Tri i pol tisuće kazni. Toliko ih je prošle godine ispisano samo u glavnom gradu i to onima koji su oduzeli parkirna mjesta osobama s invaliditetom. Ni kazna od 700 kuna za nepropisno parkiranje niti ona još veća za premještanje vozila ne sprječavaju vozače da okupiraju mjesto koje im ne pripada.
I osobe s invaliditetom i radnici pauk službe svaki dan slušaju razna opravdanja, ali i uvrede. Proveli smo dan i s jednima i s drugima.
"Neki put sam ih pričekao. Dosta su vulgarni s rečenicama kao što su: 'Što te briga, ja sam ovdje samo 2 minute' i slično, makar ga ja čekam pola sata. I kažem koliko čekam i da nije u redu što je oduzeo moj parking. Evo, drage volje se mijenjamo, ja ti dam svoju invalidnost, a ti se parkiraj gdje hoćeš. Pokažem mu rukom 10 metara dalje slobodno mjesto, ali ne, ništa!", govori nam invalid Robert Durbić.
Robertu Durbiću život se promijenio iz temelja prije 17 godina. Nakon pada s motora, ostao je nepokretan. Danas je već gotovo potpuno samostalan, vozi otkako mu se vratila pokretljivost gornjeg trupa. Ipak kaže, svaki put kad sjedne u automobil, susreće se s istim problemom.
"Svaki dan kad sam u prometu i kad se krećem susrećem se s time i to ponajviše po zimi. Zimi je grozota, parkirališna mjesta nisu očišćena i svi svatko grabi ta očišćena te ne gledaju da li je invalidsko mjesto ili ne nego se samo parkira. Bilo koja situacija koja se dogodi osobi koja se kreće s invalidskim kolicima, da zapne na parkingu ili da ne može parkirati svoje vozilo je po sebi bizarna", objašnjava nam situaciju Robert, inače član Hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara.
Zauzeta invalidska parkirna mjesta od strane vozača koji tamo ne bi smjeli parkirati, odavno su već svakodnevica za osobe s invaliditetom. U borbi protiv nesavjesnih vozača pomažu im gradske službe.
Na terenu s pauk službom
U zagrebačkom pauku, telefon ponekad zvoni bez prestanka. I mi smo otišli na teren s jednom od ekipa.
"Ali 5 minuta se smijem zadržati na četiri žmigavca. Što se sve može dogoditi u 5 minuta?!", govori optuženi vozač.
"Vidite bus je tu, a auto smeta, autobus nije mogao stati radi vozila. Potrebne su četiri slike, ja sam uslikao tri, tako da ništa od prekršaja, bolje rečeno od sankcioniranja", odgovara djelatnik zagrebačkog pauka.
Stjepan Rogulja i njegov kolega Krešo od jutra su na terenu.
"Mi smo u pogonu non-stop, bilo da obilazimo teren, prioritet su nam invalidska mjesta, pješački prijelazi i pješačke zone. Radimo i na pozive građana, dispečer zaprimi poziv, a njih zna biti i stotinjak dnevno i onda uputi najbližeg pauka, pošalje lokaciju i dođe najbliži", govori Stjepan Rogulja, vozač pauka.
Ubrzo dobivaju novi poziv. Vozilo je parkirano na invalidskom mjestu, a nema znak pristupačnosti. Nedugo nakon našeg dolaska, stiže i vozač.
Objašnjava kako mu je rečeno sa radnog mjesta da se slobodno parkira na invalidskog mjesto. Navodno, invalid koji je prakirao na tom mjestu je preminuo prije 5 godina i od tada je to mjesto slobodno.
Gospodin na kraju prolazi bez kazne.
"Prometni redar javlja ništa od kazne. Crte su preslabe. I takve stvari mogu omesti proces", kaže Stjepan Rogulja.
Kad pronađu nepropisno parkirano vozilo prvo ga četiri puta fotografiraju, fotografije pošalju prometnom redaru koji odluči hoće li vozilo biti podignuto ili ne i hoće li ispisati kaznu.
Nepropisno parkiranje na invalidskom mjestu u gradu Zagrebu stoji 700 kuna, dok trošak premještanja Zagrebparking naplati od 500 do 2000 kuna. Ipak, čak ni visoke kazne ne sprječavaju vozače da parkiraju nepropisno, ponekad i suludo. Sve takve situacije građani uporno dokumentiraju i na Facebook stranici "Parkiram kao idiot".
U Zagrebu svaki dan kazna za devet vozača
"Ima ih 2500 i godišnje se obilježi stotine mjesta za osobe s invaliditetom što je po našem mišljenju jedna respektabilna brojka i u pravilu kad ne bi bilo kršenja koje se svakodnevno događa na svim parkirališnim mjestima to bi bio broj koji bi mogao zadovoljiti one potrebe osoba s invaliditetom koje koriste automobil", govori Marica Mirić iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske.
Samo prošle godine u Zagrebu, prometno je redarstvo kaznilo 3500 prekršitelja, Zagrebparking odvezao 2300 vozila. Dakle, svakog dana kazni se devet vozača, odveze šest vozila. Da je riječ o velikom problemu svjesne su lokalne vlasti diljem zemlje. Split Parking stoga je osmislio kreativnu i originalnu kampanju koja je ubrzo postala viralna.
"U razmišljanju kako najbolje osvijestiti građane bila nam je naravno restriktivna mjera koja se provodi već 10, 15 godina godina i ne daje rezultate i shvatili smo da trebamo educirati građane, trebamo razgovarat i ukazivati na problem i smatramo da je ovo najispravniji put", objašnjava nam zamisao Marko Bartulić, direktor Split Parkinga.
Akcija je uzela maha, da se priključe razmišljaju i ostali gradovi - Varaždin, Križevci, Solin, Trogir, Dubrovnik - samo su neki.
"Kultura naših građana generalno je dobra, ali uvijek ima neodgovornih građana. To su oni što kažu 2 minute, samo su izletjeli. Ali te 2 minute predstavljaju veliki problem našim građanima s posebnim potrebama, jer baš u tom trenutku nemaju gdje parkirat i ostaviti vozilo", govori Tomislav Tabak, direktor Sanitata u Dubrovniku.
Nisu problem samo nepropisno parkirana vozila...
"Još jedno kršenje se događa zato što se parkirališna mjesta na nekim mjestima ne obilježavaju pravilno, što znači nema onoga prostora za osobe u kolicima da može pored vozila staviti kolica pa se premjestiti i napraviti transfer iz automobila u kolica", govori Marica Mirić.
Zbog parkinga lažiraju oznaku pristupačnosti
"Ja mogu parkirati auto, nije problem u parkiranju, ali kako izaći? Imam li dovoljno mjesta kad otvorim vrata kako bi mogla složiti kolica i napraviti transfer? Doduše, ovdje još možda i bi jer sam jak u rukama, ali nisu svi!", govori Robert Durbić.
A nevjerojatan je i podatak da su neki samo zbog parkinga lažirali oznaku pristupačnosti.
"Točno se vidi do kada vrijedi na prometnom znaku. A ima se i moja slika. To nam izdaje Ured za promet grada Zagreba te dobijemo naljepnice invaliditeta sa znakom. No, ne morate ih lijepiti, a ako lijepite, obično idu na zadnju šajbu", izjašnjava gospodin Durbić.
Na podizanju svijesti ostalih građana o važnosti parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, Robert radi s prijateljima iz udruga paraplegičara i tetraplegičara. No pred njima je očito još puno posla kao i pred gradskim službama.
