Anonimnost je najbolja taktika i politika kada je riječ o donaciji organa između nepoznatih lica darovatelja i primatelja, smatraju stručnjaci National Institutes of Health, koji su novim preispitivanjem i studijskim radom pokušali spoznati motive i postaviti granice kako ne bi dolazilo do mogućih et(n)ičkih zapleta.
Prema već postojećim statistikama, svake godine oko 3.000 Amerikanaca koji su na listi čekanja za transplataciju bubrega umru čekajući, a ostalih 100.000 potencijalnih s oboljelim bubrezima umre i prije no što uopće stignu na listu čekanja. Većina bubrega nabavlja se uglavnom iz leševa ili živućih članova obitelji i prijatelja pacijenta, dok je vrlo mali broj ljudi spremno donirati organ nepoznatoj osobi.
Proces poklanjanja unutrašnjih organa nazvan "nondirected" prema mišljenju stručnjaka treba ostati anoniman kako za primatelja tako i za davatelja organa. Time se želi postaviti granica i sačuvati integritet i motiv darovatelja koji u takvim slučajevima proizlazi iz altruizma, iako i takva donacija može predstavljati etičku dilemu.
Oko 12.500 transplantanata izvedeno je prošle godine u Americi, od toga 4.153 bubrega darovano je od živih donatora, a samo mali broj bio je od "nondirected" donatora. Općenito, rizik koji ima darovatelj bubrega vrlo je nizak, nivo smrtnosti procijenjen je na 0,03 postotka a ozbiljne komplikacije su rijetke.
Ovakav pristup u doniranju organa, prema mišljenju stručnog tima, povećala bi broj donatora a primateljima bi omogućio organe živih osoba koje inače radije primaju.