"Pomozite mi naći moju kćer!" Tako je na društvenim mrežama zavapio samohrani otac. Ona se zove Allsa, iz Sirije je i ima pet godina. Otac je s njom zadnji kontakt imao 12. rujna kad je iz Bosne i Hercegovine prešao u Hrvatsku. Policija mu, kaže, nije vjerovala kad im rekao da mu je u blizini kći. Potraga rekonstruira što se dogodilo.
“Uhvatila me je policija iz Hrvatske i stavila me je u auto. Rekao sam im da imam kćer u Hrvatskoj. Nisu mi vjerovali, stavili su me u auto”, kazao je Sirijac.
Apel oca za nestalom kćeri Objavljen u subotu na Twitteru, do nedjelje su vidjeli gotovo svi.
Otišao kupiti vodu i hranu kad ga je uhvatila policija
43-godišnjak je tvrdio da je, zajedno s peteročlanom iračkom obitelji 11. rujna ušao u Hrvatsku iz BiH, dva dana hodao i onda otišao pronaći dućan kako bi kupio nešto za jelo i piće. Kći ga je, kaže, čekala s obitelji iz Iraka.
“Bio sam s obitelji iz Iraka i mojom kćeri. Otišao sam kupiti vodu i hranu kada me je uhvatila policija iz Hrvatske i stavila u automobil, pa u autobus”, rekao je Sirijac.
Policija mu je, kaže, razbila mobitel, pritvorila ga i potom vratila u BiH. 13. rujna, tvrdi, posljednji je put vido svoju petogodišnju djevojčicu.
Policija sve opovrgava
Na istom Twitter računu objavljene su i fotografije oca i djevojčice, ali i GPS koordinate za koje otac tvrdi da je posljednje mjesto gdje je vidio svoju kćer. O svemu se tada oglasila i Policijska uprava ličko senjska, sve su opovrgnuli.
“Policijski su službenici pristupili provjeri iznijetih navoda, te u dosadašnjem postupanju utvrdili kako su iznijete koordinate o mjestu na kojem se navodno događaj dogodio lažne, odnosno ne potvrđuju navod o tome da je do postupanja došlo u selu Smoljanac. Naime, navedene koordinate označavaju područje grada Gospića udaljenog oko 70 km od sela”, stoji u priopćenju policije.
Tu nedjelju čuli smo se s 43-godišnjem Sirijcem i dogovorili sastanak u ponedjeljak u Velikoj Kladuši. “Ja ne želim priču, ja želim da mi netko pomogne. Ja želim moju kćer, ja trebam moju kćer”, kazao nam je Sirijac.
U Smoljancu Sirijca nitko nije vidio
U ponedjeljak ujutro krenuli smo put GPS koordinata, koje su vodile na područje Plitvica. Istodobno, kolegica Danka Derifaj u redakciji Potrage krenula je slati službene upite hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova, bosanskohercegovačkoj graničnoj policiji, Ministarstvu unutarnjih poslova i Službi za poslove sa strancima BiH.
Otišli smo u selo Smoljanac koje se spominjalo u policijskom priopćenju. Razgovarali smo s mještanima i prodavačicom u lokalnom dućanu. Nitko nije vidio Sirijca, što su i rekli policiji kada su ih to došli pitati.
Krenuli smo prema koordinatama koje su objavljene. Odvele su nas do obližnjeg mjesta Selišta Drežničkog, a ne do područja grada Gospića udaljenog oko 70 km od sela kako je navela policija. Navedena GPS lokacija nalazi se u autokampu Korana, omeđenom ogradom. Tamo nas nisu pustili, niti su s nama razgovarali. Otišli smo do tri obližnja dućana. U prvom nitko nije vidio ni Sirijca, ni policiju.
Jedini preostali dućan u koji je Sirijac mogao otići nalazi se u autokampu, u koji nas nisu pustili, a čija lokacija odgovara onoj s njegova GPS-a.
Njegova riječ protiv policije
Iako se utvrđuju okolnosti u danima nestanka djevojčice, znamo gdje je bio u ponedjeljak prijepodne. U Velikoj Kladuši, na razgovoru s policijom. A potom u policijskoj postaji u Cetingradu. Uskoro je stigla i službena potvrda iz policije da je Sirijcu omogućeno da zatraži azil i neslužbena informacija da će tu večer biti preveden u prihvatilište Porin, u Zagrebu.
No, vratimo se na početak dana. Jedna naša ekipa je krenula na teren, a druga je u redakciji pokušavala dobiti odgovore od institucija. Nakon što smo se još u nedjelju navečer čuli s ravnateljem bosanskohercegovačke Službe za poslove sa strancima, koja evidentira svakog migranta koji uđe u zemlju, u ponedjeljak se ravnatelj prestao javljati na pozive.
Granična policija BiH napisala je samo šturi odgovor: “Granična policija BiH ne raspolaže traženim podacima.” Dok MUP Unsko-sanskog kantona odgovora kako je Sirijac svoju priču prijavio policijskoj stanici Velika Kladuša u petak.
