No, kaže da, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora na 21 tisuću eura nikad nije dobila sav novac.
Štoviše, potpisala je i drugi na višu cijenu od 32 tisuće, a iako je temeljem njega kupac postao vlasnik, sud je prihvatio njegovo obrazloženje da je on fiktivan samo za potrebe dobivanja kredita.
Ostavši bez cijelog prvobitnog iznosa, pa onda i drugog višeg, Nevenka tvrdi da je prevarena. I ne znači joj puno što su joj obećali da može ostati u stanu do svoje smrti.
U samom centru Varaždina u derutnom stanu od 50-ak kvadrata bez kanalizacije i centralnog grijanja živi umirovljenica Nevenka Mužek. S mirovinom od 1800 kuna jedva spaja kraj s krajem, a muči ju i niz bolesti.
Uvjerena je da bi njeni zdravstveni i financijski problemi bili manji da joj stan u kojem živi nije oduzet prevarom. Priča počinje prije 13 godina kada je njen sin otišao u Dansku. Da dobije kredit za pokriće prvih troškova morao je podići hipoteku na majčin stan.
"Nije mogao posao dobiti niti je onaj tren mogao dobiti stalni boravak i to", započela je svoju priču Nevenka.
Kako nije uspijevao vraćati kredit, banka je Nevenki uskoro sjela na stan.
"Tad su mi rekli da mi je stan zablokiran. Reko - pa tko mi ga zablokira? Veli gospođo - nije se otplaćivalo, da bi ja za par dana dobila rješenje, u roku od ne znam koliko, 14 dana ili manje, to je trebalo namirit tamo".
Traženi iznos Nevenka nije mogla nabaviti u tako kratkom roku. Na ovaj problem, tvrdi, požalila se svom poznaniku - medicinsko-sudskom vještaku i liječniku Alfredu Rebiću.
"I on meni veli Nenuška, ja bum sa sinom razgovarao, možda bi on kupio. Drugi dan dođu on i sin i taj odvjetnik njegov - kum, i ja normalno oću svoje dijete zaštitit da ne dođe do ne znam čega, ja bih život dala za svoje dijete... oprostite.. i ja sam išla na to, potpisala sam".
16. veljače 2004. tako je s Mislavom Rebićem sklopila kupoprodajni ugovor na 21 tisuću eura odnosno. Rebić se Mužek obvezao odmah isplatiti 6500 eura, kako bi skinula hipoteku sa stana, a ostatak od 14 i pol tisuća nakon što on dobije kredit. Stan je trebao postati njegov 15 dana nakon što isplati cijeli iznos. No, rok za isplatu nije bio definiran, a ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika.
"On mi je rekel - vjerujte mi, Nevenka, ja Vas ne bum prevario! Bilo je jedno pet tih, ja sam potpisivala. Već sam bila bolesna onda, pa gdje bi imala volje čitati?".
Mjesec dana kasnije Rebić dolazi do nje i vodi je javnom bilježniku.
No, ondje je potpisala još jedan kupoprodajni ugovor i to na iznos od 32 tisuće eura - što Nevenka, tvrdi, nije znala. Kasnije je, temeljem tog drugog ugovora, Mislav Rebić na stan stavio hipoteku za kredit iako Nevenka tvrdi da joj do tada nije isplatio dodatnih 14 i pol tisuća eura iz prvog ugovora.
"Ja sam takvog srca i ja sam rekla dobro - ali do Nove godine mi trebaš isplatiti da mi ne potrošiš novce ili ja, ja si moram nešto nać jer ja znam da moram van. Onda sam bila u gužvi - te za ogrijev, te nisam imala kaj jesti, zovem da mi donese, a on mi je donosio 100, 200 kuna... ko sirotinji na ulici", priča Nevenka.
Takva praksa nastavila se nekoliko godina, a Nevenka je kasnije saznala da je ne znajući potpisala i ugovor o najmu stana prema kojem bi Rebiću morala plaćati 500 kuna mjesečno.
Nevenku redovno posjećuje Viktorija Janiš iz Kluba žena Varaždin. Upoznale su se nakon što je Nevenka u očaju nazvala njihov SOS telefon.
Kaže kako je drama oko stana itekako utjecala na Nevenkino zdravlje, a pogotovo 2008. kada je angažirala odvjetnicu koja Mislavu Rebiću šalje opomenu za dugovanje. Na to je reagirao njegov otac koji joj je poručio da će ju isplatiti ako stvari spakira u dva kofera i ode.
Kada je ona poslala opomenu odavde potpis došao je baš taj gospodin Alfred Rebić i rekao da povuče, da će to oni mirno riješiti. Međutim to se nije riješilo.
Nakon svega odlučila je tužiti Mislava Rebića.
"Gospođa se obratila negdje koncem 2010. i početkom 2011. sa zahtijevom da treba ostvariti razliku kupoprodajne cijene temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine te je smatrala da joj pripada veća cijena, odnosno da je čak na neki način prevarena od kupca", izjavila je odvjetnica Irena Pikija.
