Borba za očuvanje sorti. Čak i međudržavni sporovi. Mnogo se toga događa u biznisu vrijednom milijarde kuna.
Banka gena autohtonih sorti
Na blagim padinama Medvednice čuva se ono najvrjednije od svih krajeva Hrvatske. U banci gena hrvatskih autohtonih sorti vinove loze.
"Kada sorta nestane iz svih vinograda, ona je zauvijek nestala s naših područja. Ovo je nasad s ciljem da se sačuva sav genski materijal upravo za ovakve potrebe", govori Edi Maletić, izZavoda za vinogradstvo i vinarstvo.
Prije je naših sorti bilo nekoliko puta više, ali peronospora i druge bolesti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u vinogradima su izazvale katastrofu.
"Nekada ih je bilo više od 400, a danas ih ima 130, što govori u prilog potrebi ovakvih nasada", kaže Maletić.
Mnoge su sorte nestale. Da nije bilo angažmana stručnjaka s Agronomskog fakulteta, to bi se vjerojatno dogodilo i malvasiji dubrovačkoj koja je jedva spašena od nestajanja.
"Krenuli smo u spašavanje malvasije dubrovačke, što je rezultiralo danas velikom brojkom od 91.000 loze malvasije dubrovačke, spašene u zadnji čas od nekoliko trsova", govori Niko Karaman, vlasnik vinarije.
Priča o ovoj sorti odvela nas je na sam jug Hrvatske - u Konavle.
"Malvasija dubrovačka je jedna stara sorta koja je ostavila dubok trag u povijesti grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike. Zasad najstariji dokument nađen je u dubrovačkom arhivu iz 1383.godine što dovoljno govori samo po sebi koliko je sorta važna. Meni osobno to je jedna draga i posebna sorta koju je vrlo teško uzgojiti. Uvijek kažem da je poput malog djeteta. Puno pažnje, puno truda, puno rada, ali na kraju vrhunski rezultati", kaže Niko.
Posljednjih godina sa svojom malvasijom Niko redovito pobire nagrade na najprestižnijim natjecanjima. S pravom je brendirana kao sorta konavoskog kraja iako je istovjetna nekim talijanskim i španjolskim malvazijama, a vjerojatno su sve davnih dana potekle iz Grčke.
Borba za Teran
"Zbog nepotrebna prisvajanja i uzimanja isključivog prava na ime, prije šest godina zamalo je nastao rat između Slovenije i Hrvatske. Teran je naš i dobiva se samo od sorte refošk", tvrdili su Slovenci.
"Mi Slovenci smo zaštitili ime Teran 2004. godine", govorili su. Naši su se vinari borili da im se ne ukine pravo na ime Teran. Sve je išlo do najviših europskih instanci, a borbu za svoje vodili su i premijeri i ministri.
"Napravit ćemo sve potrebne pravne radnje koje nam stoje na raspolaganju", kazao je bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina 18. travnja 2013.
"Bila je to poprilična zbrka, ali za nas znanstvenike prilično lako dokaziva", kaže Maletić.
Edi Maletić i njegov tim forenzikom su razriješili dilemu. Nakon toga uslijedilo je veliko slavlje istarskih vinara.
Zadnju riječ dala je znanost
Genetika je odigrala ulogu da smo dokazali da postoji refošk kao druga sorta drugačijeg genotipa, a da je i naš teran i slovenski teran, koji oni zovu refošk, isto grožđe. Zadnju je riječ dala znanost. U Laboratoriju za biotehnologiju, tri kilometra od osunčanih padina s Jazbine, analizira se dosad nepoznata sorta. Jedan uzorak lista dovoljan je da znanstvenici genetičkom analizom utvrde sve ono što je oku nevidljivo. Podrijetlo bi trebalo biti zapisano u DNK.
"Kada dobijemo određenu količinu biljnog tkiva, odnosno lista vinove loze nepoznatog uzorka, s meni nepoznatim identitetom, prvi korak je da moramo izolirati DNK", kaže Maja.
Mnoge tajne otkrivene su baš u tom laboratoriju.
"Mi se možemo nazvati forenzičarima za biljke jer otkrivamo nepoznati identitet sorata i pokušavamo utvrditi njihova roditeljstva, ali ne zato da dobijemo alimentacije i da se borimo na sudu poslije, već zbog naše znatiželje, proširivanja vinske kulture i proširivanja znanstvenih saznanja o podrijetlu sorata. Naši motivi za to su malo drugačiji", govori Maja.
"Rezultati prijašnjeg rada pokazali su kako nemamo 130, već samo 103 dokazane autohtone sorte. U knjizi "Hrvatske izvorne sorte vinove loze" nalazi se jedna zanimljiva. Posljednjih nekoliko trsova sačuvano je na malom području Hrvatskog zagorja, samo kod Klanjca. Perjanica autohtonih zagorskih vina je - sokol", kaže Maja.
"Sokol je jedna prastara sorta koja se zadržala jedino u ovome kraju. Očito da ga je bilo i u nekim drugim krajevima, ali ostalo ga je samo ovdje, u Klanječkom vinogorju na posljednjih dvadeset trsova", govori vinar Zvonko Sever.
Na padinama Cesarske gore, Zvonko Sever već trideset godina uzgaja prvoklasnu lozu i vrhunska vina. Proizvodi 50 tisuća litara svih sorti, no "sokol" je i za njega i za ovaj kraj poseban.
