Bivša im je država uzela zemlju da bi izgradila cestu koja nikada ni nije napravljena. Maršanići su zato 1997. godine tražili zemlju natrag. No grad Zagreb, unatoč njihovom pravnom zahtjevu, nekoliko godina kasnije upravo na njihovoj čestici u Prečkom sagradio je, ni manje ni više već okretište tramvaja!
22 godine od zatraženog povrata, Maršanići ipak dobivaju svoju
zemlju natrag.
No nemaju se čemu radovati jer na njihovoj parceli sada stoji
okretište tramvaja.
Vlasnici kažu da ih Zagreb već destljećima zavlači i sada im je
dosta. Ako im se ne plati naknada prijete da će pozvati
zaštitare, na svojoj parceli istresti 15 kubika zemlje i
blokirati promet.
"Mogu se ispričati građanima Zagreba koji koriste okretište tramvaja Prečko. Istrest ćemo jedno 15 kubika i staviti zaštitare da čuvaju taj pijesak", poručio je opunomoćenik oštećene obitelji, Goran Husić.
Ono što je većini nas samo okretište tramvaja, blizancima Mladenu i Mirjani rodna je gruda.
"Ovdje je bila kuća, a iza su bili vrtovi. Dolje su bili vinogradi, moja baka Milica je uvijek bila u vinogradu, komarci su je pikali, ona je nosila duge rukave i držala se rukava, mi smo mala djeca bili", prisjeća se Mirjana Kos.
Kuća i tereni u obitelji su bili generacijama. Od njihovih pradjeda i prabake, djeda i bake, oca i majke. Tamo su se rodili i djetinjstvo proveli i oni.
"Nama je bilo jako interesantno živjeti u prirodi, zelenilu, miru, nikakvih ograničenja, nije bilo vrtića. To je jedan dio djetinjstva, predivan, prekrasan", rekao je Mladen Maršanić.
Problem star 22 godine
No, kada se dogodio problem i kako je ovdje osvanulo okretište tramvaja? Krenimo redom:
Godina je 1891. Gradom Zagrebom krenuo je prvi tramvaj. Konjski, naravno. Zagrepčane vozi na sedam postaja. Osam kilometara zapadnije od najudaljenije stanice - već 20 godina živi Jure Juretić, pradjed Maršanića.
Goodina je 1945. Zagrebom jurcaju električni tramvaji, mreža stanica se razvijala s gradom, a u Prečkom Janko Juretić i njegova supruga Milica, djed i baka Maršanića - započinju život u tek izgrađenoj kući.
Godina je 2000. Tramvajska mreža se proširila i na zemljište Maršanića. Njihova livada od tada je okretište tramvaja Prečko.
"Majka je bila jako nesretna zbog toga, uvijek je tražila nas, brata i mene, da je ovdje dovedemo. Da si pogleda, često je o time govorila, uvijek ju je to grizlo, nije mogla zaboraviti gdje je odrasla, gdje smo se mi igrali", prisjeća se Mirjana.
Problem krenuo 1978.
Njihov problem koji traje do danas krenuo je 1978. kada Sekretarijat za građevinarstvo Grada Zagreba uzima zemlju u svrhu gradnje ceste.
"Vi ste od kompletne zemlje maknuti, izvlašteni ste, tu ne možete ništa, tu je problem. Možete plakati, možete imati duševne boli, možete moliti, možete svašta u sebi, ali prema van ste nemoćni", rekao je Mladen.
Za šest tisuća četvornih metara dobili su 589 tisuća dinara. Bio je to, objašnjavaju Maršanići - sitniš u odnosu na stvarnu vrijednost zemlje.
"Tebe je netko bez tvoje volje maknuo, a ne samo da te maknuo, nego kad te već maknuo, ako želiš negdje blizu napraviti opet tako nešto ne možeš jer je obezvrijeđena vrijednost toga i jednostavno si u poziciji gubitnika", rekao je Mladen.
1997., godinu dana nakon što je Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine stupio na snagu, Mladenova i Mirjanina majka Vera predala je zahtjev za naknadu. U tome joj je pomogao Goran Husić, obiteljski prijatelj.
"U biti Grad Zagreb zadnjih 20 godina koristi sve svoje pravne mogućnosti da bi, pa čak i stvari koje su standardne, oglušivanje, ne javljanje, ne mogu reći manipuliranje jer ne manipuliraju, ali vrlo sporo taj proces teče jer je u interesu Grada Zagreba da sve razvuče u nedogled i to je uspio 20 godina", rekao je odvjetnik Goran Husić.
"Kad god dođemo ovdje imamo emocije koje nas vuku, tog djetinjstva koje je bilo stvarno lijepo i rado dolazimo ovdje i sa sjetom se sjećaš da to više nije to. Naravno i stari čovjek, ali ostaju ti problemi koji traju već 20 godina", kaže Mladen.
Grad Zagreb ih odbija obeštetiti
U upravnom postupku koji se vodi već 20 godina - Grad Zagreb odbija obeštetiti Maršaniće, poništavaju se rješenja, postupak se vraća na početak. Prva pobjeda se dogodila 2011. kada su Veri Maršanić vratili dio zemljišta.