“Policijski službenici policijske stanice Velika Kladuša MUP USK-a, o događaju su obavijestili Službu za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti i Graničnu policiju BiH. Od strane Sektora kriminalističke policije MUP USK-a, upućen je dopis Ministarstvu sigurnosti, Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH i NCB Interpol, kako bi sa navodima prijave upoznali IP Zagreb kao i sve članice Interpola”, kazala je glasnogovornica MUP Snežana Galić.
Nitko ne zna gdje je djevojčica
Ni u jednom odgovoru bosanskohercegovački MUP ne govori da je izravno obavijestio hrvatsku policiju. Iz odgovora je jasno tek da su obavijestili Interpol.
Treći dan od izbijanja priče, i dalje se ne zna gdje je djevojčica. Policija tvrdi da je obišla lokacije na ličko-senjskom i karlovačkom području, koje bi se mogle dovesti u vezu s mjestom njezina navodnog nestanka.
"Policija je istraživala prema svim obavijestima koje je imala i koordinatama i svim informacijama do kojih se moglo doći I sve ono što su dosad poduzeli premanašim informaicjama ne potvrđuje ni jednu od tih priča koje su se pojavile u javnosti", rekao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
No djevojčica je osvanula u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba. U trenutku nestanka nosila je šarenu jaknu, plave traperice i tenisice.
Stigao u zagrebački Porin
I dok se u ponedjeljak iz policije neslužbeno moglo doznati da je Sirijac u zagrebačkom prihvatilištu Porin, tijekom dana je potvrđeno da se još nalazi na području Karlovačke županije. Tek je sinoć došao u Porin, a djevojčici još nema traga.
U ovom slučaju postavljaju se mnoga pitanja na koja nema odgovora, policijska priopćenja su jednostrana i svode se na tvrdnju da oni samo rade svoj posao. To nije prvi put kada je riječ o izbjeglicama.
Podsjetimo na neke od njih:
Prije tri tjedna objavili smo reportažu iz Velike Kladuše. Je li policija prakticirala brutalnost na granicama? Volonteri koji su se tamo brinuli o izbjeglicima, a i same izbjeglice potvrdile su brutalnost policije. Policija je sve poricala.
“Prošli tjedan prijavili smo oko stotinu slučajeva ‘push backova’ koji su uključivali nasilje, a žrtve hrvatske policije koja je glavni počinitelj su bile i žene i djeca”, kazala je volonterka Karolina iz udruge “No name Kitchen.”
Ni godinu dana prije toga šestogodišnja Afganistanka Madina poginula je pod kotačima vlaka na granici Srbije i Hrvatske. “Ovo nije kao zatvor, ovo jest zatvor. Policija je svugdje, 24 sata, a mi smo zaključani. Nalazimo se u dvije, ne, tri sobe, svaka je zaključana. Ne možemo se viđati osim za ručkom i večerom”, ispričala nam je 3. travnja 2018. sestra Madine Hosseini.
Njezina obitelj držana je u prihvatilištu u Tovarniku bez kontakta s vanjskim svijetom. Nakon tri mjeseca života u tim uvjetima, odbijen im je azil u Hrvatskoj. Do danas jedina novost u slučaju pogibije male Madine jest da je Dragan Umičević, volonter udruge Are you Syrious, nepravomoćno osuđen za pomoć pri ilegalnom prelasku granice.
Pucnjava na kombi s migrantima
Krajem svibnja ove godine dogodio se i kontroverzan slučaj otvaranje vatre na kombi pun ljudi. “Tada su policijski službenici morali, bili prisiljeni, upotrijebiti sredstva prisile, vatreno oružje. On se nakon toga odvezao još nekih stotinjak metara od punkta i pobjegao u šumu”, kazao je glasnogovornik PU zadarske Elis Žodan.
Krijumčar je uhvaćen, ali policijski meci ranili su dvoje djece. Je li se moglo pucati u gume, a ne u kombi, ni danas nije razriješeno.
Registriran prije mjesec dana bez djeteta
Prije samog završetka priloga primili smo odgovor Službe za poslove sa strancima BIH:
"Otac djeteta W.G., zajedno sa jos 19 lica, dana 30.8.2018. u TC Istočno Sarajevo iskazao je namjeru za podnošenje zahtjeva za azil. U navedenoj grupi nije bilo dijete ženskog spola. Ne isključujemo mogućnost da je dijete registrirano pod drugim imenom, sa drugom grupom migranata", odgovorilisu iz Službe za poslove sa strancima BiH.
Ovu informaciju od SPS-a BiH nije tražila niti jedna službena institucija Bosni i Hercegovini ili Republici Hrvatskoj.
Uspjeli smo ponovno stupiti u kontakt sa Sirijcem. Zbog lošeg psihičkog stanja poštovali smo njegovu želju da ne govori pred kamerama. U priči sa hrpom rupa nedostaje i živo biće. Puno toga nije razriješeno, osobito trenutačno najvažnije, gdje je petogodišnja djevojčica?