"Sokol ima jedinstvenu priču koja je izuzetno zanimljiva. On je dobiven u vinogradima Sigismunda Erdedija, tadašnjeg hrvatskog bana. Na tim padinama prema Klanjcu je rastao samo sokol. Franjevci su 1630. to dobili od Sigismunda Erdedija", kaže Sever.
Kao što i etiketa govori, brendirali su ga kao autohtonu sortu Klanječkog vinogorja i turisti dolaze čuti priču o "sokolu", dokumentiranu povijesnim zapisima. No, laboratorijska znanost kaže kako priča o "sokolu" nije jedino naša priča.
"Za sortu 'sokol' utvrdili smo da ima sinonime i u Italiji i u Njemačkoj pa ne možemo reći da je autohtona. Postoje čak povijesni zapisi da je nastala u Italiji. Nekad znanost daje lijepe odgovore, a nekad je istinu teško čuti. Ali istina je istina. Nema sredine. Ili je, ili nije", kaže Maja.
Piše da je ipak podrijetlo iz Italije, da nije autohtona hrvatska sorta.
"Računa se autohtonost sorte ako je ima u nekom kraju i nema je više nigdje drugdje u svijetu. Imali su je nešto u Rasadniku u Rauchedu, međutim oni je ne proizvode i ne vinificiraju kao vino. Mi smo od ovih zadnjih dvadeset trsova napravili vino koje ima svoju glavu i rep i koje ima svoju poruku", kaže Sever.
Čini se kako forenzika neće pokvariti sokolovu priču. Okus koji mu na natjecanjima redovito donosi zlatne medalje sigurno neće.
"Blage su muškatno-traminčeve arome, a bukei su na prošlosti. Ako malo analizirate kad ga kušate, stvarno se vratite u neko drugo vrijeme. Živjeli", govori Sever.
Moderna forenzika vinove loze
Najprecizniji uvid u prošlost ipak nam daje moderna forenzika vinove loze. Ona je dobila velik zamah kad se prije 17 godina dogodilo, za našu zemlju najvažnije otkriće, o kojem su pisali svi - od New York Timesa i Boston Globea do Decantera.
"Nejerojatno je da jedna sorta izazove toliki interes javnosti. To je sorta koja je ostvarila američki san", kaže Maletić.
Amerikanci su desetljećima u Europi tragali za pretkom svojega, možda i najvažnijeg vina, zinfandela, perjanice kalifornijskih vinograda. Pronađen je u Dalmaciji, kod posljednjih živih primjeraka naizgled neuglednog grozda zvanog Tribidrag ili Crljenjak kaštelanski.
"Mi smo samo 25 živih loza pronašli u Hrvatskoj. Kasnije smo naišli na literaturne podatke da je prije 500 godina bila glavna sorta u Dalmaciji. Njena su se vina izvozila u Veneciju i da su je imali i Hektorović i Lucić i Marulić u svojim vinogradima, a došla je na prag izumiranja", kaže Maletić.
Crljenak kaštelanski je nakon svjetske slave doživio veliku revitalizaciju i ponovno se sadi u mnogim vinogradima. Ustanovljeno je da je on predak ne samo Zinfandela, već i Plavca malog. No, ista sorta se u Italiji zove primitivo, u Crnoj Gori kratošija i teško je odrediti je li prvi put nastao baš kod nas ili možda preko granice. Zbog galopirajućih klimatskih promjena s naglim vremenskim promjenama, ali i zbog bolesti koje stalno vrebaju na vinovu lozu, pred znanstvenicima je novi izazov. Rade na tome da biljke postanu otpornije kako se ne bi morale toliko prskati pesticidima.
"Nekako nam je želja da s pomoću rezistentnih sorata vinove loze njihove rezistentne gene ubacimo u te naše autohtone sorte", Maja.
"Uz puno sreće, od jedne koštice mogla bi nastati nova,
zanimljiva sorta.
Potrebno je proizvesti tisuće i tisuće sjemenki da bi jedna
zadovoljila naše kriterije. Kod stvaranja novih
sorti potrebno je proizvesti više tisuća biljaka koje ćemo
više godina promatrati. Onda ćemo nakon višedesetljetnog procesa
stvaranja nove sorte i dokazivanja tih pozitivnih karakteristika
potomka doći u situaciju da je priznamo i zaštitimo kao novu
sortu i ponudimo je proizvođačima za uzgoj", govori
Maletić.
Vinska scena raste
Na padinama Medvednice vrijeme je berbe. Nema boljeg vremena za praksu koju odrađuju studenti agronomije. Vinska scena u Hrvatskoj i dalje raste i velika je potražnja za educiranim stručnjacima, pa je vinarstvo i vinogradarstvo jako tražen smjer u koji se upisuju samo najbolji studenti. Za posao nakon fakulteta ne moraju se bojati.
"Svijet mi je na dlanu, kako bih rekla. Sigurno će se naći nešto. Ja osobno nemam svoju proizvodnju ili nešto što bih preuzela, ali pošto fali, imamo mogućnost zaklada Miljenka Grgića, imamo mogućnost praksu odraditi vani i skupiti si reference", govori studentica Viktorija Grubišić.
Godišnje se u Hrvatskoj popije oko milijun hektolitara vina, od čega je četvrtina - iz uvoza.
Na svjetskoj vinskoj sceni hrvatska se vina i dalje teško probijaju. Zato je potreban neprekidan trud u borbi protiv nestajanja sorti, njihova oživljavanja i brendiranja jer šanse protiv najvećih igrača imaju samo potpuno kompletna vina koja nude nešto više. Kvalitetu vrijednu kušanja i priču vrijednu slušanja.