Goran Husić 2011. Grad Zagreb je vratio dio zemlje, u sklopu čega je bila ova čestica, izdvojio je dio zemlje koji je doslovno ovo okretište, unutar ove živice, samostalno. Zašto? Ne znam.
Riječ je o jednoj čestici koju je Grad Zagreb podijelio na dvije - i ovaj dio na kojem se ne nalazi okretište - vratio je obitelji Maršanić. Ministarstvo pravosuđa donijelo je svoj sud o tome.
U obrazloženju se, dalje, navodi da nije bilo zakonske osnove da se parcelacijom parcelira oduzeta čestica i stvori nova jer parcelacijski elaborat nema ovjere nadležnog tijela za urbanizam da je parcelizacija dopuštena i moguća pa isti nije pravno važeći.
Također, Ministarstvo je utvrdilo: Grad Zagreb tamo je počeo graditi tek nakon donošenja Zakona o povratu i nakon što je obitelj Maršanić već predala zahtjev za povrat. Utvrđeno je da na dan donošenja Zakona o naknadi 11.listopada 1996. nisu započeti radovi radi izgradnje okretišta tramvaja u naselju Prečko.
"Razlika između ove zemlje i svih tih na kojima je izgrađeno javna infrastruktura tj. koje su u vlasništvu Grada Zagreba, je da su oni gradili nakon tog Zakona. Što bi značilo da je grad znao da su stvarno veliki propusti u gradu bile, od svih službi i da su napravili okretište tamo gdje nisu smjeli", rekao je Goran.
Grad je sve znao??
Krajem ožujka Mladen i Mirjana su napokon dobili pravomoćnu potvrdu da je Grad znao da svoju zemlju žele natrag, ali da ih to nije spriječilo da izgrade tramvajsku prugu. U međuvremenu, Maršanići su ispunili svoju zakonsku obvezu i vratili gradu 60 tisuća kuna, iznos koji su njihovi preci ranije dobili za oduzetu zemlju. No, okretište se i dalje nalazi na njihovih 1400 metara četvornih. Zemljištu koje bi danas vrijedilo milijune.
"Oni su oglušili jednostavno i rade po svojem, a znate vi kao pojedinac teško možete protiv Grada, grad je moćan, velik, ima sve mehanizme. A vi kao pojedinac borite se 20 godina", rekli su Maršanići.
Zato su nam se Maršanići i obratili. Sada pred grad stavljaju svoje zahtjeve.
"Jedna je opcija da grad evo tu površinu koju koristi uzme u najam i plaća najam. Druga je opcija da se dogovorimo oko otkupa. A treća opcija je da se izmjesti to okretište. Ja ne vidim 4. mogućnost", rekao je Mladen.
Ako grad nastavi dosadašnju praksu, naši sugovornici objašnjavaju, preostaje im samo jedna stvar.
"Ja mogu se ispričati okretište tramvaja Prečko jer ćemo kroz 30 dana zatvoriti okretište Prečko na način da ćemo ući u posjed, na vrlo duhovit način. Istrest ćemo jedno 15 kubika i staviti zaštitare da čuvaju taj pijesak", rekao je Goran.
U tijeku proces sklapanja nagodbe
Gradonačelnik Zagreba - od toga ne strahuje. "Neće oni blokirati ništa, grad nikome nije ostao dužan niti će ostati, obratite se Uredu za imovinu, oni će vas dalje informirati", poručio je gradonačelnik Bandić.
I jesmo. Oni tvrde: sve se dogovaramo s vlasnicima.
'U tijeku je proces sklapanja nagodbe u kojoj bi se, u cilju rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, vlasniku, za isto zemljište, isplatila tržišna naknada', odgovorili su iz Ureda za imovinu.
"Lažu!", tvrdi Goran Husić.
"Mislim ja i dalje ne znam, ako je Grad u pregovoru ne znam s kim. Tako da, da je nešto u procesu, ja bih znao. Znači nitko Vas nije kontaktirao od strane Grada? Ne. Mi smo uputili nekoliko dopisa prema Gradu Zagrebu, svi ti urudžbeni brojevi su pogašeni, ne znamo što se s njima događa, mi ne možemo ustanoviti da li će Zagreb odgovoriti na naš dopis ili ne jer se do sada oglušio na sve jedan dopis, pismeni i usmeni", rekao je Goran.
Borba traje tri generacije
Borba za privatno vlasništvo u ovoj obitelji traje 3 generacija.
"Majka je umrla, sada će biti 2 godine, potrošila je puno vremena, novaca i zdravlja. Kolika vrata, kolika vrata, kolika vrata je otvorila u gradu Zagrebu i koliko ju je to koštalo. Znala sam reći: "Mama, draga, mogli smo imati kuću na moru koliko je to koštalo", rekla je Mirjana.
Koštalo je puno, trajalo je 20 godina i nakon svega ih se ignorira. 3 generacije, 2 države - ista borba.
