Za Krunu i Anu Sabadoš iz Nijemaca sve je izgledalo savršeno. S ušteđevinom i novcem od svadbe kupili su zemljište u susjednim Mirkovcima i s materijalom dobivenim od države za mlade obitelji sagradili su dom iz snova za svojih troje mališana. No, onda je Kruno koji se zbog dovršetka kuće uputio na rad u Njemačku, iznenada umro na samu Staru Godinu 2016. Ana je ostala sama s troje djece, bez posla i s nedovršenom kućom.
Uz pomoć dobrih ljudi sada je spremna za novi početak, ali da bi san koji je sanjala sa svojim Krunom postao stvarnost - treba najmanje 80 tisuća kuna.
"Kada smo se vjenčali, odmah smo si zamislili da si od darovine kupimo nekakav plac. Jer je onda još bilo aktivno da se može podnijeti prijava za novoosnovanu obitelj da se od države dobije materijal za gradnju. I tako je i bilo.
Onda smo razmišljali koja bi to lokacija mogla biti, pa smo došli na ideju ovdje nešto, gdje je bliže gradu, općenito za ubuduće. Nama dvoje za posao, da smo bliže poslu, da djeca kad dođu jednog dana, kad krenu u srednju školu, da im je bliže srednja škola”, rekla je Ana Sabadoš, samohrana majka.
Ciglu po ciglu, mlada peteročlana obitelj u Mirkovcima je 2016. izgradila svoj dom iz snova. Novca je uvijek bilo premalo pa se gradnja protegnula na dugih sedam godina. Suprug Kruno zato je i otišao u Njemačku da obitelji priskrbi vlastiti dom.
“Bilo je veliko veselje. Odsutan je bio. Veselili smo se njemu, veselili smo se što je Božić. Lorena nam na drugi dan Božića, na Sv. Stjepana ima rođendan, njezinom rođendanu. Toliko smo bili presretni. Nismo znali što nam je veće veselje od tog sveg skupa, što ćemo biti zajedno, što je uspio zaraditi nekakav novac, pa je veselje bilo i za kuću će to sve bit, i za naše sobe”, kazala je Ana Sabadoš, samohrana majka.
No, u noći na 31. prosinca 2016. veselje se pretvorilo u ogromnu tugu. Tridesetipetogodišnji Kruno utonuo je u san iz kojega se više nikada nije probudio.
“Noć je bila, bilo je jako hladno. Zatim je došla Lorena. Kašalj ju je probudio. Došla je kod nas. I kaže joj mama što je hladno u kući. Vani i jeste bio minus veliki. Onda je ona rekla najbolje da zovemo tatu da nam naloži peć. Ja sam rekla Lorena nećemo. Pa on spava. Baš je sad lijepo zaspao. S tim da je ona inzistirala da ga zovem. Reko, Kruno, hoćeš naložiti. Pa zašto se, reko, ne javljaš. U tome kad je noć bila, mrak potpuni i Lorena kaže tata zašto ništa ne govoriš. U tom sam trenutku kad sam vidjela da ne reagira skočila i krenula mu davat umjetno disanje i ona se tu jako šokirala, mama šta mu radiš”, ispričala je Ana Sabadoš.
Nakon bezuspješnog oživljavanja, hitna je pomoć mogla samo utvrditi smrt uslijed neobjašnjivog srčanog zastoja. Nakon godinu dana blagdani ih samo podsjećaju na šok i traumu i golemu tugu koja ne jenjava.
“Jednom je prilikom sin Vedran rekao, a zašto ga ne nazovemo, ja bi mu čuo glas. Pa sam rekla, Vedrane, ali nema tamo telefona. A on kaže ima tata mobitel. Reko ostavio nam je tata mobitel. Oni su se pitali je li tati hladno, kad je krenulo s jeseni na zimu, da li je tata obuo čarape, dal ima jaknu, da li se tata pokrije kao mi kad idemo spavati”, rekala je Ana Sabadoš.
Najmlađi, Vedran je doma s mamom, jer je vrtić predaleko, dok Lorena i Emanuel idu u školu. Ana ne uspijeva raditi jer su djeca još premala, ali se trudi da imaju normalno djetinjstvo.
U tome joj uvelike pomažu i njeni, i Krunini roditelji koji žive u blizini.
