, tekstila i metala”, kazao je Marko Pavić, (HDZ) 7.12.2017., ministar rada i mirovinskog sustava.
No, hoće li to biti dovoljno? Vladina mjera o povećanju minimalne plaće, tvrdi Čačić poslodavce nije nimalo oštetila, svega 31 kunu, no kako ovdje nije riječ o minimalcu, potrebne su druge mjere, koje predlažu poslodavci.
“Predložili smo, znači, da se za kožarsko tekstilnu industriju, kao dijelove prerađivačke industrije odobri, smanjenje doprinosa na plaću, gdje bi onda mi kao poslodabvci te doprinose usmjerili u povećanje neto plaća radnika. Ovdje smo prije svega mislili na smanjenje doprinosa za mirovinsko osiguranje, za topli obrok itd.”, rekao je Tomislav Cesarec, direktor za komercijalne poslove i proizvodnju Boxmarka Trnovec Bartolovečki.
Dok ta, ili neka slična mjera ne zaživi, poslodavci će se krpati stranom radnom snagom, kako bi zadržali domaću, koja iz dana u dan odlazi van.
“Mi smo u zadnjih godinu dana izgubili petstotinjak radnika koje nismo uspjeli nadoknaditi s radnicima koje smo zaposlili. U pravilu ako nam mjesečno ode 80 radnika, mi u pravilu uspijemo nadoknaditi 50ak radnika”, kazao je Batina.
Zato su uložili milijun i pol kuna kako bi obaavijestili i hrvatske i ali i mađarske radnike da ih u Boxmarku - 100 postotnom izvozniku - hitno trebaju.
No, iako Mađari ne trebaju posebne radne dozvole, nego samo dozvolu za boravak i privremeni rad, njihovo zapošljavanje nije baš tako jednostavno - uvjerili smo se i sami.
Već na samoj granici s Hrvatskom u mađarskom gradu Letenju, prva barijera je jezik. U sat i pol vremena pokušavanja nismo uspjeli naći nikoga tko govori iti malo hrvatskog ili engleskog..
S onima s kojima smo se nekako uspjeli sporazumjeti, kažu - nisu čuli za poslove u Hrvatskoj. Jer puno mladih odlazi na zapad, kaže nam Hanna, koja je u Letenje stigla iz Budimpešte.
“Mladi uglavnom idu u Englesku, Švicarsku i ostale zamlje, ali za Hrvatsku baš i ne znam...”, rekla je Hanna, Budimpešta.
S odljevom Mađara na strana tržišta priznaju, njihova vlada baš i nije presretna.
“Nije da to ne vole, nego bi bilo bolje da nije tako”, rekao je Zoltan, Letenje.
“Jer u Mađarskoj usprkos što smo svi u Europskoj uniji i putem Euresa, znači trebali bismo posredovati, međutim mađarska vlada je izgleda potiho, dala nalog da ne surađuju s firmama izvan Mađarske - njima isto nedostaju radnici”, kazao je Batina.
U Varaždinu kažu dobro je da postoji izbor, ipak, i ondje bi bili sretniji da se u hrvatskim tvrtkama mogu zaposliti hrvatski građani.
Mnogi mladi u Hrvatskoj, kažu nam zaposlenice ove tvrtke koja sve što proizvede izveze u Kinu, Europsku uniju Rusiju i Tursku - ne žele se prekvalificirati, kao što je to napravila Monika, koja se školovala za grafičara pripreme.
Prelako se odlazi, kaže Ivančica koja u ovoj firmi radi već deset godina. Vremena su se otkad se ona zaposlila, kaže - u svakom smislu promijenila.
“Na primjer mlađi ljudi... Dobro ja sam sad već malo starija generacija, prema ovima, ne smiješ im ništa reć, ne smiješ ton povisit, niš ne smiješ, odmah se uvrijede i gotovo, idemo doma, evo, za moje vrijeme je to ne bilo normalno, dok sam se ja zaposlila, tak da tu mislim da je najveći problem, imaju niski prag tolerancije”, rekla je Ivančica Novač, šivačica.
Ostanu li u Hrvatskoj, a znaju šivati, posao će sigurno naći. Istodobno, kako bi bili sigurni da će ispoštovati već planirane narudžbe poslodavci nemaju izbora, nego zapošljavati najbližu dostupnu radnu snagu, a to su trenutno Mađari, koji opet - nemaju drugog izbora.
Umjesto prvotno najavljenih 29, vlada će sljedeće godine odobriti čak 31 tisuću radnih dozvola za strance, one koji su izvan europskog gospodarskog prostora, a poslodavci će i dalje moći nesmetano zapošljavati radnike iz zemalja Europske unije.
No to je tek vatrogasna mjera, dugoročno, uz premale plaće u prerađivačkoj industriji i dalje će se suočavati samo odljevom domaćih radnika.
