Općina Veliki Grđevac nije čak ni toliko velika za toliki broj nekretnina naslijeđenih takozvanim ošasnim zakonom. Tri tisuće ljudi, tisuću obitelji, 11 naselja i čak pet takvih kuća.
"Ovo je jedna od tih kuća, mi imamo takvih nekoliko možemo reći skoro u svakom selu po jednu tako lijepu kuću s kojim ne možemo zapravo gospodariti iako je ona prepuštena nama", rekao je načelnik Općine Veliki Grđevac Marijan Dautanac.
"Bivši vlasnik je iznenada umro, znači nasljednika bi imao ali je teret znači koji je na ovoj kući dosta velik tako da nasljednik se odrekao znači tog prava nasljeđivanja u tom slučaju sud donosi odluku da mi kao jedinica lokalne samouprave, općina, postane vlasnik", objasnio je Marijan.
Jer takav je zakon – imovinu netko mora naslijediti. Ako neće rodbina, mora općina. I tako, prema zakonu, dobije i kuću i dugove. Prije 2013. bili su dužni naslijediti kompletan dug, od tada samo onaj do visine vrijednosti imovine.
"U ovom slučaju i u puno tih slučaja znači vrijednost nekretnine je puno manja od zaduženja koje su bivši pokojni vlasnici zapravo napravili. Konkretno u ovoj kući je znači potraživanje oko 130 tisuća kuna, a njezina stvarna vrijednost bi bila tu negdje oko 50 tisuća kuna", rekao je Marijan.
Bivši, pokojni, vlasnik kupio ju je po još nižoj cijeni, navodno za svega pet tisuća eura. Ali prema nekim starim procjena i prema važećim zakonima, općina je na tržište morala staviti po četverostruko većoj cijeni.
"Znači mi smo za ovu kuću već dva natječaja napravili. Nakon prvog natječaja se nije nitko javio, mi smo mogli smanjiti početnu cijenu za 20 posto nakon drugog isto za 20 posto. Nadamo se da će još za jedno tri natječaja zapravo to doći do te neke cijene koju bi ljudi eventualno bili spremni ovdje platiti. Mi ćemo u tom vremenu imati jako puno troškova", rekao je Marijan.
Ali drugog izbora nemaju. Ni za tu ni za ostale kuće koje su tako naslijedili. S ovom su još dobro i prošli. Zbog prve koju su tako naslijedili, i to od bivšeg dožupana bjelovarsko-bilogorskog imali su ozbiljnih problema.
"Nakon presude, mi smo postali vlasnici te imovine i isti dan porezna uprava nam je blokirala račun općine za dug koji je nastao na toj imovini. Tada je državna institucija bila jako brza i prvi put smo bili blokirani i zadnji put i nadam se da više nećemo biti", rekao je Marijan.
No, pamte i jedan svijetli primjer. I to od mještanina koji je cijeli život živio više nego skromno.
"Evo imali smo i taj slučaj da nam je ovdje preminuo jedan gospodin stariji nije imao nikog u nasljedstvu i to je pripalo isto općini zanimljivo da je imao na računu. On je imao na štednji 6 tisuća kuna pa mu i ovom prilikom zahvaljujemo što je to ostavio tako ali to je rijetko da se to tako dogodi", rekao je Marijan.
"Da ovo je svijetli primjer ošasne imovine dakle bez dugova, mi nasljednici, evo sklopili smo ugovor i ima novog vlasnika. Kuća je koštala otprilike 20-ak tisuća eura", rekla je gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević.
Pakrac ima oko osam tisuća stanovnika i 15-ak takvih ošasnih nekretnina. Posljednjih godina i kod njih takva vrsta nasljedstva ubrzano raste.
"Moja pretpostavka je da je stanovništvo sve starije pogotovo na našem području pa je vjerojatno i to jedan od razloga", rekla je Anamarija.
Kod ovih mlađih riječ je uglavnom o dugovima. Polovinu ove trokatnice primjerice, naslijedio je grad, ali s njom i šest hipoteka. Zainteresiranih je bilo, ali nitko se u toliko opterećenu nekretninu ne želi petljati. No, nisu nekretnine jedino što naslijede gradovi i općine.
"Dakle imamo primjer gdje smo vlasnici u voćnjaku na jednoj osamnaestini ima svega, nema dugo čak smo dobili i jedno vozilo u nasljedstvo, svašta se nađe", rekla je Anamarija.
"Da, imali smo i oružje smo naslijedili, to se isto uspjelo prodati u suradnji s policijom", rekla je voditeljica Odsjeka za upravljanje nekretninama grada Koprivnice Đenis Sambol.
Na 30-ak tisuća ljudi, trenutno im je pripalo 30-ak ošasnih slučajeva. No, oružje nije najbizarnija stvar koju je naslijedio grad Koprivnica.
"Najbizarnije odnosno, najmorbidnije u cijelom tom sustavu nasljeđivanja je nasljeđivanje grobnog mjesta i onda vama dolaze ožalošćeni koji su netom prije toga pokopali toga nekoga koga smo mi kao grad naslijedili i onda u cijeloj toj boli i tuzi, gube i grobno mjesto i onda dolaze ovdje a grad zapravo nema nekakvih legalnih mogućnosti njima prepustit to grobno mjesto jer ako im prepustimo nemamo pravnu osnovu, zapravo smo oštetili gradski proračun", rekla je Đenis.