“Dvoje idu u školu. Dok dođu kući jednom zadaću, dok drugom zadaću pokaže. Ovaj mali sad najviše bude kod nas radi toga da ne smeta, njima kad uče. Dok ona skuha, dok ode nešto u centar obaviti što mora i eto taki dan bude”, kazala je Anastazija Budinski, Anina majka.
“Za djecu eto koliko mogu da dođu, i doć će, dok smo živi. Pomoć ćemo koliko možemo. Samo da njima bude bolje. A nama šta je kako je, tako će biti i sve gore. Da imaju svoj dom samo”, rekli su Ana i Slavko Sabadoš, Krunini roditelji.
“Kad god možemo, oni eto prijatelji, nemaju ni auto. Mi imamo auto i dida uvijek njih i kod doktora ih vozi i ako treba kod nas ih odvezemo ako Ana nekud mora ili nešto. A oni eto, ako ja ne mogu, onda oni čuvaju”, kazala je Anastazija Budinski, Anina majka.
“Pa budu i kod nas. Budu dosta i kod nas. Mislim da su njih dvije ovdje jako veliki šok preživjele i jedva čekaju da odu odavde”, rekali su Ana i Slavko Sabadoš, Krunini roditelji.
Pomažu i veliki ljudi iz malog sela. Poput članica Udruge žena Sv. Katarine.
“Svaka žena i svaka mama vjerovatno ne bi se snašla u takvoj situaciji. ona je dosta hrabra osoba. Ona je naša članica. I suosjećamo s njom što se tiče. Kad dođeš pred zid, pa ne znaš ni kud ni šta ni kome se obratiti. Treba djecu uputiti na pravi put. A jednostavno je nemoćna pred, pred, pred ovim svijetom. -Obratili smo se isto načelniku, svećeniku. Svećenik je znao par puta lemozinu joj priložiti”, kazala je Violeta Krnjić, Udruga žena Općine NIjemci "Svete Katarina".
Uključila se svaka od pedesetak članica Udruge,a onda i mještani cijelih Nijemaca i okolice.
“Skupljalo se po trgovinama nekih novaca, u škrabicu se to sve ubacivalo. Svaka žena koja ima krompira, luka, vamo namo, svi mi to na neki način donosili, odnosili. Viška odjeće. Ona nije ni gladna ni žedna što se toga tiče”, rekla je Violeta Krnjić.
Ni općina nije ostala gluha pa su mladoj obitelji pritekli u pomoć odmah nakon tragedije.
“Evo od samog početka, jel, od dječačkih dana poznajem pokojnog Krunu. On je naš stanovnik. gospođa Ana se je udala prije nekoliko, što ja znam, desetak godina u Nijemce. Nemam riječi za takve tragedije. U svakom slučaju jedna mlada obitelj sa malom dječicom ostala je bez glave obitelji, što je velika tragedija. Općina Nijemci do sada u prošloj godini platila je troškove pokopa pokojnoga Krune i pomogla je u ogrijevu za zimu. Malo smo samim zakonom i odlukom ograničeni, mada ja evo za budućnost svakako i kroz ovu akciju ću potrudit se promijenit neke stvari”, kazao je Vjekoslav Belajević, načelnik Općine Nijemci.
Pomogli su i neznani - kao Anina stanodavka koja živi u Jastrebarskom. Odrekla se najma, na čemu su joj Sabadoši zahvalni, ali problem je što je kuća pretijesna.
“Oni su svi troje u ovoj jednoj sobi. Svi zajedno dijele, i curica, ovu kao dječju sobu. Vedran je sada trenutno sa mnom jer je izrastao iz kinderbeta. Ovo se ne može razvući. To je dvosjed. Nemamo ni puno nekakvog svog namještaja. Kreveti su naši, ali madraci nisu”, rekla je Ana Sabadoš.
U isto vrijeme, kuća pod krovom u Mirkovcima cijelo vrijeme čeka. No, od 2800 kuna dječjeg doplatka i obiteljske mirovine, Ana ne uspijeva odvojiti ni kune za njezino uređenje. I tu su upomoć uskočili sumještani- samo jedne nedjelje 2300 župljana iz Nijemaca i okolice prikupilo je gotovo 15 tisuća kuna.
“Na svetim misama je najavljeno da ćemo i prikupljati za njih sredstva da im se i pomogne u svemu tome, u toj njihovoj situaciji. I tu je bio isto i dobar odaziv. I milostinje što se na svetoj misi prikupilo, još su i vjernici sa strane donašali. S te strane smo uspjeli pomoći koliko je bilo u našoj moći da im se jednostavno olakša život i taj trenutak tragedije”, rekao je vlč. Branimir Mađarac, župnik Župe Svete Katarine Nijemci.