Rebić koji je odbio stati pred naše kamere na sudu je tada negirao da išta duguje pozivajući se na vlastite zabilješke o pojedinačnim isplatama Nevenki. Također je tvrdio da je ispravan kupoprodjani ugovor onaj od 21 tisuću eura, a ne drugi od 32.
Dodaje da je taj drugi zapravo bio fiktivan za potrebe kredita banci.
No, to ga nije spriječilo da se njime posluži da se u veljači 2006. uknjiži kao vlasnik stana. Što po Zakonu i može!
"Ako je jedan ugovor ovjeren, a drugi nije - što je bilo u ovom slučaju za koji me pitate - sud ocjenjuje, i ovdje je ocjenjivao, koja je bila prava volja stranaka. To je ključno za sud", dodaje odvjetnica.
A za upis prava vlasništva nedvojbeno je bitna formalnost a to je ovjera potpisa. Tako da imamo tu dvije različite pozicije zemljišnoknjižnog suda i parničnog suda.
Stoga sudu nije smetala činjenica da je ugovor fiktivan iako odvjetnica Pikija tvrdi da je on dužan paziti na ništetnost.
Uz to Nevenka prepričava kako se na sudu osjećala poniženo jer nisu imali razumijevanja za to što se tek vratila s operacije.
Sud je uspoređivao i Nevenkine i Mislavove zabilješke o uplatama pri čemu je on tvrdio da je uz iznose koje je godinama donosio Nevenki jednokratno isplatio i 43 tisuće kuna te je tako isplatio ostatak kuprodajne cijene stane. Sud je na kraju nakon 3 godine presudio u korist Mislava Rebića.
Konkretni slučaj završio je tako da je nažalost prvostupanjski sud ocjenio, a drugostupanjski potvrdio takvo stajalište, da je između stranaka na snazi bio ugovor koji je sadržavao manju kupoprodajnu cijenu.
Dakle, sud Nevenki ne samo da nije priznao ugovor na veću cijenu nego je zaključio i da nema duga po prvom ugovoru.
Rebićev odvjetnik s nama je želio pričati samo telefonski. Kaže - sud je sve rekao, a njegov klijent nema namjeru izbaciti Nevenku iz stana.
Odvjetnica Pikija kaže kako je postojala mogućnost traženja
revizije presude pri Vrhovnom sudu, ali da to Mužek nije
tražila.
U konkretnom slučaju stranka je isto bila sa time upoznata,
međutim vjerojatno procjenjujući i rizik daljnjih troškova nalog
za eventualne druge postupke ili podnošenje izvanrednih pravnih
lijekova nismo imali.
No Nevenka tvrdi da uopće nije ni znala da je proces završio nego je to saznala tek kada je na sud došla drugim poslom.
"Kad je došla po rješenje na sud rekli su joj da je napravljena žalba. Gospođa Mužek uopće nije imala predodžbu, informaciju da je žalba napravljena na županijski sud i da je ta žalba, to smo tek poslije vidjeli, da je ta žalba pobijena", izjavila je odvjetnica Pikija.
Odvjetnik Milko Križanović kojeg smo zamolili da pogleda presudu objašnjava da je sada jedini način da Nevenka pokrene novi postupak eventulni pronalazak novih svjedoka ili dokaza koje tada nisu imali.
"Ako je revizija propuštena, ona se nažalost podnijeti izvan roka ne može, odnosno moralo bi se dokazivati zašto se taj rok propustio pa traženjem nekakvog povrata u prijašnje stanje. Ako to nije opcija onda definitivno treba razmisliti da li postoje još neki dokazi i činjenice", kazao je odvjetnik Milko Križanović.
Nevenkina bivša odvjetnica dodaje i da postoji mogućnost kaznenog postupka, ali da njena stranka ni to nije tražila.
Od presude Nevenkino zdravstveno stanje još se više pogoršalo. Odvjetnica Pikija tvrdi da je dobila usmeno obećanje Rebića da Nevenku neće izbaciti iz stana dok je živa, a isto potvrđuje i njegov odvjetnik.
"Da je nešto mislio sigurno bi to i uradio tak da mi se čini da je ovo anticipiranje nekakvog problema kojeg nema. To su dakle nekakve pretpostavke koje nemaju nikakav činjenični temelj pa ja ustvari ne vidim ni pravi problem", kazao je odvjetnik Mislava Rebića Domagoj Krpina.
No zato ga vidi Nevenka koja to nema napismeno pa živi u strahu. Uz to morala je i podići kredit koji pojede trećinu njene ionako male mirovine.
Inače devedesetak godina stari stan bio je nacionaliziran pa ga je Nevenka morala otplatiti Fondu za naknadu oduzete imovine. A iako je po presudi vlasnik stana već više od 3 godine korektni tuženik, kako ga je nazvao njegov branitelj, tu obvezu plaćanja nije preuzeo na sebe. Zadnju uplatu u travnju podmirla je gospođa Mužek.