Ne samo da naslijede grobno mjesto, nego se u njemu nalazi i friško ukopani koji im je ostavio svu imovinu i sve dugove. Kod njih se, kaže nam Đenis, u pola slučajeva radi o samoubojstvima zbog prevelikih dugova, što samu tu priču čini još mračnijom.
"Mi ljudima kažemo da oni i dalje mogu otići na to grobno mjesto očistiti grob zapaliti svijeću pa onda već dok se ne vidi kaj bude s tim. Grobove još nismo prodavali i ja se nadam da ne budemo. Ljudi će se iseliti iz kuća, sve će oni to, sve je to njima jasno da je netko bio prezadužen i da su ostali bez doma i bez svega, ali ne možete im objasniti da su ostali bez grobnog mjesta jer oni imaju potrebu zapalit negdje lampaš donijet cvijet i ne znam rasplakati se", rekla je Đenis.
A računi stižu. Početna cijena kuće bila joj je, prema procjeni 450 tisuća kuna. Ni blizu realnoj cijeni, kaže Đenis. Dva put su je spuštali, čekajući, naravno zakonom propisano vrijeme. Sad joj je cijena 320 tisuća kuna, ali je i dalje nitko ne želi.
"Znači, prvo je umro sin iz ove obitelji i mi smo naslijedili sina kao ošasnu imovinu, a onda nedugo potom su umrli i gospođa mama i gospodin otac. I ovo smo naslijedili kao ošasnu imovinu. I ovo je jedna od rijetkih primjera da su dugovanja manja od vrijednosti imovine. Svi potencijalni nasljednici su je se odrekli.
A bilo ih je. I kći i unuka, primjerice. Jer dug je ipak bio tek nešto više od sto tisuća kuna. No, čini se da su u ovom slučaju presudili loši obiteljski odnosi.
"Znači živjeli su tu majka otac i sin koji je bio u kolicima invalid i ne znam koliko je bilo, dva tri mjeseca svi su pomrli", rekao je susjed bivših vlasnika Josip.
Susjed ih je dobro poznavao.
"Sin je bio oženjen tu je gore negdje više stanuje bivša žena i oni su se rastali. Bili su alkoholičari. Teški alkoholizam. Baš onako teški. Jer on je u principu završio u kolicima zbog alkohola", rekao je Josip.
A kuća i imanje završili su u gradskim rukama.
"Teško je vjerovati da bi neko kupio ovu kuću. Potrebno je puno ulaganja", rekla je Đenis.
Nakon bezuspješnih pokušaja prodaje koji su urodili samo troškovima, grad je prije nekoliko dana promijenio odluku.
"Može se aplicirati za taj EU projekt deinstitualizacije, odnosno da se korisnike, osobe s intelektualnim poteškoćama smjesti u takvu jednu malu zajednicu di bi one imale svog domaćina, imali bi nekoga tko bi ih obilazio, imali bi svoje sobe oni bi brinuli o sebi, kuhali bi imali bi vrt. Onda bismo mi aplicirali, dali bismo našem Podravskom suncu na korištenje ovu nekretninu i ako bi ona prošla na EU natječaju onda bismo mi ovu nekretninu povukli iz prodaje, isplatili vjerovnike, i ona bi ostala u našem vlasništvu i taj projekt bi se ovdje razvio", rekao je Đenis.
Na kraju će bar jedna od 30 tako stečenih koprivničkih nekretnina imati sretan kraj. Ostale će vjerojatno dijeliti sudbinu Pakraca, Gornjeg Grđevca i stotine ostalih hrvatskih sela i općina. Bit će prazne, samo formalno nečije i gutat će proračunski novac.
"Imovina negdje mora nekome pripasti netko se o tome mora brinuti, nama je najveći problem u stvari što evo naše stručne službe naši kadrovi onda jako puno vremena svoga moraju uložiti u razgovor s vjerovnicima s bankama, sa svima onima koji imaju bilo kakva potraživanja na toj nekretnini", rekla je gradonačelnica Anamarija.
"U međuvremenu općina, jedinica lokalne samouprave mora voditi brigu o toj imovini znači održavanje iste imovine koji nam stvara dodatni financijski problem, a i svaki drugi", rekao je Marijan.
"Znači mi to sve moramo održavati da je to onako kako treba biti. Sve to naravno košta, a banke ne pokreću ovršni postupak. To sada ima veze s onim njihovim financijskim izvještavanjem, jer je njima uvijek bolje da im se nešto piše pod potraživanje, a ne pod gubitak i onda oni tu zapravo fingiraju te financijske izvještaje", rekla je Đenis.
Slažu se svi, ošasne imovine nikad nije bilo više nego danas. Građane je pojela prezaduženost zbog koje njihovi nasljednici ostaju bez djedovine. U najbizarnijim slučajevima i bez pokojnika samog. Za života njihova je imovina bila u vlasništvu banaka. Nakon smrti i oni sami ostali su gradu ili općini koji troše naš novac zbog tuđih dugova. U ovim slučajevima ne nesavjesno, nego po slovu hrvatskih nam zakona.