Tim je novcem u kuću obitelji Sabadoš uvedena struja i voda, ali to je tek prvi korak.
“Trebaju i pločice i sanitarija, i materijal za glazuru, za malterisanje, trebaju vrata, jel da. Sve to još praktički treba. To je još jako puno novaca”, kazala je Ana Sabadoš.
Točnije - oko 80 tisuća kuna
“Shvaćam da ne mogu sama sve i da mi je potrebna velika potpora ljudi. I da znam i sama ovakko psihičkog stanja da bi potonila da nisu ovoliki ljudi uz mene i da mi ne daju i ne pružaju podršku”, rekla je Ana Sabadoš.
Da bi Ana i njezinih troje mališana mogli useliti u svoj dom, Udruga žena Sv. Katarine ima plan.
“Udruga je sakupljanjem isto tako novca spremna da joj okrećimo, da joj uredimo kuću, ali kuća je jednostavno nedovršena i tu treba jako puno novca. Napravili smo mi neke zamolbe. Imamo ovdje po selu malo jačih i stabilnijih ljudi, opg obitelji, koje bi nam možda mogle u materijalu nešto pomoći”, kazala je Violeta Krnjić, Udruga žena Sv. Katarine, Nijemci.
Očekuju dobar odaziv, a u tome im pomaže i načelnik unatoč zakonskim preprekama. Jer, nova je kuća na području druge općine.
“Kuća koju je Krunoslav počeo graditi nalazi se u Mirkovcima. Mirkovci, evo svi znamo, pripadaju gradu Vinkovci. Ja sam evo uz jedan dogovor i apel prema i ostalim općinama, također i sa gradom Vinkovcima spreman ući u jednu akciju gdje bi mi osigurali ono najpotrebnije da obitelj Sabadoš može ući u svoju kuću i imate sve životne uvjete koji su potrebni za to”, rekao je Vjekoslav Belajević.
I u vinkovačkoj gradskoj upravi potvrđuju nam da su upoznati sa situacijom obitelji Sabadoš. A tvrde i da već rade na rješenju.
“Prije svega se to odnosi na stambeno zbrinjavanje preko Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje kroz mjeru darovanja građevnog materijala za popravak, obnovu i nadogradnju obiteljskih kuća. Nedavno smo imali sastanak u Zagrebu na tu temu te uskoro očekujemo konkretnije aktivnosti po tom pitanju. Sve te aktivnosti preko Državnog ureda se jedino i mogu provoditi na području Mirkovaca kao bivše područje od posebne državne skrbi", priopćenje grada Vinkovici.
Ana jedva čeka da se ona i djeca maknu iz podstanarske kuće koja je postala simbol njihove tuge. Umjesto gole cigle - u novoj kući vidi novi početak za sebe i svoju djecu.
“Suprug je volio kuhati jako. I zajedno. Ovo nam je ovdje sve trebala biti kuhinja. Ovdje bi nam bio stol. bilo je zamišljeno da bude ovako šank. Ali malo će biti nekih promjena kad njega nema. Malo ćemo nešto ispustiti. Zamislili smo ovdje da nam bude velika terasa. Djeca bi se igrala. I tu nam je trebao biti vrt iza”, rekla je Ana Sabadoš.
Iako ništa od toga neće promijeniti činjenicu da njihovog oca i supruga više nema, kaže Ana, s ostvarivanjem njegova sna obitelj bi mogla krenuti dalje.
“Zaista mislim da će si ovdje stvoriti drukčiju atmosferu, drugačiji mir, da će krenut. Isto će ih podsjećat na tatu. U sve ih je uključio. Jako su sa njim sve željeli raditi”, kazala je Ana Sabadoš.
Pa kako i ne bi, kada ih je, kaže Lorena, uvijek nasmijavao, igrao se s njima i udovoljavao njihovim željama.
“S tatom smo stalno išli u auto, vozili se. Stalno smo mu govorili da idemo u Vinkovce, da idemo u Mirkovce, da idemo kod susjeda da se igramo i da, u svoju kuću”, rekla je Lorena, Anina kći.
U svoju kuću, u koju će zahvaljujući svim dobrim ljudima koji im pružaju podršku i bore se za njih, ova obitelj možda uskoro moći i useliti i početi graditi život kakav su oduvijek i sanjali.
